Kolumnist Indexa.hr Mate Kapović piše: “Ovo sve što vidimo je, koliko god nam moglo biti drago što je lepi Nadan završio u ćuzi, samo jedan veliki šou. Vidošević je, koliko god očito bio kriv, uhapšen jer je to nekome u ovom trenutku politički, iz ovog ili onog razloga, odgovaralo. Isto kao što je, primjerice, i postupak protiv Glavaša bio pokrenut ne zato što se nekome odjednom probudila savjest zbog onoga što je realno bilo počinjeno, nego zato što je to tada odgovaralo Sanaderu.
”Sva velika uhićenja u samostalnoj Hrvatskoj pratile su ovakve sumnje i uvjerenje da nije riječ o stvarnoj borbi protiv kriminala i korupcije, koja bi, piše Kapović, trebala obuhvatiti cijelu političko-ekonomsku elitu. Možda je najspektakularnije uhićenje za političke potrebe bilo u Sanaderovo vrijeme: uz televizijske kamere i mnoštvo unaprijed obaviještenih novinara stavljene su lisičine na ruke riječkom kardiokirurgu dr. Ognjenu Šimiću, koji će za nekoliko godina, pobjegavši u BiH, tamo i umrijeti. Premda se sumnjiči za neusporedivo veći zločin, Vidošević je uhićen bez spektakla, ali je politika i iza toga slučaja. Ne samo zato što sada ministar Maras optužuje i HDZ, čiji je član Vidošević nekad bio – on je, uostalom, i Račanov, i Linićev, i Mesićev kadar. Niti možda zato što je Mladenu Bajiću trebala još jedna krupna riba ne bi li bio izabran za još jedan mandat. Posrijedi je nešto za politiku Kukuriku koalicije mnogo važnije. A to je neprekidno, serijsko osvježavanje javne scene atrakcijama za publiku u kojima će uvijek iznova vidjeti ili nazirati HDZ kao krivca i koje će joj skrenuti pozornost s nesposobnosti ove vlasti koja je tisuću puta pogubnija od svih kriminala što su ih učinili Vidošević, Sanader i drugi.
Pogledajte Milanovićev niz koji bez zastoja zabavlja općinstvo: lex Perković, ćirilične ploče u Vukovaru, miniranje referenduma o ustavnoj definiciji braka, iznenadna koncentracija uhićenja... Sve to djeluje kao preleti zrakoplova s užasnom bukom iznad kuće u kojoj netko umire pa svi umirućeg napuštaju i izjure vani da vide to zastrašujuće čudo.
A u kući koja se zove Hrvatska umire sve: propadaju posljednji ostaci industrije, nezaposlenost raste, investicija nema ni na vidiku, zakoni sve više omogućuju kapitalističko tlačenje radnika, porezna i druga opterećenja stanovništva sve su nepodnošljivija, a pad nataliteta i iseljavanje iz Hrvatske nestanak hrvatskog naroda čine sasvim doglednim. Svi možemo pretpostaviti da je Milanović do u detalje bio obaviješten što se i kada sprema Vidoševiću, ali on daje izjavu kao da je zatečen, kaže da o slučaju zna što i obični građani, ponavlja floskulu o institucijama koje trebaju raditi svoj posao, ali i dodaje da je “to zabrinjavajuće sve skupa”. Naravno, nikad nije izjavio da je ono što rade on, Linić i cijela koalicija “zabrinjavajuće sve skupa”.
Kad to izjavi poslije uhićenja Vidoševića, demagoški i licemjerno svoju brigu želi podijeliti s javnošću, s građanima, s njima se poistovjetiti i pridobiti njihovu suosjećajnost i sumišljeništvo za razloge koji ovu zemlju “zabrinjavaju”. Pa kad se građani slože s tim što ovu zemlju “zabrinjava”, to jest kad se slože s njim, onda on ispada nevin, pošten, pametan i nije razlog za zabrinutost. Ti razlozi su drugdje. Tako Zoran Milanović i drugovi uživaju u tome da se promoviraju u događajima za zemlju nebitnim kad već nemaju zasluga u programima za zemlju bitnim. Lex Perković, ćirilične ploče, referendum o definiciji braka, uhićenje Vidoševića, suđenje Sanaderu... - ništa od toga ne može biti nikakvo pokriće za činjenicu da je ova dosad najgora vlast dovela Hrvatsku do gospodarske katastrofe i do možda najvećeg siromaštva u Europi. Unatoč tome poslije Vidoševića sigurno stiže nova zabava za javnost, poslije nje još jedna, pa još jedna..., svaka po mogućnosti i kao optužba protiv HDZ-a. I tako sve do izbora. Ne znamo voditi zemlju, sve je više pustošimo i osiromašujemo, ali je znamo uzbuđivati i uzbunjivati.
Ivkošić kao i uvijek - "u sridu"!