Andro Krstulović Opara, gradonačelnik Splita, neće se kandidirati za novi mandat. Odlučio je posvetiti se svome zdravlju jer se već tri godine bori sa zloćudnom bolesti. Na prošlim izborima program mu je bio vezan za dva mandatna razdoblja, ali bolest ga je spriječila da svoje planove provede do kraja.
Prije aktualne dužnosti bio je savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, saborski zastupnik u dva mandata, obnašao je različite diplomatske službe, a kao diplomirani povjesničar umjetnosti i arheolog obnašao je i dužnost ravnatelja Muzeja Ivana Meštrovića u Splitu. Razgovarali smo u njegovu uredu s pogledom na “najlipšu rivu na svitu”, otoke, ali i okolne planine.
Hoće li vam nedostajati vaš ured, pogled na rivu, Biokovo, Mosor, Kozjak i Kamešnicu te život koji ste vodili protekle četiri godine kao gradonačelnik?
Pogled na Kamešnicu će mi nedostajati, ali Kamešnica neće jer ću se sa svojim prijateljima planinarima opet penjati na nju. Prošlog ljeta bio sam na vrhu Dinare, uspio sam svladati i nju i tegobe svoje bolesti. Veliko je zadovoljstvo osvojiti vrh. Nisam se vezao za svoj ured. Obavljam svoju dužnost i na terenu, s ljudima na ulici, u autu na putu prema Zagrebu i kod kuće kada odgovaram na e-mailove ili telefoniram.
Dakle, nije vam žao što se bliži kraj?
Odlazim s ovog posla ponosan jer sam gradu dao svoj apsolutni maksimum. Vratio sam mu sve što mu dugujem.
U svojim prvim intervjuima kao gradonačelnik Splita naglašavali ste kako vam je cilj pokrenuti grad. Jeste li uspjeli u tome?
Naravno. Pokrenuli smo grad na više razina. Radimo strategiju razvoja grada do 2030. godine, nešto što je prije bio potpuno nepoznati pojam. Ozbiljan grad mora imati studije i strategije. Najvažnije smo projekte doveli do lokacijskih i građevinskih dozvola, u suradnji s državom izradili smo glavni plan važnih prometnih žarišta, pripremljene su izmjene i dopune GUP-a za koje očekujem da će biti prihvaćene. Probudili smo uspavani grad, koji je predugo bio u letargiji zbog političara koji su razmišljali mandatno, na svoje četiri godine. Prije mandata sam svoju političku platformu nazvao Split 2025. znajući da ću na kraju drugog mandata, u koji sada ipak neću ići iz zdravstvenih razloga, moći ostvariti ono što je zacrtano. Neki politikanti su mi se smijali kada sam govorio o mostu preko Kaštelanskog zaljeva, a kada je taj most ušao u državnu strategiju, više se ne smiju, ali pitaju zašto nije sagrađen. Siguran sam da će moj nasljednik biti u situaciji u kojoj ja nisam bio.
Dovršavat će projekte i presijecat vrpce, primjerice, zelenog Žnjana, pročistača za vodu, aglomeracije Split - Solin kojom ćemo potpuno promijeniti vodovodnu i odvodnu mrežu. Počet će i gradnja obilaznice Splita. Sve u suradnji s državom. To su procesi koji dugo traju, dulje od mandata, ali ih treba pokrenuti.
Upravo ste potpisali ugovor za platformu zahvaljujući kojoj će Split postati jedan od najrazvijenijih “pametnih gradova” u Hrvatskoj.
Sklopili smo ugovor s HT-om kojim ćemo razviti nove i objediniti pametne platforme naših komunalnih poduzeća. Uspostavili smo sa Split-parkingom najsuvremeniji sustav parkiranja u Europi, za što smo nagrađeni, a neki dan potpisali smo 23 milijuna kuna vrijedan ugovor za tzv. ticketing našeg javnog poduzeća Promet koje smo u međuvremenu sanirali i učinili ga modernom tvrtkom koja je u mojem mandatu dobila 52 nova autobusa. Uštede koje smo ostvarili i kvaliteta prijevoza ukazuju na to da smo posao u Prometu završili. Implementiran je i najsuvremeniji GIS hub koji koriste svi građani i poduzetnici.
Mnoge od strateških projekata i milijunska ulaganja dogovorili ste s Vladom. Teče li sve po planu?
