Demokracija ili represija. Europa treba odabrati što želi, govori ministar vanjskih poslova katalonske vlade (Generalitata) Raül Romeva.
Legalitet njegove funkcije i referenduma zakazanog za 1. listopada na kojem bi trebali odlučiti žele li tu autonomnu pokrajinu Španjolske vidjeti kao neovisnu državu, doveli su u pitanje i španjolska vlada i federalni ustavni sud. Izjašnjavanje naroda proglašeno je nelegalnim, a policija je, među ostalim, upala i u Romevin ured kako bi ga pretražila.
Na listi zelenih deset je godina bio u Europskom parlamentu, među ostalim, i u tamošnjem odboru za vanjske poslove. Politički, iz eko-socijalističke Inicijative za Kataloniju – Zeleni prelazi i preuzima vodstvo 2014. politički sveobuhvatnog saveza “Da za Kataloniju”, glavne političke snage u Kataloniji.
– Ostat ćemo mirni, nećemo popustiti, ali ni pribjeći nasilju – ustrajan je Romeva. Mir i razoružanje su, uostalom, teme kojima je ovaj 47-godišnjak posvetio cijelu karijeru – doktorirao je međunarodne odnose u Barceloni, predavao studentima i koordinirao i vodio razne kampanje o nenasilju i razoružanju. Pri susretu s hrvatskim novinarima pozdravio je s “dobar dan” – poznavanje jezika ostalo mu je od boravka u Bosni i Hercegovini gdje je 1996. i 1997. radio kao glavni pomoćnik UNESCO-ova predstavnika, zadužen za obrazovne programe i promociju UNESCO-ove Škole kulture mira.
Iz prve je ruke, kroz raspad Jugoslavije, iskusio kako krvavo može završiti želja za samoodređenjem. Tada je bio promatrač, a sada aktivni sudionik, jedan od najvažnijih, u katalonskom pokretu za samostalnost.
Prošlog su tjedna iz Barcelone stizale dramatične vijesti – španjolske su vlasti udarile na katalonski financijski sektor, uhićeno je više visokih dužnosnika. Kako će se to odraziti na funkcioniranje Katalonije i na referendum?
Udar na financijski sektor i uhićenja nisu samo neopravdana, ona su i potpuno nezakonita. Španjolske vlasti čak nisu ni poštovale proceduru u slučaju pobuna koju definirana članak 155. ustava. Uhićuju bez naloga, zabranjuju medijima rad, gase web stranice, krše apsolutno sva vrsta prava pozivajući se na pristranu i neobjektivnu interpretaciju španjolskog ustava. Što se tiče praktične strane priprema za referendum, one se ne mijenjanju. Referenduma će biti. Očito je da to neće biti onakav referendum kakav smo željeli. Uvijek smo isticali kako bismo radije održali referendum u dogovoru sa španjolskom državom, onakav kakav je održan u Škotskoj u dogovoru s Londonom. Nažalost, to neće biti moguće zbog, ističem još jednom, nezakonitog postupanja španjolske države.
Kako ćete logistički organizirati referendum. Zaplijenili su vam, na primjer, glasačke listiće.
Jesu, ali se oni ponovno tiskaju. Svaki put kad policija zaplijeni bilo kakav materijal vezan za referendum, listiće, postere i slično, građani u svojim domovima tiskaju nove. Ovaj referendum promoviraju sami građani, a ne vlada. Vlada samo odgovara na traženje 80 posto stanovnika Katalonije koji žele glasovati. Ne kažem da će svih 80 posto glasovati za neovisnost Katalonije, neki hoće, neki neće, ali svi oni žele izreći svoje mišljenje glasovanjem.
Bojite li se eskalacije situacije i nasilja?
Svih ovih godina, otkako je pokret za neovisnost dobio zamah, mobilizacija katalonske strane je mirna, i to vrlo jasno želim istaknuti. Nije bilo incidenata, čak ni sada, uza sve provokacije. Oni traže nasilnu reakciju, ali od Katalonije je neće dobiti. Pokušavaju nas optužiti za pobunu, no pobuna podrazumijeva nasilne incidente i nerede na ulicama, čega nije i neće biti. Pokušavaju kriminalizirati nešto što nije nezakonito tako što provociraju kako bi imali opravdanje za svoje postupke. Katalonija pak odgovara radikalno mirnim ponašanjem.
Radili ste u BiH, dobro poznajete situaciju s raspadom bivše Jugoslavije. I u Hrvatskoj je referendum prošao mirno i nije bio ilegalan, a onda su nastupili problemi. Možete li usporediti situaciju u Španjolskoj i Jugoslaviji?
