Je li Ivo Josipović naivan, nevješt političar, pa iz toga proizlaze i njegovi gafovi, ili je sve to dio planirane strategije? Mnoga se pitanja postavljaju iz njegovih vanjskopolitičkih poteza, a posebice nakon predstavljanja novog vanjskopolitičkog savjeta s Budimirom Lončarom na čelu! On je Stipu Mesića, koji je bio iskompleksiran u odnosu na Franju Tuđmana, očito lako fascinirao svojim bjelosvjetskim pričama, pa ga čak i uvjerio da bi mogao biti novi Tito na Balkanu.
Ali, da je sad prevario i Josipovića? I te kako je bilo zapaženo kad se Lončar pojavio u Josipovićevu izbornom stožeru. Već tada su krenula nagađanja da Lončar traži za sebe i svoje projekte angažman kod novog gazde. Zašto ga je Josipović uzeo? Da vrati uslugu Mesiću? Da pokaže svijetu da u svojim redovima ima i veterana Drugog svjetskog rata, iako je svoju karijeru započeo kao visoki djelatnik zloglasne Titove tajne policije Ozne?
Poznato je da se Lončar u UN-u kao jugosekretar za vanjske poslove zalagao za embargo na uvoz oružja u Jugoslaviju, a on se kasnije pravdao da je to pomoglo Hrvatskoj jer se JNA nije mogla toliko naoružati. Kao da nije imala dovoljno oružja! Ali valja citirati zaključak Vlade demokratskog jedinstva od 27. rujna 1991. o Lončaru: “Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku.
Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’.
Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske ovom prilikom konstatira da je, za razliku od drugih ministara iz Hrvatske, gospodin Budimir Lončar propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj čime se stavio na stranu protivnika mirnog, demokratskog i pravednog rješenja jugoslavenske političke krize.”
Tadašnji njegov austrijski kolega Alois Mock u svojoj je autobiografiji zapisao kako ga je u listopadu 1990. na sastanku u New Yorku Lončar zamolio da podrži njegovu kandidaturu za izvršnog tajnika u Centru za prevenciju sukoba KESS-a u Beču, a u privatnom je razgovoru dodao: “Situacija je u Jugoslaviji beznadna. Želim otići iz toga kaosa.” Lončar nije prošao, pa je nastavio raditi za Jugoslaviju. Mock se s njime sastao i na konferenciji neutralnih i nesvrstanih zemalja u Vaduzu 17. svibnja 1991. i sljedećeg dana na skupu Pentagonale u Bologni. Ondje mu je Lončar pak predbacio da radi protiv jedinstva Jugoslavije jer je Mock bio protiv izjave koja je podupirala integritet Jugoslavije!
Također je poznato da je Tuđman u Beogradu nakon rata pomogao Edi Murtiću organizirati samostalnu izložbu, pa je čak i spavao kod Tuđmana. To je bila ulaznica u visoko komunističko društvo. Murtiću je poslije Lončar kao jugoambasador u Bonnu i Washingtonu pomogao predstaviti se na tamošnjim kulturnim scenama. I vidi vraga, Murtić brzo zaboravlja Tuđmana i okreće se Lončaru toliko daleko da kasnije u jednom razgovoru za novine izgovara Lončarove riječi kad je rekao da je “Tuđman poput Hitlera”.
Onda i ne čudi da su mnogi Josipovićev savjet prozvali “pokretom za Jugoslaviju“!
dolje bivši predsjednik.