Bez bundeva se do šezdesetih godina prošlog stoljeća nije moglo zamisliti gotovo ni jedno podravsko, međimursko ili pak slavonsko seljačko kućanstvo koje ih je nerijetko upotrebljavalo u svakodnevnoj prehrani, ali još više u hranidbi svinja, stoke pa i peradi. U to vrijeme Podravci su bundeve isključivo sadili s kukruruzom poslije kojega bi one ostajale na poljima sve do prvih jesenskih mrazova.
Nakon pobiranja vadili bi iz njih koštice, sušili ih na suncu te mahom sami proizvodili bučino ulje, a ostatke bi ukuhavali za hranidbu svinja i peradi. Godinama se zadržala u ovim krajevima uvriježena praksa zaparivanja kuhanim bundevama drvenih bačava te drugih drvenih posuda kojima su se do sredine prošlog stoljeća također služila ovdašnja seoska domaćinstva.
Danas toga gotovo i nema te se kao takve bundeve tek spominju u etnobaštini Podravine, Međimurja i susjednih krajeva. Doduše, nađe se još pokoje kućanstvo koje još bundevama prehranjuje perad i svinje tako da ih sasijeku te ostave po drvenim kopanjama koje su također nestale s podravskog sela.
Na jedno takvo naišli smo u Sigecu nedaleko od Koprivnice, ali je pitanje koliko će se i ovdje još dugo održati, jer su mahom drvene istisnule plastične posude, a industrijska je stočna hrana pak zamijenila bundeve. Ako ih se i nađe, riječ je o novim sortama koje se ovdje uzgajaju samo za tvorničku proizvodnju bučina ulja.
