Kao šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković stekla je simpatije javnosti. Iz jednostavnog razloga, nije je bilo briga tko je iz HDZ-a, a tko iz SDP-a, tko je predsjednica, premijer, a tko na čelu Ustavnog suda. Ako je bilo temelja za to, kažnjavala je i jedne i druge. Upravo u toj dosljednosti i leži njezin politički kapital.
Jesu li točne špekulacije da imate političkih ambicija?
Kontekst u kojem sam se zatekla nakon prestanka obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa obvezivao me na nastavak javnog djelovanja, kao i težina izgovorenih riječi, već su same po sebi bile određeni oblik političkog angažmana.
Time su pozivi i poticaji da se uključim u političku arenu postajali iz dana u dan sve brojniji. S obzirom na proces i na način na koji je u meni sazrijevala odluka da se u sve to upustim, ne mislim da je „politička ambicija“ pravi odabir riječi. Prije bih rekla da imam određenu političku ideju koju ću pokušati ostvariti.
Može li se očekivati i nova stranka?
Načelno da, ali negdje na samom kraju procesa koji tek započinju, bude li to neizbježna i nužna forma za političko djelovanje i rad.
Gdje ste uopće politički?
Zagovornik sam vrijednosti liberalizma, ideja slobode i jednakosti, gradnje i jačanja demokratskih standarda i ostvarenja vladavine prava. Inzistiram na tome da javne dužnosti mogu obnašati samo oni koji imaju osobni integritet. Uvjerena sam da se uspješno provođenje politika u javnom interesu temelji na dobrim strategijama te da način na koji se u modernim, demokratskim državama obnaša vlast, mora biti transparentan.
Sve između ta četiri osnovna nosiva stupa stvar je nijansi o kojima se u javnom prostoru i dijalogu moraju tražiti najbolja rješenja, ovisno o konkretnim izazovima s kojima se određeno društvo suočava.
Sve se češće u razgovorima čuje nemam za koga glasovati. Vidite li upravo tu šansu?
Dugo sam i sama bila jedna od onih koji izgovaraju tu istu rečenicu, a na izborima sam glasovala „protiv nekog“, a ne „za“ ili sam birala „manje zlo“. Realnost je takva da će se neovisno o onima koji nisu izašli na izbore, izbor ipak provesti, i to između onog što je ponuđeno.
Stoga pasivno negodovanje ne rješava problem. Jedini način pokretanja promjena u politici, a time i u društvu, stvaranje je novih, drukčijih protagonista na političkoj sceni. To znači da nije dovoljno da građani samo s vremena na vrijeme izađu na izbore, već se moraju aktivno uključiti, okupiti i angažirati oko pitanja koja ih muče i boriti se za ideje u koje vjeruju.
Demokracija ne podrazumijeva samo određena prava, sa sobom nosi i obveze. Jedna od njih je i stvaranje političkih struktura i vodstva, a ne samo njihov puki odabir. Ako se na postojećoj političkoj sceni nema za koga glasovati, onda, kao društvo, moramo stvoriti novu opciju.
Kad uopće promatrate političku scenu Hrvatske?
Čak je i politička scena postala talac disfunkcionalnih institucija, baš kao što su to i hrvatski građani. Politički procesi ne odvijaju se i ne žive onako kako je to u Ustavu zamišljeno. Sabor je samo nominalno nositelj zakonodavne vlasti u RH ili bilo kakve vlasti, kad smo već kod toga.
U praksi je sva politička moć koncentrirana u predsjedniku najjače stranke koji kontrolira parlamentarnu većinu. Parlamentarna većina je očekivano poslušna jer u budućim političkim procesima očuvanje postignutih pozicija ili napredovanje na nove ovisi o volji predsjednika stranke i eventualno neposrednog vrha koji ga okružuje. Ustavni odnos između Vlade i predsjednika države, u dijelu u kojem bi određene politike trebali zajedno kreirati, u praksi često sliči na dvoglavo čudovište koje baulja, nesposobno da se zajednički bilo što konkretno definira.
O tome da, primjerice, suprotno intenciji iz Ustava, u pitanjima vanjske politike predsjednik države i Vlada postupaju svatko po svom nahođenju, u pravilu nitko ne progovara. Nadzorna i regulatorna tijela često ne reagiraju onako kako bi trebala jer politika ugrožava njihovu nezavisnost. Ključne figure na državnim i stranačkim pozicijama s teškim korupcijskim optužnicama bolan su podsjetnik na neučinkovito pravosuđe.
