Danas 55-godišnji britanski glazbenik karijeru je počeo kao dječji glumac, a zatim se prihvatio bubnjarskih palica i određenu slavu stekao kao bubnjar progresivne rock-grupe Genesis na početku 1970-ih. Kada je 1974. grupu napustio najistaknutiji član Peter Gabriel, Collins je preuzeo ulogu pjevača, a grupa je s njim na čelu postigla uspjeh veći negoli ikad.
Godine 1981. objavio je hvaljeni samostalni album "Face Value" čime je počeo superuspješnu karijeru solo-izvođača, a komercijalne uspjehe vlastitih albuma upotpunio je producirajući djela drugih zvijezda, glumeći povremeno u filmovima i skladajući filmsku glazbu. Među ostalima, 2000. g. nagrađen je Oscarom za pjesmu "Youll Be In My Heart" iz Disneyjevog crtića "Tarzan", a godinu ranije dobio je zvijezdu na hollywoodskoj Stazi slavnih.
Posljednji album "Testify" objavio je 2002. godine, a nakon razvoda s drugom suprugom Jill, sredinom 1990-ih preselio se u Švicarsku, nedaleko Ženeve, gdje se skrasio u trećem braku s dvadesetak godina mlađom Orianne s kojom ima dvoje djece.
EKRAN: Pisalo je da su se vaša prva dva braka raspala zbog toga što vas nikad nije bilo kod kuće, jer ste stalno bili na turnejama. Ima li vaša sadašnja supruga primjedbe na ovu turneju?
COLLINS: Nisam dopustio da ova turneja traje dugo. Svom sam menadžeru rekao da ni europski ni američki dio turneje ne smiju trajati dulje od mjesec dana. Ovaj, treći dio, tijekom kojeg ćemo nastupiti i u Zagrebu, nije dulji od 5-6 tjedana. To uistinu nije puno. U vrijeme svoja prva dva braka, s grupom Genesis sam išao na turneje koje su trajale 5-6 mjeseci. Vratio bih se kući na tri tjedna i onda opet otišao na tri-četiri mjeseca. Moja samostalna turneja "Both Sides" iz 1993./94. trajala je 14 mjeseci. U usporedbi s tim ovo je potpuno zanemarivo vrijeme, sitniš. Prethodni dio turneje završio je prošlog rujna, onda smo za Božić dobili dijete, a zadnje tri, četiri godine radio sam na broadwayskom mjuziklu s Disneyem utemeljenom na Tarzanu, tako da imam odmor od turneje, ali ne od rada. Uostalom, to je jedan od razloga zašto radim oproštajnu turneju. Moj četiri i polgodišnji sin sljedeće godine krenut će u školu i ja želim biti u blizini. Uostalom, nije istina da su mi se oba braka raspala zbog turneja.
EKRAN: Nego?
COLLINS:
Prvi jest, zato jer me nije bilo, pa je moja supruga otišla
s drugim, ali drugi se raspao jednostavno zato jer nije funkcionirao.
Od sadašnje se obitelji nikad ne odvajam - kad sam na
turneji oni su sa mnom. No, ja sam glazbenik i izbivanje od kuće je
jednostavno dio posla. Na sreću, danas imam puno više
kontrole i utjecaja, pa taj posao mogu prilagoditi onome što
ja želim, a ne kao prije, kada sam sebe morao prilagođavati tuđim
zahtjevima. Vrlo je teško kada si u grupi koja ima pet
članova i svi nastojite dati sve od sebe kako bi se probili, odnosno
kako bi prestali gubiti novac i nešto zaradili. Kada je u
sve to upleteno više ljudi, ne možete reći: "Ja ne idem s
vama, jer moram ostati kod kuće." Dakle, nekad je to bilo
teško, ali danas sam ja gazda svog posla.
EKRAN: Neko vrijeme
navodno niste razgovarali sa svoje dvoje najstarije djece.
