Jednu predstavu s uvijek istom temom, ali strukturalno i izvedbeno uvijek drugačiju predstavilo je na Test! festivalu kazalište Aruša, umjetnička grupa koja od 2005. godine radi na eksperimentu istraživanja tekstova psihijatra Ronalda Davida Lainga. "Sunce je zašlo, ali moje srce kuca kao rahatluk koji pada na bas bubanj" svojevrsna je evolucija predstava koje su prikazane na prošlim Test! festivalima, a u kojima se uvijek eksperimentira s dramaturgijom tijela.
U predstavi "Neka srce bude kao sunce" izvedenoj 2007. godine na sceni je glumilo tek dvoje glumaca, lani ih je na sceni bilo troje, dok ih je u ovogodišnjem "nastavku", u skladu s razvojnim konceptom same predstave, nastupilo četvero, uz asistenciju dvoje glazbenika. Polusatnu predstavu izveli su Adriana Josipović, Nikolina Komljenović, Nikolina Majdak i Darko Jeftić, jedan od osnivača trupe.
- Bavimo se samo tom jednom predstavom, dolaze novi glumci i dolazi do promjena strukture predstave. Sve se bazira isključivo na istraživanju radova dr. Lainga - kaže Darko Jeftić, izvođač, redatelj i osnivač Kazališta Aruša. Laing je jedan od najpoznatijih predstavnika antipsihijatrijskog pokreta, objašnjava Jeftić, a u svom radu glumci istražuju granice izražajnosti s fokusom na ekstremnu neverbalnu komunikaciju.
Kazalište Aruša osnovali su 2005. godine Boris Barta, Darko Jeftić, Nikolina Komljenović, Ivan Marincel i Karlo Slavikovski. Zanimljivo, kazalište će se samodokinuti točno 21. prosinca 2012. godine, na dan kada završava majanski kalendar.
(mp)