Nedostaje nam samosvijest da sve to promijenimo. Takav sustav opstaje zato što oni koji u njemu sudjeluju, podanički i servilno šute, dok šampioni u podilaženju i dodvoravanju prolaze najbolje. Negativna selekcija kadrova u politici i na javnim dužnostima generira propadanje države kao servisa građanima, i tako u krug.
Imamo li uopće jaku oporbu?
Ne. Da ona postoji ne bi nam se dogodila grupa Borg, mala privatna interesna skupina okupljena oko predsjednika Vlade i potpredsjednice Vlade, koja je izvan i suprotno od propisanih procesa donošenja odluka, u tajnosti kovala svoje planove i osmislila rješenja kojima iz privatne tvrtke izvlači nevjerojatnu financijsku korist za sebe.
Manja skupina dužnosnika unutar same Vlade koja je sudjelovala u radu grupe Borg, a ne Vlada u cjelini na način kako je to propisano Zakonom o Vladi, pružila je jamstvo da će se osmišljena rješenja provesti bez većih prepreka u daljnjem zakonodavnom i sudskom procesu. Na sve što se dogodilo, a o čemu je javnost stekla saznanja nakon objave elektroničke pošte grupe Borg, oporba nije imala spreman odgovor.
U zdravim demokracijama, za ostavku i pad Vlade bilo bi dovoljno utvrditi da su najviši državni dužnosnici mjesecima i mjesecima na izričito postavljena pitanja, davali neistinite odgovore, štiteći identitet članova svoje male interesne skupine, upravo zato kako bi sakrili činjenicu da je posebno odabranoj skupini, šačica ljudi u Vladi, a ne Vlada, omogućila da se nametne jednom trgovačkom društvu i iz njega izvuče enormne cifre u svoju korist.
Oni koji nisu u stanju srušiti Vladu kojoj, suprotno načinu koji je propisan Zakonom, politiku kroje financijski i pravni, i tko zna koji interesni krugovi, i to po svojoj mjeri, i u svoju korist, ne zaslužuju kasnije obnašati vlast. Oni koji nisu kao oporba bili dostojna brana samovolji jedne klijentelističke i loše vlasti, ne ulijevaju povjerenje da će danas-sutra biti bolja i sposobnija vlast. Čast iznimkama čije zalaganje za istinu nije naišlo na primjerenu podršku.
Ljuti li vas činjenica da su birači najjače oporbene stranke prepušteni sami sebi?
Mislite li na SDP, on već dugo nije suštinski najjača oporbena stranka. Unutarnji sukobi ne proizlaze iz krize vodstva već iz krize sustava vrijednosti unutar stranke. Napuštanje uloge i odgovornosti koju u parlamentarnim demokracijama nosi oporba, ne može se lako oprostiti. Nisu ovdje iznevjereni samo birači SDP-a.
Iznevjereni su svi koji od oporbe očekuju da bude brana samovolji vlasti. Ljutnja, možda i očaj koji iz toga proizlazi, jedan je od motiva zbog kojih sam se odlučila sama ovako izložiti.
U SDP-u se čuje i da je šteta što vi niste u SDP-u da ga vodite?
Nisam se prepoznala kao dio SDP-a ni u danima njegove najveće slave. Njegovi me članovi stoga nemaju razloga prihvatiti u ulozi o kojoj govorite. Na takvo što ne bih ni ja pristala da sam na njihovu mjestu. Dijelovi te stranke, koji će prepoznati da smo po idejama, programima i načinima djelovanja srodni, sami će naći put za neki drugi oblik zajedničkog djelovanja i suradnje.
Mnogi projekti nisu završili slavno. Bojite li se neuspjeha?
Ne. Lako je moguće da neću uspjeti organizirati infrastrukturu ili da vrijednosti za koje ću se zalagati građani neće prepoznati. No i nadalje će postojati potreba rješavanja istih problema i traženja nekih novih ljudi i planova njihova rješavanja. Možda će moje ideje, čak i ako sada ne padnu na plodno tlo, otvoriti put nekom drugom.