COLLINS: Kad
imate djecu, onda se s djecom prepirete. I ja sam se prepirao sa svojom
djecom. Obitelj bez povremenih prepirki nije normalna obitelj. Kad ne
živite sa svojom djecom - kao što ja nisam živio jer sam bio
razveden od njihove majke - takve prepirke poprime značaj koji zapravo
nemaju. Jer kad živite zajedno, ujutro doručkujete i nitko ne
razmišlja zbog čega ste se sinoć porječkali. No, ako ste
odvojeni, to se ne dogodi. Prepirke fermentiraju i čini se da postaju
veće nego što stvarno jesu. Jedino razdoblje u kojem nisam
razgovarao sa svojom najstarijom djecom bilo je kad su oni odlučili,
zajedno sa svojom majkom, da sam ja kriv zbog nečega zbog čega zapravo
nisam bio kriv. U takvim situacijama ljudi zauzmu položaj sa svoje
strane crte... Tako da je trebalo proći neko vrijeme prije nego
što su oni došli do zaključka da svoj stav prema
meni zasnivaju na neistinitim temeljima. No, mislim da se u mnogim
obiteljima događa slično.
EKRAN: U kakvim ste sada
odnosima s njima?
COLLINS: U
apsolutno fantastičnim odnosima sam sa sve svoje petero djece. S
najstarijom, 33-godišnjom kćeri i s 29-godišnjim
sinom slažem se bolje negoli ikada. Naučili su što se u
obitelji zbilo u prošlosti, složili smo se da mnoge stvari
koje su čuli o meni i mom odnosu s njihovom majkom nisu istinite...
EKRAN: Smatrate li se
radoholičarem?
COLLINS:
Više ne. Neko vrijeme sam doista radio nadljudski. No, ni
tada to nije bilo zato što sam za time žudio, nego nisam
mogao reći Ne. Kad mi je Eric Clapton ponudio da sviram u njegovoj
grupi i na njegovom albumu, nisam mogao reći: "Ne, hvala, radije bih
sjedio doma i buljio u strop." Mislim, to je bila prilika kakvu bi
svatko poželio. Znate, uvijek su od mene tražili da radim ovo ili ono,
a meni se sve to činilo kao nešto zanimljivo u čemu bih
volio sudjelovati. To je jedan od glavnih razloga zašto sam
toliko radio, a ne zato što sam htio raditi, raditi,
raditi...
.
EKRAN: Koje biste od
svojih zanimanja izdvojili kao najdraže - skladanje, pjevanje,
bubnjanje, nastupanje na koncertima, produciranje, stvaranje pjesama za
filmove, glumu...?
COLLINS: Sva
su mi najdraža. Upravo skladam pjesme za Disneyev mjuzikl koji će
igrati na Broadwayu, a temeljen je na crtiću "Tarzan". Za to je
potreban potpuno drukčiji način razmišljanja, potpuno druga
vrst usredotočenosti od one koju zahtijeva stvaranje pjesama za,
primjerice, moj album. To je sasvim drugi, iznimno zanimljiv svijet, i
zato to volim raditi jer mogu naučiti kako nešto napraviti
na neki drugi način. To je kao neki dio svijeta u kojem možda ne bih
volio živjeti, ali mi je prekrasno turistički ga posjetiti,
nešto naučiti, saznati i - otići. I nakon što se
nekoliko godina baviš tako nečim, s većim se zadovoljstvom
bacaš na drugi zadatak, iz područja kojim se za to vrijeme
nisi bavio. Bavljenje jednim poslom daje ti svježinu za bavljenje
drugim.
EKRAN: Prije pet godina
izgubili ste sluh na jednom uhu. Što je bio uzrok tome?