Ide dinamikom koja ima svoje zakonitosti. Vodite računa da je kriza zbog COVID-a usporila cijeli svijet pa tako i naš proces, no sve je pokrenuto; ide Korešnica, školu Kamen-Šine sagradili smo na darovanoj zemlji, garaže se obnavljaju, gradnja cesta ide, Dračevac rješavamo... Ismijavali su se neki govoreći da je Vlada tri puta Splitu poklanjala Dračevac. To je istina, a znate li zašto? Zato što dvojica mojih prethodnika nisu učinila ono što mi jesmo: uredila “papire”, donijela DPU i primila taj dar Vlade. Izradili smo projekte za Tehnološki park na Dračevcu, dobili lokacijsku dozvolu i prijavili projekt vrijedan 150 milijuna kuna. Došli smo blizu početka kopanja.
Split je, što se tiče korištenja novca iz fondova EU, bio prilično loš. Kakva je sad situacija?
Zatekao sam 9,4 milijuna kuna povučena novca. Samo naša razvojna agencija RAST, koju smo oživjeli, dosad je prijavila projekte ukupne vrijednosti 340 milijuna kuna. Grad Split i njegova povezana društva trenutačno u provedbi imaju projekte u ukupnoj vrijednosti od 875 milijuna kuna, od čega su osigurana bespovratna sredstva u iznosu od 505 milijuna kuna. Tome treba dodati i veliki projekt Aglomeracije od 1,8 milijardi, o sufinanciranju sanacije Karepovca u iznosu od 115 milijuna kuna, o sufinanciranju pročistača za vodu u iznosu većem od 90 milijuna kuna. To su golemi iznosi. Riječ je o projektima koji su dovedeni do točke na kojoj nema povratka, sve će se to realizirati. Ministrica Tramišak potvrdila je da je oko 2,7 milijardi kuna angažiranog novca na području grada Splita. To je učinjeno u vrijeme moga mandata, u posljednje četiri godine. To nam je bio cilj.
Početak vašeg mandata obilježilo je rušenje ilegalnih ugostiteljskih objekata na Žnjanu. Najavili ste potpuno uređenje Žnjana, ali tamo još uvijek nema ničega. Zašto? Kako nema ničega?
Ima reda, ima čistog mora. Žnjan nisu i ne smiju biti lokali metar uz more kakvi su bili. Tamo danas imamo kafiće koji su čisti, uredni, ne puštaju fekalije u more ni u crne jame. Donijeli smo DPU i dobili lokacijsku dozvolu, država je nakon našeg ustrajnog rada raspisala natječaj za koncesiju na 40 godina na koji će se Grad prijaviti. Ovo nije davanje prostora privatnicima, nema Turaka koji će tu graditi hotele, kako su me optužili u jednim novinama. Vraćamo građanima javni prostor koji im je otet i koji su oni osmislili u anketi koja je prethodila projektu. Došli smo i tu do točke bez povratka. Istina, trajalo je dulje nego što sam mislio. Bilo je otpora na više razina, koji su nas dosta usporili. Ipak, došli smo do toga da ja ponosno završavam svoj posao i svom nasljedniku mogu reći: “Izvoli, kopaj!”
Sanacija potkornjaka na Marjanu sada je predmet Uskokove istrage. Je li baš trebalo posjeći toliko stabala?
Zbog nereda, nerada i odgađanja rješavanja problema proteklih desetljeća, nažalost, trebalo je sječom zaustaviti propadanje. Kao i s Karepovcem, tako se nekontrolirano odnosilo i prema Marjanu, nije se upravljalo ni gospodarilo kako spada. Nije postojao sustav koji bi se brinuo o šumi i održavao je. Stručnjaci su 2016. kazali da šuma propada i da je stara. Potom je nefunkcionalna Javna ustanova pokušala nešto napraviti, nije uspjela te sam ja, pod pritiskom javnosti, kojoj zahvaljujem jer je pomogla u bistrenju mutne slike, donio odluku i predložio županu da podigne Stožer civilne zaštite, koji je usvojio od struke načinjen akcijski plan i preuzeo obvezu sanacije Marjana i sprečavanja njegova daljnjeg propadanja zbog potkornjaka koji je već tada napravio dramatično veliku štetu. Moji prethodnici su to morali znati, ali su odmahivali rukom a možda su se plašili posjeći i jedno bolesno ili staro stablo da ne bi bili kritizirani. Ne bojim se suočiti s problemom. Nisam se bojao ukloniti nered i bezvlašće na Žnjanu, i tada je bilo oštro i beskompromisno. Predmet sam kritika onih koji se nisu usudili napraviti potrebno i sada im ne odgovara što se to vidi i govore da je posječeno više stabala nego što je trebalo. Kada gori kuća, vatrogasac koji je gasi nije kriv ako je ona oštećena. Ugasili smo užasni požar nebrige nad Marjanom, opasnosti od potkornjaka više nema.
