Nije najveći problem u tome što nas političke okolnosti ovisno o razvoju događaja mogu odvesti u ustavnu krizu, nego to što pojedini politički akteri, očito nedorasli situaciji u kojoj se država nalazi, to i priželjkuju. O tome nam je tako puno rekao tehnički premijer Zoran Milanović na neuspjeloj konstituirajućoj sjednici u Saboru kad je posve neprimjereno mjestu, okolnostima i aktualnom političkom trenutku poput dječarca, nesvjestan da nije na nogometnom terenu, proslavio što je njegov tim zabio gol. Nezrelim ponašanjem izbio si je i posljednji argument da sve to nije bio sramotan politički igrokaz koji pokazuje kako je spreman ići jako daleko, tako da ta igra postaje opasna za sve. Što znači prijetnja da privremenu nestranačku vladu aktualna tehnička vlada neće pustiti u Banske dvore? Tko će to spriječiti, policija? Koga će apolitični čuvari reda u državi slušati, tehničkog ili privremenog premijera i ministra?
Hoće li onda Kolinda Grabar-Kitarović kao vrhunska zapovjednica angažirati vojsku kako bi omogućila realizaciju svoga tumačenja ustavnih ovlasti? Što to "zveckanje" oružjem, makar samo verbalno, znači za stabilnost i budućnost zemlje!? Kakav dojam ostavljamo prema van i je li to primjereno za europsku zemlju!? Upravo stoga predsjednica ima povijesnu priliku "doktorirati" kao državnica tako da, zatomljujući političke sklonosti i prijepore, pokaže političku zrelost i bude faktor stabilnosti. Nije u duhu Ustava i kao njezina samovolja moglo bi se iščitati da nikome ne da priliku da sastavi Vladu, a i zbog različitih tumačenja taj "gubitak vremena", s obzirom na stav Mosta, manja je šteta od moguće ustavne krize. Ne može pogriješiti ako prvu šansu da Tomislavu Karamarku pa Zoranu Milanoviću ili obrnuto. Ali, ako mandat ne da nikome, onda se otvara mogućnost da uvijek tako arbitrira u postizbornim procesima pa i kad joj ne odgovaraju potencijalni mandatari.
Stoga se Ustav i ne bavi okolnošću u kojoj nitko ne bi dobio priliku sastaviti vladu.
NOVE IZBORE, NOVE IZBORE