Ponedjeljak, 12. listopada
Novinari su "na licu mjesta", u rodnom kraju Aleksandra Vučića, u blizini Bugojna, istražili i ustanovili – premda srbijanski premijer često ponavlja kako su "celu njegovu porodicu ubili ustaše", ubijen nije baš nitko. Stradao mu je samo djed Anđelko 1941. godine nedaleko od Banjaluke, ali u okolnostima koje su ostale nepoznate. Pa kako onda može govoriti neistinu, a posljednji je put to učinio na upit o kanonizaciji blaženoga Alojzija Stepinca?
Možda najveći srpski pisac, Dobrica Ćosić, napisao je kako je laž "srpski državni interes" te je u "samom biću Srbina", kako je "Srbe toliko puta u istoriji spašavala laž", a "u ovoj zemlji svaka laž na kraju postane istina". Najviše se citiraju ove njegove rečenice: "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno."
Dakle, lažući kako su mu "ustaše sve poubijale" srbijanski predsjednik vlade samo slijedi jednu tradiciju, jednu nacionalnu naviku i osobinu, koja ga zapravo "iskupljuje" i "oslobađa". Jer, kad vodeći pisac nacije piše pohvalu laži, svak na nju ima pravo, svakoga štite ni manje ni više nego domoljublje i duhovni "temelj" vlastitog naroda sagrađen od laži. Riječi Dobrice Ćosića objašnjavaju nam ne samo Vučićeve laži o vlastitoj obitelji kao žrtvi ustaša nego i laži o broju stradalih Srba u Jasenovcu i na drugim "gubilištima", o zločinima u Oluji, a iz vlastite laži oni konstruiraju zločinačke osobine cijelih drugih naroda, naravno, u prvom redu hrvatskoga.
Ali Ćosić vrlo dobro zna da tamo gdje postoji laž kao samoobmana postoje i druge pogubne samoobmane. U dnevniku na dan 5. kolovoza 1995. godine, dok traje hrvatska Oluja, piše: "Knin je pao. Jovan Rašković, da je živ, sada bi presvisnuo. Sa očajanjem razmišljam o srpskim optimistima: srušićemo Zagreb, Split, Šibenik! 'Za šest sati sjurićemo se sa Petrove gore u Zagreb!' Takav glupački srpski optimizam doveo je srpski narod u katastrofalan položaj... Nije li taj optimizam samo srpska bahatost, istorijska nezrelost, slepilo pred savremenim svetom, srpska neizmerna glupost u odbrani svojih prava i muci opstajanja? Sudeći po ponašanju koje smo izražavali u ovom veku, mi smo izrazito lakoveran i budalast narod. Možda će nas poraz od Hrvata makar malo, makar u nečemu opametiti. Jedino je to – možda!" Ali srbijanski je premijer Vučić dokaz da se srpska elita (narod je ipak nešto drugo i treba ga poštovati!) ni "makar malo" ni "makar u nečemu" nije opametila. Srpske laži slijedi "glupački srpski optimizam", "slepilo pred savremenom svetom", pogotovo sada, kad je riječ o Kosovu, u sukobljavanju s Europskom unijom koje bi ih moglo i te kako koštati. Što se pak Hrvata tiče, bilo bi zanimljivo znati je li hrvatski crkveni vrh uspio uvjeriti Vatikan i papu da su laži srpske političke i crkvene elite glavni motiv njihova protivljenja Stepinčevoj kanonizaciji.
Subota, 10. listopada
Računa li se opet na uhićenja političkih rivala
Na SDP-ovu skupu u Osijeku Zoran Milanović reče kako Hrvatska nikad nije bila osramoćenija nego prije pet godina kada je cijeli vrh vlasti bio pohapšen i optužen, a njihovi sluge su i dandanas ovdje – ta ista sumnjiva lica žele voditi Hrvatsku. Nevjerojatno je koliko je taj čovjek obuzet uhićenjima, kao i tijekom mandata, ali i kao uoči prethodnih izbora, kad sam baš prije pet godina na početku studenoga 2011. napisao kako nikad dosad jedan takmac nije toliko računao na činjenicu da mu je rival, metaforički i doslovno govoreći, u lisičinama. Računati na uhićenja kao što je bilo Sanaderovo, podupirati i zaštićivati ljude kojima je uhićivanje bila strast kao što je zloglasni Josip Perković, sam hapsiti (ljevičarski novinar Vojislav Mazzocco: "Istragu i hapšenje Milana Bandića odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića"), premlaćivati ljude pod zaštitom političke sile kao što po državnim institucijama i kafićima prijete brat mu Krešimir i otac Stipe – koji časni naglasak u biografiji, koja sramotna obitelj! Hoće li im potomstvo imati dovoljno crvenila za stid?
Nedjelja, 11. listopada
Ivo je otišao u Remetinec, a ona nije išla kud i on
Nitko nije tako divljački i okrutno napadao Jadranku Kosor, i to ne jednom, kao Aleksandar Stanković, voditelj HTV-ove emisije "Nedjeljom u dva", jer se navodno lešinarski uselila u stan iz kojega su istjerana braća Drobac srpske nacionalnosti od kojih je potom jedan obolio i ubio se. No u međuvremenu se Jaca politički pomicala prema Stankovićevu Kozaračkom kolu, pa je danas s njome zaigrao u svojoj emisiji, posve zaboravivši stradanje svoje srpske braće. A u svom jednako velikom obratu bivša premijerka tvrdi da nikad nije rekla "Kud Ivo, tud i ja". I istina je – Ivo je otpravljen u Remetinec, a ona nije išla kud i on, premda... Da je Stanković bio u starom udbaškom raspoloženju, rekao bi – otpravljen je Ivo u Remetinec kao braća Drobac iz stana, a jedan i u smrt.
