Još su u sjećanju prvi američki taoci u Teheranu iz davne 1979. godine,
koji su s povezom na očima morali stati pred televizijske kamere. U
međuvremenu se javnost naviknula na snimke nemoćnih žrtava, što ih
vezanih očiju prikazuju različiti TV kanali. Britanski mornari koje su
Iranci zarobili u ljeto 2004. također su slavodobitno prikazani na
televiziji, a najnovije zarobljavanje petnaestorice mornara više nije
iznenađenje. Hoće li zarobljavanje talaca postati novo sredstvo ucjene
u politici?
Zarobljavanje izraelskog vojnika Gilada Shalita 2006. godine imalo je
dramatične posljedice. Izrael je za odmazdu počeo rat u Libanonu. I
ovaj je put zveckanje oružjem na dnevnom redu. Iran je pod pritiskom na
dvije strane: Vijeće sigurnosti je prošle subote Teheranu nametnulo
sankcije. Ahmainejad je odbio prekinuti obogaćivanje urana, a nisu se
ispunila ni iranska očekivanja da će Rusija u Vijeću sigurnosti uložiti
veto i stati na njihovu stranu. Naprotiv, sankcije su stupile na snagu
nakon što su ih i ruski i kineski predstavnik poduprli. S druge strane,
i Britanci i Amerikanci optužuju Iran, da u južnom Iraku novcem i
oružjem pomaže šijitske gerilske postrojbe.
Zarobljavanje engleskih mornara logična je posljedica razvoja događaja.
Naime, Amerikanci su u Iraku zarobili niz pripadnika iranske
Revolucionarne garde, i to iz elitne Jeruzalemske brigade, što je
zabrinulo iranske obavještajce. Naravno da će Iranci ponuditi zamjenu
mornara za svoje ljude u američkom zarobljeništvu. Međutim, stratege u
Teheranu u ovom trenutku najviše zabrinjava činjenica da je dugodišnji
ministar obrane Ali Reza Asgari s planovima i nacrtima iranskih
nuklearnih postrojenja prebjegao Amerikancima. Za Ahmadinejada, kojeg
neki zovu “islamski Martin Luther“ i koji se znatno razlikuje od svog
učitelja ajatole Homeinija, za kojeg je izvoz islamske revolucije bio
najvažniji, Asgarijev bijeg predstavlja resko zvono za uzbunu.
Ahmadinejad nije vjerski vođa, a islam upotrebljava kao sredstvo za
pretvaranje Irana u velesilu u regiji. Toga se podjednako boje i
Amerikanci i obudovjele sunitske monarhije. Zapad bi prebjega Asgarija
mogao upotrijebiti kao krunskog svjedoka o Ahmadinejadovom nuklearnom
programu. U Teheranu se boje rata s Amerikom jer bi to bio ne samo kraj
režima nego i ugroza za Iran u cjelini. Napokon, kako će se u
trenutačnoj kriznoj situaciji postaviti Izrael, na uništenje kojega
Ahmadinejad poziva prilikom svakog svog javnog nastupa? Što će biti ako
se Izraelci odluče na samostalni, preventivni napad na vojne
potencijale zemlje, koja neprestano poziva na njihovo uništenje?
PLANET POLITIKE