Ne radi se ovdje o meni ni o tome hoće li propasti još jedan novi projekt. Nama u društvu trebaju sustavne promjene, prije ili kasnije, netko će u njihovu provođenju morati uspjeti, koliko god bilo neuspjelih pokušaja do tada.
Koga mislite okupiti, s kime se sve konzultirati?
S obzirom na to da su političke stranke pokazale da uvijek unutar sebe imaju ili kao autoimunu bolest razviju određene deficite, za sada sam sklonija okupljanju u nekoj manje formalnoj i otvorenoj formi. Osobe sa znanjem, iskustvom i integritetom, nepotrošena lica koja su uspjela u svom području djelovanja i rada često zaziru od povezivanja ili identificiranja s bilo kojom političkom platformom.
Prijedloge promjena izbornog sustava, načina teritorijalnog preustroja i racionalizacije javne uprave, stvaranja održivog mirovinskog sustava, uspostave socijalne sigurnosti, kvalitetnih i dostupnih zdravstvenih usluga, modernog obrazovnog sustava i učinkovitog pravosuđa, treba tražiti među autoritetima u svakoj od navedenih branši. Kada se tako osmišljeni planovi nametnu u javnoj raspravi, oko njih će se okupiti svi oni koji podržavaju njihovu implementaciju i provedbu. Dobrih ljudi ima i u postojećim političkim strankama, koji nikada nisu došli do izražaja i nezadovoljni su postojećim stanjem.
Očekujem da ću saveznike pronaći i među nezavisnim dužnosnicima na lokalnoj razini.
Kako danas gledate na političke aktere, imate li o nekim sada “političkim umirovljenicima” ipak bolje mišljenje?
Više uvažavam opažanja i političke komentare Jadranke Kosor danas, nego što sam je cijenila kao političarku u razdoblju u kojem je obnašala vlast.
Njezino iskustvo, i otvorenost u prikazivanju kako se unutar jedne političke stranke uzdiže i pada, izuzetno je poučno. S obzirom na njezino iskustvo predsjednice Vlade u razdoblju u kojem su se zatvarala poglavlja u procesu pristupanja Europskoj uniji, zastrašujuće su njezine ocjene da Hrvatska danas, pet godina kasnije, grebe po samom dnu.
Kako komentirate općenito stanje u državi?
Stanje u kojem svi vitalni sustavi zakazuju, stanje je kojemu, ne dođe li do korjenitih promjena, prijeti opasan kolaps.
U usporedbi s godinom kada ste došli na čelo Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, jesmo li nazadovali?
U proteklom je razdoblju ostvaren značajan napredak koji su pohvalile relevantne međunarodne organizacije i tijela. Međutim, od 2015. pa nadalje, u onim segmentima po kojima se ocjenjuje uspješnost antikorupcijskih politika, započelo je razdoblje nazadovanja i pada.
Pada koji se upravo u razdoblju u kojem Hrvatska predsjeda Odborom ministara Vijeća Europe i borbu protiv korupcije navodi kao primarni fokus svog predsjedanja, pokazuje u svoj svojoj bijedi i nemoći.
Što kažete na novi predloženi Zakon, kome on ide na ruku?
Novi Zakon ide na ruku dužnosnicima. Oni koji su ga u ovom obliku i sadržaju predložili, očito za to imaju svoje razloge. Predloženi procesni instituti otežat će utvrđivanje povreda Zakona, a time i smanjiti broj onih u kojima se za utvrđene nepravilnosti izriču sankcije.
U prijedlogu novog Zakona, omogućilo se stranačko i političko uhljebljivanje bez ikakvih provjera, kočnica i ograničenja. Štetni se prijedlozi moraju osporavati u daljnjem zakonodavnom postupku.
Je li se Plenković uspio pokazati kao moderan političar?
Mislim da se pokazao vještim u obmanjivanju. Način na koji je donesen čuveni lex Agrokor, u okviru kojeg je pod posebnim patronatom i pod zaštitom političkog autoriteta i moći predsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a posebna interesna skupina ugrabila svoju priliku za enormnu zaradu, predstavlja sumrak pravne države i vladavine prava.
Nema u tome ništa moderno. Vješto iskorištavanje prilike poznato je kao pojava otkako je vlasti kao takve. Ono što je eventualno moderno, zapanjujuća je razina kolektivnog sljepila, kako unutar nadležnih tijela koja bi se trebala baviti tim pitanjima tako i u javnosti općenito. Kako je Andrej Plenković uspio proizvesti takvo sljepilo, zasad ostaje enigma.
