EKSKLUZIVNO Uoči koncerta u zagrebačkom Domu sportova 27. listopada u sklopu Prve konačne oproštajne turneje

Phill Collins: Napola sam gluh, ali još sam gazda svoga posla

ekr-d1-txt1.jpg
import
06.10.2005.
u 11:34

U sklopu trećeg dijela svoje pomalo ironično nazvane Prve konačne oproštajne turneje (First Final Farewell Tour), Phil Collins i njegova prateća grupa 27. listopada posjetit će Zagreb te održati koncert u Velikoj dvorani Doma sportova.

Danas 55-godišnji britanski glazbenik karijeru je počeo kao dječji glumac, a zatim se prihvatio bubnjarskih palica i određenu slavu stekao kao bubnjar progresivne rock-grupe Genesis na početku 1970-ih. Kada je 1974. grupu napustio najistaknutiji član Peter Gabriel, Collins je preuzeo ulogu pjevača, a grupa je s njim na čelu postigla uspjeh veći negoli ikad.

Godine 1981. objavio je hvaljeni samostalni album "Face Value" čime je počeo superuspješnu karijeru solo-izvođača, a komercijalne uspjehe vlastitih albuma upotpunio je producirajući djela drugih zvijezda, glumeći povremeno u filmovima i skladajući filmsku glazbu. Među ostalima, 2000. g. nagrađen je Oscarom za pjesmu "Youll Be In My Heart" iz Disneyjevog crtića "Tarzan", a godinu ranije dobio je zvijezdu na hollywoodskoj Stazi slavnih.

Posljednji album "Testify" objavio je 2002. godine, a nakon razvoda s drugom suprugom Jill, sredinom 1990-ih preselio se u Švicarsku, nedaleko Ženeve, gdje se skrasio u trećem braku s dvadesetak godina mlađom Orianne s kojom ima dvoje djece.

EKRAN: Pisalo je da su se vaša prva dva braka raspala zbog toga što vas nikad nije bilo kod kuće, jer ste stalno bili na turnejama. Ima li vaša sadašnja supruga primjedbe na ovu turneju?
COLLINS: Nisam dopustio da ova turneja traje dugo. Svom sam menadžeru rekao da ni europski ni američki dio turneje ne smiju trajati dulje od mjesec dana. Ovaj, treći dio, tijekom kojeg ćemo nastupiti i u Zagrebu, nije dulji od 5-6 tjedana. To uistinu nije puno. U vrijeme svoja prva dva braka, s grupom Genesis sam išao na turneje koje su trajale 5-6 mjeseci. Vratio bih se kući na tri tjedna i onda opet otišao na tri-četiri mjeseca. Moja samostalna turneja "Both Sides" iz 1993./94. trajala je 14 mjeseci. U usporedbi s tim ovo je potpuno zanemarivo vrijeme, sitniš. Prethodni dio turneje završio je prošlog rujna, onda smo za Božić dobili dijete, a zadnje tri, četiri godine radio sam na broadwayskom mjuziklu s Disneyem utemeljenom na Tarzanu, tako da imam odmor od turneje, ali ne od rada. Uostalom, to je jedan od razloga zašto radim oproštajnu turneju. Moj četiri i polgodišnji sin sljedeće godine krenut će u školu i ja želim biti u blizini. Uostalom, nije istina da su mi se oba braka raspala zbog turneja.


EKRAN: Nego?
COLLINS: Prvi jest, zato jer me nije bilo, pa je moja supruga otišla s drugim, ali drugi se raspao jednostavno zato jer nije funkcionirao. Od sadašnje se obitelji nikad ne odvajam - kad sam na turneji oni su sa mnom. No, ja sam glazbenik i izbivanje od kuće je jednostavno dio posla. Na sreću, danas imam puno više kontrole i utjecaja, pa taj posao mogu prilagoditi onome što ja želim, a ne kao prije, kada sam sebe morao prilagođavati tuđim zahtjevima. Vrlo je teško kada si u grupi koja ima pet članova i svi nastojite dati sve od sebe kako bi se probili, odnosno kako bi prestali gubiti novac i nešto zaradili. Kada je u sve to upleteno više ljudi, ne možete reći: "Ja ne idem s vama, jer moram ostati kod kuće." Dakle, nekad je to bilo teško, ali danas sam ja gazda svog posla.