Zbog Marjana ste se sukobili i s HGSom, odnosno sa Željkom Kerumom, svojim koalicijskim partnerom. Biste li mogli učiniti više da ste imali kooperativnijeg partnera?
Bih. U mnogim segmentima, ne samo na Marjanu.
Kako ste funkcionirali sve ove godine balansirajući između svojih i njihovih želja i programa, a uz put niste ni razgovarali s Kerumom?
Tražio sam optimum. Odmah nakon pobjede, drugim strankama ponudio sam suradnju da s njihovim listama tvorimo većinu. Šteta što su to odbile. Mogli smo učiniti ovaj grad puno boljim. Da bismo izbjegli nove izbore, pristao sam tvoriti većinu s onim kojega sam izravno pobijedio. Alternativa je bila paraliza sustava u Splitu i zato sam pristao na nešto što je bilo vrlo teško, ali sam unatoč tome postigao većinu svojih ciljeva.
Kako ste uopće surađivali?
S Kerumom nikako, ali se ponosim svojom izdržljivošću i komuniciranjem s građanima. Nakon duljeg vremena, uspio sam, a nadam se da će i to biti moja ostavština. Afirmirali smo pristojan, kulturan, suzdržan način komuniciranja, bez teških riječi, objeda i primitivizma, što je trebalo istrpjeti. Zbog takvog vulgarnog načina komuniciranja naš se grad spominjao u negativnom kontekstu, kao grad slučaj, a Splićani su se sramili svoga gradonačelnika.
Kako je kriza zbog koronavirusa utjecala na poslovanje Grada?
Utjecala je na veliki manjak prihoda. Unatoč tomu, izravnim smo mjerama pomogli građanima i gospodarstvenicima s oko 70-ak milijuna kuna. Nismo zaustavili ni jednu investiciju i projekt jer Grad treba biti zamašnjak razvoja u vremenima krize. Zaustavljeni su turizam i ugostiteljstvo koji su još uvijek glavna gospodarska grana Splita. Vjerujem da nam je kriza otvorila oči da ne smijemo ovisiti o jednoj vrsti gospodarstva i baš zato činimo iskorak u nove tehnologije.
U zadnjih 10 godina Split je izgubio 8000 stanovnika. Mladi se sele u okolna mjesta jer su stanovi u gradu preskupi. Može li se tome stati na kraj?
Postoje snage koje ne žele promijeniti GUP kojim bi se omogućila veća gradnja stanova, a time bi se postigle i niže cijene. Naravno, proces iseljavanja, ne samo iz Splita, već iz cijele Hrvatske, može se zaustaviti sveobuhvatnim mjerama. Donijeli smo niz mjera i imamo prve izvrsne podatke. Na početku smo podigli prirez s 12 na 15% i sav taj novac kanalizirali smo u demografske mjere. Povećali smo rodiljske naknade, a za treće i svako sljedeće rođeno dijete dajemo 55.000 kuna, što je među najvećim naknadama u Hrvatskoj. Otvorili smo jedan vrtić, dovršavamo dogradnju drugog, dogradili smo tri škole u istočnim dijelovima grada, izjednačili cijene privatnih, vjerskih i gradskih vrtića, a sagradili smo i obnovili više od 25 igrališta, sportskih i dječjih. Utrostručili smo broj stipendija. Prvi rezultati se vide, ljudi se polako vraćaju jer vide da je dobro živjeti u gradu koji se brine o svojim mladim stanovnicima.
I kultura je sada uglavnom “na čekanju”. Ipak, uspjeli ste obnoviti Hrvatski dom i Split je dobio koncertnu dvoranu. Koliko je kultura važna u kriznim vremenima poput današnjeg?
U mojem je mandatu u kulturu uloženo više nego što je itko ulagao od vremena moga prethodnika Zvone Puljića do danas. Osim obnovljenog Hrvatskog doma tu je i dodatna multimedijska koncertna dvorana na Trgu HBZ-a. Obnovili smo foaje kazališta, proširuju se kapaciteti gradskih knjižnica. Obnavlja se baština. Obnavljaju se Željezna vrata i Gospe od Zvonika. Obnavljamo Staru gradsku vijećnicu te cijeli niz baštinskih objekata poput renesansnih i baroknih bedema, crkvica Sv. Mikule i Betlem... Prvi put novcem iz europskih fondova obnavljamo Dioklecijanovu palaču, jugoistočnu kulu palače, a izmjenom zakona konačno smo upisali vlasništvo na Podrume čime se otvara prilika za sveobuhvatnu obnovu novcem EU. Osobito se ponosim što smo gradu u vlasništvo uspjeli vratiti dugo zaboravljeno, ostavljeno i u sudskim procesima gotovo izgubljeno ljetno kino Bačvice.