Što kažete na neke njegove posljednje poteze poput “rehabilitacije” Božidara Kalmete?
Za takve poteze ne vrijedi izlika da je svatko nedužan dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja. Potez pokazuje da je reputacija Božidara Kalmete u kontekstu njegovih korupcijskih afera sasvim u skladu s vrijednosnim sustavom Andreja Plenkovića kao uostalom i s vrijednosnim sustavom cijelog HDZ-a.
Uostalom, parlamentarnu većinu čuvaju hodajuće optužnice. Stanje svijesti u ovim političkim strukturama je takvo da im to nije sporno.
Neki vas vide i na Pantovčaku. Biste li pristali biti kandidatkinja udružene ljevice i centra?
Ako bi se stranke ljevice i centra mogle udružiti oko mene kao kandidatkinje, a vjerujem da bi mogle, onda se isto tako mogu udružiti i radi davanja podrške nekom drugom kandidatu. Raspršene kampanje nedovoljno jakih kandidata neće imati dobre šanse protiv uhodane izborne mašinerije HDZ-a.
Ostajem pri tome da za kandidaturu na predsjedničkim izborima nisam zainteresirana.
Je li moguće pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović i koga biste voljeli vidjeti na njezinoj poziciji?
Najviše me zanima kako će aktualna predsjednica u novoj kampanji objasniti neispunjena predizborna obećanja iz prethodne, hoće li se opravdati time što za njihovu provedbu nije imala ovlasti i time priznati da je svjesno zavaravala ili da nije proučila okvir djelovanja dužnosti na koju se kandidirala.
Moguće je da će biračima biti dovoljna njezina dopadljivost i da će im za davanje povjerenja za još jedan mandat biti dovoljno pokazati brojne osebujne fotografije, između ostalog i onu snimljenu ispred ograde Bijele kuće.
Moguće je da će se njezini protukandidati pokazati potpuno nevještima u ukazivanju na ozbiljne razloge zbog kojih ne zaslužuje drugi mandat, poput uručivanja donacija i raspodjele sredstava iz proračuna putem računa HDZ-a, davanje pomilovanja osobi koja je kazneno djelo počinila u korist njezina najvećeg donatora, rođendanske proslave i drugih večera koje je za nju organizirao Zdravko Mamić, smjene šefa tajne službe koji je bio ključna osoba u istrazi koja se provodila protiv tog istog Zdravka Mamića kao vrha nogometne korupcijske hobotnice te općenito njezina toksičnog djelovanja na institucije države koju vodi i na društvo u cjelini. U nacionalnom je interesu odabir osobe koja će vratiti dignitet i primjerenu ulogu toj dužnosti.
Za isticanje osobe koju bi voljela vidjeti na tom zadatku, još je prerano.
Kako gledate na činjenicu da joj je zbog ponašanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu skočio rejting?
To je razumljivo u kontekstu općeg vala oduševljenja i snažnih pozitivnih emocija. Do izbora će postupno dolaziti do otrežnjenja. U suprotnom, pokaže li se da je našim građanima dovoljno da su vodeći ljudi u državi dobri performeri koji u svakoj prilici sebe vide i nametnu kao svrhu i centar događanja u borbi za to malo vidljivosti i popularnosti, a da nemaju ikakvih vlastitih vrijednosti i rezultata, slegnut ću ramenima i reći da nam je stanje u društvu i državi sasvim očekivano.
Očekivano će tada i broj onih koji odlaze i svoju sreću traže negdje drugdje biti samo sve veći. No ipak vjerujem da naši građani imaju dovoljno političke mudrosti i da će predsjednički izbori biti prva u nizu političkih promjena i smjena.
>> Pogledajte video - Što građani kažu o stadionu koji bi se trebao izgraditi u Blatu
Eto, još jedna stranka. Sada će nam svima biti puno bolje, baš ta stranka je falila na političkoj sceni... A inače Dalija nešto govori o obmanjivanju? Ona koja je presudila da Vrdoljakovo davanje novca bivšoj ženi nije sukob interesa, a prijateljstvo Karamarkove supruge je?... Najbolje što se pokazalo kasnije da je Karamarko imao pravo, a da su gluposti pričali Mostovci...