EKRAN: Neko vrijeme navodno niste razgovarali sa svoje dvoje najstarije djece.
COLLINS: Kad imate djecu, onda se s djecom prepirete. I ja sam se prepirao sa svojom djecom. Obitelj bez povremenih prepirki nije normalna obitelj. Kad ne živite sa svojom djecom - kao što ja nisam živio jer sam bio razveden od njihove majke - takve prepirke poprime značaj koji zapravo nemaju. Jer kad živite zajedno, ujutro doručkujete i nitko ne razmišlja zbog čega ste se sinoć porječkali. No, ako ste odvojeni, to se ne dogodi. Prepirke fermentiraju i čini se da postaju veće nego što stvarno jesu. Jedino razdoblje u kojem nisam razgovarao sa svojom najstarijom djecom bilo je kad su oni odlučili, zajedno sa svojom majkom, da sam ja kriv zbog nečega zbog čega zapravo nisam bio kriv. U takvim situacijama ljudi zauzmu položaj sa svoje strane crte... Tako da je trebalo proći neko vrijeme prije nego što su oni došli do zaključka da svoj stav prema meni zasnivaju na neistinitim temeljima. No, mislim da se u mnogim obiteljima događa slično.

EKRAN: U kakvim ste sada odnosima s njima?
COLLINS: U apsolutno fantastičnim odnosima sam sa sve svoje petero djece. S najstarijom, 33-godišnjom kćeri i s 29-godišnjim sinom slažem se bolje negoli ikada. Naučili su što se u obitelji zbilo u prošlosti, složili smo se da mnoge stvari koje su čuli o meni i mom odnosu s njihovom majkom nisu istinite...

EKRAN: Smatrate li se radoholičarem?
COLLINS: Više ne. Neko vrijeme sam doista radio nadljudski. No, ni tada to nije bilo zato što sam za time žudio, nego nisam mogao reći Ne. Kad mi je Eric Clapton ponudio da sviram u njegovoj grupi i na njegovom albumu, nisam mogao reći: "Ne, hvala, radije bih sjedio doma i buljio u strop." Mislim, to je bila prilika kakvu bi svatko poželio. Znate, uvijek su od mene tražili da radim ovo ili ono, a meni se sve to činilo kao nešto zanimljivo u čemu bih volio sudjelovati. To je jedan od glavnih razloga zašto sam toliko radio, a ne zato što sam htio raditi, raditi, raditi...
.

EKRAN: Koje biste od svojih zanimanja izdvojili kao najdraže - skladanje, pjevanje, bubnjanje, nastupanje na koncertima, produciranje, stvaranje pjesama za filmove, glumu...?
COLLINS: Sva su mi najdraža. Upravo skladam pjesme za Disneyev mjuzikl koji će igrati na Broadwayu, a temeljen je na crtiću "Tarzan". Za to je potreban potpuno drukčiji način razmišljanja, potpuno druga vrst usredotočenosti od one koju zahtijeva stvaranje pjesama za, primjerice, moj album. To je sasvim drugi, iznimno zanimljiv svijet, i zato to volim raditi jer mogu naučiti kako nešto napraviti na neki drugi način. To je kao neki dio svijeta u kojem možda ne bih volio živjeti, ali mi je prekrasno turistički ga posjetiti, nešto naučiti, saznati i - otići. I nakon što se nekoliko godina baviš tako nečim, s većim se zadovoljstvom bacaš na drugi zadatak, iz područja kojim se za to vrijeme nisi bavio. Bavljenje jednim poslom daje ti svježinu za bavljenje drugim.