Optuživali su me da i tamo želim graditi hotele, a sad imamo uređeno ljetno kino koje je organizacijom Mediteranskog filmskog festivala doseglo vrlo visoku kvalitetu i popularnost. Kazališna i kulturna produkcija je dobra. Na žalost, zaustavljena je pandemijom, ali imali smo online aktivnosti među kojima ističem predstave iznimno kvalitetnog Kazališta lutaka koje je gotovo svakodnevno davalo predstave za najmlađe te za to dobilo priznaje i s državne razine. Splitski HNK je prvi u državi u svibnju izašao s predstavama. Neki dan me intendant obavijestio o golemom manjku u blagajni zbog izostanka prodaje u inače prepunom gledalištu, međutim, to je zdrav organizam koji smo dobro postavili i izdržat će sve ovo. Muzeji su radili, dobro su sve ovo podnijeli. Kolegama nije lako.
Koliko “najsportskiji grad na svitu” ulaže u sport i je li to dovoljno?
Ulaže se puno više nego prije. Završili smo energetsku obnovu bazena na Poljudu. Sad se uz sufinanciranje države natkriva bazen Jadrana na Zvončacu. Javna ustanova preuzela je na upravljanje bazen POŠK-a koji je u lošem stanju zbog nemarnih ljudi iz uprave, preuzeli smo iznimno vrijedan kompleks igrališta NK Mosor u Žrnovnici, kojim su dosad upravljali neki čudni ljudi koji su tjerali druge. Doveli smo u red SC Baterije, počinjemo sa sanacijom teniskih terena na Firulama, obnovili smo ATP turnir Challenger poslije niza godina, i to u doba pandemije. Iznimno se ponosim ljudima i volonterima koji su polumaraton prošle godine digli do razine maratona.
Nazvao sam ga zimskom Ultrom jer kada vam se u veljači okupi nekoliko tisuća ljudi iz cijelog svijeta, to je sjajno. Da, nedostaju rezultati naših velikih klubova, ali vodite računa o tome da samo za Hajdukovu omladinsku školu svake godine izdvajamo pet milijuna kuna, upisali smo vlasništvo na dodatnih 11% dionica pa smo na 66% vlasništva. Pripremili smo dokumentaciju i dobili građevinsku dozvolu za kompletnu sanaciju krova stadiona i gradnju muzeja Hajduka u ukupnoj vrijednosti od 150 milijuna kuna... Sanirali smo dugove bivših uprava KK Split koji sada igra u ABA ligi. Juniorski pogoni sportskih društava su sve bolji; Jadrana, Gusara... Naše tekvondaši rade čuda, kuglači su među najboljima u Europi, a o borilačkom sportovima da i ne govorimo. Izniman je broj mladih, uspješnih ljudi, a oni su proizvod sustava koji je dobro postavljen.
Bili ste saborski zastupnik u prvom mandatu Sabora 1990., ali i kasnije. Što se promijenilo u politici od Tuđmanova vremena do danas?
Velika je razlika. Tada sam bio najmlađi zastupnik, imao sam 23 godine. U tom prvom sazivu dogodio se samo jedan incident. Sin generala Janka Bobetka, Ivan Bobetko, bacio je svoju torbu na govornicu jer je Radoslav Tanjga počeo govoriti o ustašoidnosti Hrvatske. To je bio jedini incident, u kasnijim razdobljima počele su sve učestalije ružne riječi, vrijeđanja i slično. U prethodnom sazivu bio sam predsjednik saborskog Odbora za kulturu, znanost i obrazovanje. Imao sam jednu članicu, neću je imenovati, koja se doista ružno ponašala, populistički.
