Bude li se netko za pedesetak godina bavio nekom kulturološkom
arheologijom u Hrvatskoj i bude li listao komplete hrvatskih novina,
moći će pročitati i dva događaja koji su svaki na svoj način obilježili
posljednje dane lipnja 2007. Naići će na osvrte oko priprema za
maksimirski koncert Marka Perkovića, na sam koncert, i na njegove
odjeke.
U novinskim kompletima neobični će istraživač potom naći i zabilješke o
događanjima na igralištu u malo znanom austrijskom Kapfenbergu,
gdje se dvjestotinjak BBB-a tuklo s austrijskom policijom. Moguće je da
ta dva, sada naoko sasvim različita događaja, neće budućim
"arheolozima" imati ništa zajedničko.
Čim se pročulo da Thompson kani pjevati na Dinamovu stadionu, počele su
priče. Nakon transa u Maksimiru nastavile su se kao nove-stare opreke.
Oni kojima je pjevač bio antipatičnim i prije, poslije Maksimira im je
vjerojatno još antipatičniji. Onima kojima je bio simpatičan prije,
sigurno im je takav i sada.
Uza slike s krcatog i raspjevanog zagrebačkog stadiona u novinama će
ostati i negodovanja na Thompsona i njegovo pjevanje, a posebno na
pojavljivanje nekih osobenjaka s čudnim modnim detaljima. Tako su svi
mediji zabilježili pojavu nekog napadno euforičnog mladca koji se
"modno" vratio u prošlo stoljeće i na glavu nabio kapu s velikim slovom
U. Je li zbog njegove euforije ili čudna pokrivala, izbio je u prvi
plan. Kamere su ga zumirale.
Umjesto nekog glazbeno-kritičarskog, sociološkog, psihološkog ili
kulturološkog osvrta na maksimirsku večer, on je postao najgledanijim
slikovnim isječkom, a najzvučnijim ehom postalo je negodovanje Efraima
Zuroffa iz Centra Simon Wiesenthal, ozlojođenog ne samo što se neka
budaletina, netko ideološki zadrt (ili provokator) pojavio s ustaškim
znakom na Thompsonovu koncertu nego i zato što se snimka toga koncerta
prikazuje na HTV.
Predstavnik Wiesenthalova centra s pravom je kivan i ogorčen na ustaški
znak kao zaostatak jednog mračnog vremena, kada su pod genocidnom
vodiljom "o konačnom rješenju" likvidirani pripadnici njegova
naroda.
No, Zuroff od toga maksimirskog primitivca kao recidiva NDH pravi
paradigmu ne samo Thompsonova koncerta nego i današnje Hrvatske! Jer je
te večeri u Maksimiru "vidio" puno više ustaških kapa nego oni koji su
bili na koncertu! To unekoliko podsjeća na svojedobno Zuroffovo ljutito
negodovanje kada mu je netko brz ali površan i nepouzdan dojavio, a on
ne provjeravajući obznanio, da se u Hrvatskoj pojavila poštanska marka
s likom ustaškog ministra Andrije Artukovića. Doista je riječ bila o
poštanskoj marki. Ali o marki s nekom gradskom vedutom koju je izradio
slikar Lovro Artuković! I, dakako, ne o poštanskoj marki s likom
Andrije Artukovića!
Primitivac koji se lipanjske maksimirske večeri pojavio s ustaškom
kapom demonstrirao je svoje ljudsko i duhovno siromaštvo, intelektualnu
zapuštenost. Pokazao je i manjak patriotizma i nenamjerno (ili
namjerno) naštetio Hrvatskoj. Neotesani koji su se bez povoda otišli
tući u Austriju učinili su isto. I od njihova tobožnjeg velikog
domoljublja ostalo je samo veliko D, ali kao početno slovo divljaštva.
Oni su svoju agresiju, silništvo, primitivne strasti i rušilačku žudnju
pretpostavili svome razvikanom, no očito nakaradnom i izvitopereno
shvaćenom patriotizmu. I u Maksimiru i u Austriji je uime nekog čudno
pojmljenoga hrvatstva zlorabljena sloboda. U Maksimiru je netko
dovoljno blesav, povijesno neuk, ustašoidno drčan ili zlonamjeran
slobodu pretvorio u svoj primitivizam. U Austriji, u primitivizam i u
divljaštvo. A i jedno i drugo na hrvatsku štetu.
BIJEDA POLITIKE
