Jasno mi je da novine stvara jako mnogo ljudi jako različitog znanja i
motivacije”, piše mi čitateljica puna razumijevanja za novinarski
posao. Kaže da je zbog toga odlučila neke pogreške ignorirati, ali
neke, koje joj bodu oči, ipak ne može.
Podsjeća me kako novine imaju tri zadatka: da informiraju, da zabave i
da poduče. Baš o tom trećem kao da najmanje vodimo računa, a mnoga su
djeca na novinama naučila čitati i mnogi su od nas iz novina naučili
nešto što dotad nisu znali.
Da ne bismo nekoga krivo podučili, a zahvaljujući čitateljici,
pozabavimo se danas nekim pogreškama.
Mnogi od nas vole citirati povijesne osobe ili se koristiti latinskim
uzrečicama. Čitatelji ne bi trebali zapamtiti, što je nedavno
objavljeno, da je Platon rekao: Drag mi je Sokrat, ali mi je draža
istina!, jer nešto slično izgovorio je zapravo Aristotel: Drag mi je
Platon, ali mi je draža istina.
U želji da budemo što bliže čitateljima, znamo posegnuti za jezikom s
ulice, što je samo katkad opravdano. Zašto pisati “Pokupio biciklisticu
pa pobjegao”? Zar je pobjegao s biciklisticom? Dalje pišemo da je “žena
prebačena u bolnicu”.
Najprije pokupljena, pa onda prebačena – kao vreća krumpira. Slično je
i s putnicima koji “se ukrcavaju” u vlak, tramvaj i autobus. Premda se
neki prijevoznici prema putnicima odnose kao prema stvarima, oni to
ipak nisu.
Kad grafika određuje sadržaj, onda osvane naslov “2007 godina zle
kobi”, u kojem su brojke crvene boje, ali bez točke. Doslovno
pročitano “dvije tisuće i sedam godina zle kobi” ima posve drugi
smisao. Još jedan takav naslov “2007 godina nade”.
Prošlih smo blagdana stalno “darivali djecu”. Kome? Sva sreća djecu
nismo nikome darivali, nego smo djeci darovali nešto. Dalje, pišemo da
su “ranoranioci iz Helsinkija jučer rano ujutro čekali tramvaj”, pa zar
bi ranoranioci trebali u podne čekati tramvaj. Možete li zamisliti kako
izgleda “najbolja” vjenčanica? Vjerojatno možete zamisliti lijepu,
ružnu, posuđenu, ali najbolju – teško. Objavili smo kako u Makojišću
Donjem kod Novog Marofa “na rijeci Lonji” treba spasiti stari mlin.
Pokraj Novog Marofa teče Bednja, a ne Lonja.
Dakle, čitateljica s početka ove priče je u pravu. Novine radi jako
puno ljudi vrlo različitog znanja i motivacije. Nadam se da će s
vremenom te razlike biti sve manje.
Ne bismo smjeli zaboraviti da novine, uz ostalo, i – podučavaju