To joj nije urodilo plodom, ali je u tom trenutku bilo efektno žutim medijima. Ta kultura vike, larme i performansa mi je strana. U prvom sazivu imali smo velik broj samozatajnih ljudi, svi smo bili volonteri, radili smo bez plaće i donijeli smo prvi Ustav, odlučivali o razdruživanju, neovisnosti, o stvaranju države. Taj saziv trajao je samo dvije godine, ali je neobično važan. Na svom stolu još imam Ustav koji smo tada donijeli. Ponosim se što sam bio ustavotvoritelj, najmlađi od njih, što sam bio s tim ljudima i učio od njih. Primio sam odlikovanja od predsjednika Tuđmana, predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, talijanskog predsjednika Mattarelle..., ali ništa se ne može usporediti s osjećajem ponosa kada donosite prvi slobodni Ustav i odlučujete o neovisnosti svoje zemlje.
Osim predsjednika Tuđmana, tko vam je od njih bio uzor?
Doktor Zvone Marković, izniman čovjek, na žalost zaboravljen, i moj kolega, povjesničar umjetnosti, zatim predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan, to su bili ljudi koji su mi imponirali.
Na stolu vam je i Doktrina Ivana Pavla II. o radu katolika u političkom životu. Što je najbitnije iz te doktrine?
To su upute kako se treba ponašati čovjek na političkoj dužnosti, kako se svaki put rukovoditi pri donošenju odluke i koje bude svjesnost da u odlučivanju možda, ne znajući, nekome nanosite nepravdu. I, naravno, kako izbjeći da pravu odluku ne ugrozite pojedinačnim interesima.
Držite li se te doktrine?
Trudim se. Teško je donositi odluke. Volio bih da je moji kolege pročitaju i da se drže toga bez obzira na to jesu li kršćani ili ne.
Bili ste i savjetnik za društvene djelatnosti predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Da ste savjetnik predsjednika Zorana Milanovića, što biste mu savjetovali?
Da se više potrudi u smanjivanju ideoloških razlika i postizanju većeg zajedništva među građanima. On je predsjednik svih hrvatskih državljana, pri čemu ne mislim samo na nas koji imamo adresu u RH. On je predsjednik i Hrvata izvan domovine. O tome je Kolinda Grabar-Kitarović itekako vodila računa.
Kako ocjenjujete rad premijera i Vlade, osobito vezano za koronu i potres na Banovini?
Vlada iznimno dobro radi, pogotovo imajući u vidu gotovo stalno izvanredne okolnosti. Građani su na izborima pokazali da je Plenković dobro radio u prvom mandatu kao što je i spremno reagirao na pandemiju te su mu poklonili novo povjerenje. Vidjeli ste iz njegove reakcije na potres da je nakon 45 minuta bio na Banovini i poduzeo sve potrebno, a svog potpredsjednika, generala Medveda, iznimnog operativca, postavio je na čelo stožera koji će dugo raditi na obnovi zgrada i infrastrukture, ali i na snaženju povjerenja u državu i njezine institucije što je jako važno u obnovi života na tom ratom i potresom prilično opustošenom kraju.
Vi ste i profesionalni diplomat. Biste li ponovno prihvatili položaj u diplomaciji i otišli iz Splita?
Nisam o tome razmišljao. Jesam diplomat po habitusu, bio sam 10 godina u tom sustavu i znam kako to ide. Moram reći da me tri puta posao odvlačio iz Splita, no uvijek sam se vraćao u svoj grad, bez Splita ne mogu. Na svojoj sam dužnosti u brojnim kontaktima sa stranim diplomatima, predsjednicima država i okrunjenim glavama koji su dolazili u Split promicao interese ne samo našega grada nego i zemlje. Nisam puno putovao jer je moj posao ovdje, ali i tom prigodom promicao sam interese Splita. Taj posao ću nastaviti raditi kao zastupnik, bio diplomat ili ne.
Na početku mandata imali ste nesreću da vam je dijagnosticiran zloćudni tumor. Iznenadili ste javnost optimizmom i otvorenim razgovorima o svojoj bolesti. Kako ste danas?
Dobro sam.
Jeste li imali trenutaka apatije i beznađa?
Nikada. Imam neku snagu u sebi što smatram darom Božje milosti.
Je li vas bolest promijenila?
Bolest svakoga promijeni. Bogu hvala, nije utjecala na moje radne navike, ali jest na odnos prema poslovnim prioritetima. Odlučio sam ne gubiti vrijeme na slušanje ispraznih priča bez prijedloga i rješenja. I privatno me promijenila. Nakon završetka ovog posla kanim se više posvetiti obitelji, prijateljima i zdravlju. Zahvalan sam Bogu svakog jutra kad se probudim.
Šteta što ga je bolest spriječila i borbi za drugi mandat..kulturan,fin,odmjeren ,iskren čovjek,rijetkost u politici..svako dobro gospodine Opara.