Utorak, 13. listopada
Braća po mogućem političkom teroru
Pitaju se ljudi što se događa s navodnim desničarima poput Ruže Tomašić i Milana Kujundžića. Tomašićka je davno izjavila kako je Starčevićevo pravaštvo mrtvo, a nedavno reče da bi, zaprijeti li ponavljanje izbora, dala potporu SDP-u. Kujundžić, koji je, kako tvrde neki analitičari, na predsjedničkim izborima radio za Josipovića, naveliko hvali Zorana Milanovića zbog retorike koju njeguje u posljednje vrijeme. Kako je to moguće kad ih dijele nepremostive ideološke razlike? Da, razlike, ali Tomašić i Kujundžić kao baštinici ustaša i Milanović kao baštinik komunista po totalitarnom stilu su isti, braća po mogućem političkom teroru. A za Tomašićku bi se mogao parafrazirati onaj grafit o Nietzscheu: Starčević je mrtav, potpis – Ruža Tomašić, Ruža Tomašić je mrtva, potpis – Ante Starčević.
Srijeda, 14. listopada
"Prestrašeni" Oliver Frljić uvijek ima publiku
Zamislite, "redatelj" Oliver Frljić, intendant riječkog HNK, doživio je kao prijetnje Karamarkove riječi kako je to kazalište "postalo prostorom kulturne okupacije u kojem se izvrgava ruglu hrvatska kultura i narod". Dakle Karamarko prijeti, a Frljić pljuvanjem po Domovinskom ratu, braniteljima, samostalnoj Hrvatskoj, te slavljenjem zločinačke, agresorske Jugoslavije – on ne prijeti! Osim, četnički, cijeloj Hrvatskoj! Ali taj jadnik održat će se vjerojatno i ako Karamarko preuzme vlast, jer za takve ova zemlja uvijek ima publike koja uživa u ponižavanju hrvatskih svetinja. Ako publike ima za Pupovca, Đikića, Čulića, Ivančića i druge koji su naslijedili kulturu onih što su u ratu u hrvatskim crkvama obavljali veliku nuždu, bit će je i za Frljića koji to čini u kazalištima gdje mu dopuste da ih pretvori u WC.
Četvrtak, 15. listopada
HRT pristojba "desert" u umirovljeničkom domu
HRT-ov kontrolor upao je u starački dom na zagrebačkoj Trešnjevci u vrijeme ručka kako bi šokiranim staricama i starcima koji u sobama imaju neprijavljen televizor zaprijetio da sutradan plate pristojbu za listopad, a kazna zbog neprijavljenih aparata bit će im oproštena. Naravno, stanari doma bili su ogorčeni i postupkom kontrolora i visokom pristojbom koju moraju davati iz svojih oskudnih mirovina. Bio je to još jedno sramotno nasilje Gorana Radmana, direktora HRT-a, u kontinuitetu terora u koji spada i udbaški progon nedavno od srčanog udara prerano preminulog legendarnog novinara i urednika HTV-a Ive Lončara. U kontinuitetu crvene niti koju slijedi kao posljednji primatelj štafete u Titovo ime i kao, po svjedočenju Radenka Radojčića, suradnik zloglasnog KOS-a. Vjerojatno većina umirovljenika trešnjevačkog doma i ne zna koja je to bila čast kad im je dobar tek poželio alter ego krvavog diktatora.
Petak, 16. listopada
Hrvatski nogomet nije privatni, nego nacionalni
Još odjekuje i odjekivat će plasman hrvatske nogometne reprezentacije na Euro u Francuskoj. Ali odjekuju i upozorenja da bi se upravo sad iz Hrvatskoga nogometnog saveza trebale ukloniti osobe, u prvom redu Šuker i Mamić, posvađane s pola nacije, pogotovo s navijačima. Zbog toga teškog sukoba ovaj put nogometne slave mogao bi se pretvoriti u put u pakao, moglo bi na njemu biti incidenata s velikim posljedicama i dugoročnom suspenzijom hrvatskog reprezentativnog nogometa. A za čestite ljude to je lako: treba samo shvatiti da hrvatski nogomet nije privatni, nego nacionalni i da nije tržnica i odskočna daska za taštine, karijere i grabež. I ne dao Bog da umjesto toga svoja "rješenja" nametnu Milanović i slični, kad se pobjede ne bi slavile pjesmom "Lijepa li si" nego bi Srna i društvo morali naučiti "Po šumama i gorama".
>> Ministre Ostojiću, recite predsjednici tko je nacrtao svastiku, valjda nikoga ne krijete!
>> Dajući glas Zoranu Milanoviću, Zvone je Boban iznevjerio stotine tisuća svojih “glasača”
Vučić laže, ali ni približno koliko naši kukuriku Srbi Ostojić, Lalovac, Grčić, Jovanović, Đujić, Opačićka i kompanija koji otvoreno lažu da su povećali zaposlenost koja u zadnjih 15 godina nikad nije bila niža, da industrijska proizvodnja raste, a ona je za 5% niža nego prije 4 godine i cijelo vrijeme je u padu, da BDP raste, a BDP je za 3% niži nego prije 4 godine i Hrvatska je jedina tranzicijska zemlja u kojoj je pao BDP u zadnje 4 godine, da broj stanovnika raste, a samo se u zadnje 2 godine iselilo najmanje 92 tisuće ljudi, i da raste izvoz, a izvoz je u padu za 9% u odnosu na prošlu godinu iako u izvoz ubrajaju i banane, aute i računalne monitore koji se u Hrvatskoj uopće ne proizvode, dakle radi se o provozu, da vraćaju HDZ-ove dugove a zadužili su se dodatno rekordno vani za 5,2 milijarde eura što je tri puta više nego što se zaduživao HDZ, da ne duljim....