Bandićevi prijatelji iz Stare Vlaške posipaju se pepelom i plaćaju
oglas isprike jer su ga hvalisanjem o okladi za utakmicu
Liverpool Arsenal u kojoj je Bandić uložio 20 tisuća eura i
dobio 40 tisuća eura usosili. Tek se slegla "istraga" o
Armanijevu odijela koje je poklonio prijatelju Sukiju za rođendan kad
eto nove afere u kojoj se javnost bavi raspravama odakle Bandiću novih
40 tisuća eura za novu okladu ili zgraža nad činjenicom da ima
gradonačelnika kockara! Ali što je tu novo? Bandić je, po običaju, sve
demantirao, rekao da je to "zeka peka" i u svojoj maniri obećao
novinarima ručak.
I Bandić je posve u pravu. Za njega to sigurno jest "zeka peka", malo
neugodna kada izađe u javnost, ali malo zafrkancije i jedan oglas
prijatelja pokajnika brzo će sve baciti u zaborav. Uostalom što je 20
tisuća eura prema činjenici da se Bandić već godinama kocka sa
Zagrebom, a ulog mu je šest milijardi kuna koje mu uđu svake godine u
kasicu zahvaljujući građanima koji je uredno pune. Hazarderski već
godinama ulazi u projekte, za njih ne odgovara nikome niti koga što
pita. Ako ispadne dobro, pokupi sav dobitak, ako ispadne loše, otvori
još dva-tri projekta i zatrpa neuspjeh, a prije toga obično bit
će da su njegovi prijatelji to od njega naučili plati oglas kako
bi Zagrepčanima, koje voli više od svega, objasnio što je htio.
No Bandić je, zbog svog načina i prisutnosti u javnosti, samo
najvidljiviji primjer onih koji vladaju Hrvatskom na svojevoljan način.
Život običnih ljudi u Hrvatskoj posljedica je dogovora različitih
klika, lobija, prijateljstava, a ne sustavnog građenja institucija i
njihove kontrole. Hrvatski građani rade u poduzećima koja su u
privatnim aranžmanima i dogovorima prodavana i kupovana, ostaju bez
posla zbog hazarderskih poteza vlasnika i vlasti, djeca im se školuju
ako u nagradnim igrama osvoje stipendije, a i lijekove i liječenje
dobivaju samo pukom srećom.
Sve je u Hrvatskoj poput neke velike lutrije u kojoj su neki na vrijeme
dobili jack-pot, a drugima preostaje da tjednima marljivo ispunjavaju
listiće lota čekajući svojih 10 milijuna kuna kad su im već od kockanja
dionicama i fondovima ostali samo krediti koje treba otplaćivati.
Ako nisu umreženi u neku političku ili vrlo specifičnu interesnu
grupaciju, hrvatski se građani doista mogu uzdati samo u sreću. Mogu
biti sretni ako ne ostanu bez posla, ako ne obole, ako ih ne
opljačkaju, ako im u obračunima mafijaša ne nastrijele djecu u nekom
kafiću. Stvari su postavljene tako da Bandić svojim lenom upravlja kako
on želi, a Sanader obećanjima o povećanju promila alkohola u krvi i
smanjenju PDV-a uspješno zamagli svako upozorenje na stvarnu situaciju,
pa su i demonstracije radnika održane točno prije tjedan dana na Trgu
tako lijepo potonule u zaborav kao da ih nikada nije bilo.
U Hrvatskoj nema ni pozicije ni opozcije, ima samo golog interesa. Jer
tko će Bandiću stati na kraj? SDP, koji je u Zagrebu na vlasti? Ni
govora, ta se stranka ponaša kao da su Zagrepčani u Bandićevom
vlasništvu, a privatno vlasništvo je, kao što se zna, svetinja. HDZ,
koji je u opoziciji? Da ne bi. Bandić je i njihov interes do daljnjega.
Tko će Sanadera suočiti s istinom da je osobno odgovoran za stanje jer
je na čelu vlade koja loše radi svoj posao? HDZ, koji je na vlasti? Ha,
ha! Koalicijski partneri? Nisu ludi, znaju koliko su zamjenjivi? SDP,
koji je u opoziciji? Ma da ne bi. Sustavno kontroliranje vlasti
zahtijeva stručnost i motivaciju, koje u SDP-u očito nema. Pa kad je
tako, kad su nam već političari zakartali sadašnjost i neometano se
kockaju našom budućnošću, ajmo onda o onome što sve zanima: odakle
Bandiću 40 tisuća eura?
MAGAREĆA KLUPA
Politika prokockala Hrvatsku