COLLINS: Ne
znam. Nažalost, o tome što mi se dogodilo ni liječnici
baš ne znaju puno. Oni to zovu "iznenadna gluhoća", a riječ
je o virusnoj infekciji koja ubija stanice živaca koji spajaju uho s
mozgom. Ne znam ni kako ni zašto sam to dobio, ali to me je
snašlo. No otad do danas ništa se nije
promijenilo u mojoj sposobnosti sluha. Dobro je što se nije
ništa pogoršalo, a loše je da se nije
ni poboljšalo. Nije mi preostalo drugo nego se s tim
pomiriti.
EKRAN: Na jedno uho uopće
ne čujete?
COLLINS:
Čujem, ali samo neke frekvencije. Primjerice, kada bih telefonsku
slušalicu stavio na to uho ne bih ništa razumio,
čuo bih samo mm...zz.anop
EKRAN: Kako istaknuti
glazbenik poput vas uspješno nastavlja karijeru s takvim
hendikepom?
COLLINS:
Isprva sam mislio da ću morati prekinuti s glazbenom karijerom. Kada se
to dogodilo, osjećao sam se prilično izgubljeno. Neko vrijeme se činilo
dosta neizglednim da ću moći opet slušati i skladati glazbu,
no nakon otprilike godine dana mozak se prilagodio novonastaloj
situaciji i počeo nadoknađivati taj nedostatak... Nešto se
dogodilo i počeo sam više koristiti drugo, zdravo uho, počeo
sam opet funkcionirati razmjerno normalno. Doduše,
još uvijek nemam osobitog povjerenja u sebe kao producenta,
pa vjerojatno više neću raditi kao producent tuđih albuma,
jer imam samo jedno i pol uho. No, što se tiče skladanja,
pjevanja i nastupanja, to sve mogu i dalje.
EKRAN: Ovo je treći dio
vaše Prve konačne oproštajne turneje (First Final
Farewell Tour). Koliko će dijelova imati?
COLLINS:
Obišli smo središnju Europu i Ameriku, a sada nam
slijedi dio ostatka svijeta. Iskreno, koliko mogu predvidjeti, ovo je
treći i zadnji dio. Mjesta na koja nismo otišli su Južna
Amerika, Australija i Daleki Istok. Njima je ljeto kad je kod nas zima.
Kad stignemo do njihovog ljeta, moj će sin Nicolas već krenuti u
školu, tako da ne vidim da ćemo tamo moći nastupati u bližoj
budućnosti. Možda se za dvije, tri, četiri godine pruži mogućnost da
odemo i zaokružimo turneju kako dolikuje, i to bi mogao biti četvrti
dio First Final Farewell Tour. No, svijet ću obići samo jednom kako bi
se s pozornice oprostio s publikom. Neću to ponavljati.
Na snimanju s Beatlesima
EKRAN: Sjećate li se svojeg sudjelovanja u filmu Beatlesa "A Hard Days Night"?
COLLINS: Da, pa to je nešto što se doista ne može zaboraviti. Doduše, bio sam na snimanju i pred kamerom, no kadrovi sa mnom nisu ušli u gotovu inačicu filma. Ali 30 godina kasnije, na obljetnicu snimanja, producent filma Walter Shenson - dotad je već postalo poznato da sam statirao u "Hard Days Night" - pozvao me da predstavim film "Kako se radio" za DVD-izdanje. Rekao sam mu da nikad nisam vidio svoje kadrove i on mi je posalo sav "odbačeni materijal", pa sam pronašao pjesmu koja je ispala iz filma, snimljenu potkraj snimanja nekoliko pjesama u studiju. Tako da se na kraju nalazim u "Kako se snimao Hard Days Night" u kojem se vidi kao mrdam svojom malom glavicom...
Sudjelovati u snimanju toga filma bilo je fantastično iskustvo, a u međuvremenu sam svirao s trojicom od četvorice Beatlesa - sa svima osim s Lennonom - i svoj trojici je bilo nevjerojatno da sam ja bio u "Hard Days Nightu".