EKRAN: Prije pet godina izgubili ste sluh na jednom uhu. Što je bio uzrok tome?
COLLINS: Ne znam. Nažalost, o tome što mi se dogodilo ni liječnici baš ne znaju puno. Oni to zovu "iznenadna gluhoća", a riječ je o virusnoj infekciji koja ubija stanice živaca koji spajaju uho s mozgom. Ne znam ni kako ni zašto sam to dobio, ali to me je snašlo. No otad do danas ništa se nije promijenilo u mojoj sposobnosti sluha. Dobro je što se nije ništa pogoršalo, a loše je da se nije ni poboljšalo. Nije mi preostalo drugo nego se s tim pomiriti.

EKRAN: Na jedno uho uopće ne čujete?
COLLINS: Čujem, ali samo neke frekvencije. Primjerice, kada bih telefonsku slušalicu stavio na to uho ne bih ništa razumio, čuo bih samo mm...zz.anop

EKRAN: Kako istaknuti glazbenik poput vas uspješno nastavlja karijeru s takvim hendikepom?
COLLINS: Isprva sam mislio da ću morati prekinuti s glazbenom karijerom. Kada se to dogodilo, osjećao sam se prilično izgubljeno. Neko vrijeme se činilo dosta neizglednim da ću moći opet slušati i skladati glazbu, no nakon otprilike godine dana mozak se prilagodio novonastaloj situaciji i počeo nadoknađivati taj nedostatak... Nešto se dogodilo i počeo sam više koristiti drugo, zdravo uho, počeo sam opet funkcionirati razmjerno normalno. Doduše, još uvijek nemam osobitog povjerenja u sebe kao producenta, pa vjerojatno više neću raditi kao producent tuđih albuma, jer imam samo jedno i pol uho. No, što se tiče skladanja, pjevanja i nastupanja, to sve mogu i dalje.

EKRAN: Ovo je treći dio vaše Prve konačne oproštajne turneje (First Final Farewell Tour). Koliko će dijelova imati?
COLLINS: Obišli smo središnju Europu i Ameriku, a sada nam slijedi dio ostatka svijeta. Iskreno, koliko mogu predvidjeti, ovo je treći i zadnji dio. Mjesta na koja nismo otišli su Južna Amerika, Australija i Daleki Istok. Njima je ljeto kad je kod nas zima. Kad stignemo do njihovog ljeta, moj će sin Nicolas već krenuti u školu, tako da ne vidim da ćemo tamo moći nastupati u bližoj budućnosti. Možda se za dvije, tri, četiri godine pruži mogućnost da odemo i zaokružimo turneju kako dolikuje, i to bi mogao biti četvrti dio First Final Farewell Tour. No, svijet ću obići samo jednom kako bi se s pozornice oprostio s publikom. Neću to ponavljati.


Na snimanju s Beatlesima

EKRAN: Sjećate li se svojeg sudjelovanja u filmu Beatlesa "A Hard Days Night"?
COLLINS:
Da, pa to je nešto što se doista ne može zaboraviti. Doduše, bio sam na snimanju i pred kamerom, no kadrovi sa mnom nisu ušli u gotovu inačicu filma. Ali 30 godina kasnije, na obljetnicu snimanja, producent filma Walter Shenson - dotad je već postalo poznato da sam statirao u "Hard Days Night" - pozvao me da predstavim film "Kako se radio" za DVD-izdanje. Rekao sam mu da nikad nisam vidio svoje kadrove i on mi je posalo sav "odbačeni materijal", pa sam pronašao pjesmu koja je ispala iz filma, snimljenu potkraj snimanja nekoliko pjesama u studiju. Tako da se na kraju nalazim u "Kako se snimao Hard Days Night" u kojem se vidi kao mrdam svojom malom glavicom... Sudjelovati u snimanju toga filma bilo je fantastično iskustvo, a u međuvremenu sam svirao s trojicom od četvorice Beatlesa - sa svima osim s Lennonom - i svoj trojici je bilo nevjerojatno da sam ja bio u "Hard Days Nightu".

Želite prijaviti greške?