Tajne službe su nešto što zemlje članice EU drže strogo u nacionalnoj nadležnosti, ne u nadležnosti Unije, ali postoji kakva-takva suradnja i postoje određeni standardi, pa stoga euroatlantski diplomati ovih dana također promatraju što se događa u Hrvatskoj s pokušajem smjenjivanja šefa SOA-e Dragana Lozančića i napetostima pri imenovanju predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Čini se da ni njima nije jasno kako to da je u zemlji članici EU nakon imenovanja Vlade prioritet postalo smjenjivanje čelnog čovjeka tajne službe, a ne konkretne mjere za gospodarski oporavak, koje bi zaista trebale biti prioritet.
Diplomati iz zemalja koje su saveznice Hrvatske u EU i NATO-u smatraju da je Hrvatskoj potrebna vlada koja je spremna i sposobna od prvog dana provoditi reforme fokusirane na gospodarski oporavak, a ono što sada promatraju jednako im je nejasno kao i mnogim hrvatskim građanima. Hrvatska je zemlja članica EU i NATO-a u kojoj šef tajne službe danima ne silazi s naslovnica novina i s televizijskih ekrana a da nitko zapravo ne zna zašto. Ili barem nitko ne zna da je počinio neko kazneno djelo ili o kakva se točno pravila ogriješio.
Jedan izvor u Bruxellesu kaže kako do njega dolaze informacije da bi Vlada RH po odnosu prema medijima mogla biti slična novoj poljskoj vladi, koja je dovela Poljsku pod nadzor Komisije.
Možda je to pretjerivanje, ali to je jedna slika. U Francuskoj, Le Monde piše da imenovanje kontroverznih osoba za ministre kulture i branitelja može značiti da Hrvatska ima ultranacionalističku vladu sličnu onima u Mađarskoj i Poljskoj. Uz ta dva dojma, ne pomažu sada još i napetosti oko smjenjivanja šefa tajne službe i uskraćivanja zakonskog prava oporbi da nominira predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Sve to u prvih par tjedana u kojima su svi hrvatski prijatelji u Europi i svijetu, jednako kao i sami hrvatski građani, očekivali ozbiljan početak Vladinih reformi, a ne ovo.
>>Da Orešković i ne potpiše smjenu, Lozančić nema budućnosti u SOA-i
>>'Ne znam ni jednu državu u kojoj bi šef obavještajne službe bila osoba s nekoliko državljanstava'
Uvijek je lakse brinuti tudju brigu i baviti se tudjim, a ne svojim poslom. Niti obaveze niti odgovornosti. Medjutim, tko ce obaviti nas posao?