Dobro znam situaciju u Hrvatskoj, no scenariji su različiti, prošlo je 25 godina i mnogo toga se promijenilo. Postoji i jedan specifičan element koji našu situaciju čini lakšom u odnosu na vašu u Hrvatskoj, a to je članstvo u Europskoj uniji. Ono ne obvezuje samo nas već i španjolsku državu. Zato i kažemo i inzistiramo da ovdje na kocki nije samo neovisnost Katalonije nego i kvaliteta demokracije u Europi. Na kraju krajeva, sve se svodi na to da pred sobom imate izbor između dva projekta. Prvi je demokracija koja nama, i koja svima dopušta da se izrazimo, da poslušamo i poštujemo što kaže većina. Kaže li većine “ne, ne želimo neovisnu Kataloniju”, to je u redu. Poštujemo odluku i nastavit ćemo dalje u tom smjeru. Ako većina kaže “da”, također moramo poslušati njihove želje i njima prilagoditi naše postupke.
Bi li Madrid tada mogao koristiti silu?
O, pa španjolska država već koristi silu, to nije nikakva mogućnost, već sadašnjost. Uhićuju ljude bez naloga, nemaju zakonskog uporišta za svoje intervencije. Već provode akcije koje krše osnovne principe i pravila demokracije u Europi. To nije neka buduća opcija, to je realnost. Ali mi ćemo ostati mirni.
Optužujete španjolsku stranu za nezakonitost postupanja i pristrano tumačenje ustava, ali iste argumente oni koriste protiv vas. Ustav Španjolske zaista govori o nedjeljivosti, a i ustavni sud je referendum ocijenio neustavnim. Na čemu temeljite svoje argumente legaliteta?
Točno, tako kažu, ali ističem da u ustavu ne postoji članak koji bi zabranio referendum. Drugo, ustavi su dinamični i podložni raznim interpretacijama. Španjolska ga država politički interpretira tako da on zabranjuje referendum. Mi, ali ne samo mi već i mnogi međunarodni pravni stručnjaci, iščitavaju ga tako da dopušta referendum i izjašnjavanje naroda. Uostalom, na kraju krajeva, to i nije pitanje legaliteta, već političke volje. Španjolska država koristi se ustavnim sudom za svoje ciljeve, što pokazuje da je pravi problem u Španjolskoj taj da nema podjele vlasti. Ustavni sud nije neovisan i neutralan, nego je produžena ruke izvršne vlasti.
Prema statistikama, još 2009. godine neovisnost Katalonije podržavalo je samo 15 posto stanovnika te regije, da bi danas taj postotak bio više od 40 posto. Zašto je pokret za neovisnost toliko dobio na zamahu?
Ključna je bila 2010. godina kad je velikoj većini postalo jasno da je Katalonija kao dio Španjolske tek iluzija. U godinama nakon Francova režima percepcija većine bila je ta da se može pronaći mjesto unutar španjolske države. No 2010. politizacija ustavnog suda jasno je dokazala kako ta opcija više nije moguća i to je rezultiralo jačanjem pokreta za samoodređenje.
Zašto zapravo želite neovisnost Katalonije? Često se čuje argument da su razlozi posve ekonomski – Katalonija je ipak najbogatija regija, koja sudjeluje u španjolskom BDP-u s gotovo 20 posto.
To da sudjelujemo s 20 posto u španjolskom BDP-u jest činjenica. No ona ne vodi prema želji za neovisnosti. Neki razlozi jesu vezani za ekonomiju, ali ne u smislu da bi Katalonija uplaćivala više ili manje u zajednički proračun, već tko određuje kako se, primjerice, porezi distribuiraju po zajednicama. Drugih razloga je više i želja je zapravo kombinacija faktora. Primjerice, tu je činjenica da se sve više odluka katalonskog parlamenta, čak i onih donesenih jednoglasno, propitkuju i poništavaju na ustavnom sudu. Važno je kako politički funkcionira španjolska država, koja bi trebala predstavljati želju svih njezinih zajednica. A u Kataloniji vlada percepcija da ne samo da nas ne poštuju već i da namjerno idu protiv nas.
U kojem području osjećate da vas španjolska država zakida i uskraćuje vam prava?
Vrlo zoran primjer, onaj koji ćete u Hrvatskoj sigurno razumjeti, jest jezik. Katalonski je ograničen samo na Kataloniju. Govori ga 10 milijuna ljudi i nije jasno zašto ga se ne može koristiti u svim institucijama koje predstavljaju Španjolsku. Tražili smo da ga se uvede u mnoga mjesta, poput Europskog parlamenta, ali Španjolska kaže da to nije jezik koji se govori na cijelom španjolskom području i nije jezik španjolske države.
Ankete govore da je oko polovine Katalonaca za, a polovina protiv neovisnosti. Kako funkcionira tako podijeljena zemlja?
U Kataloniji 80 posto ljudi želi glasovati na referendumu, izreći stav i onda poštovati volju većine. To nije podijeljena zemlja. Nema podjele između onih koji žele ili ne žele neovisnost, već je cijela Španjolska podijeljena između onih koji vjeruju u demokraciju i nedemokrata.
Kako vidite dane poslije referenduma ako pobijedi opcija za neovisnost?
U 48 sati nakon objave odluke referenduma, ako ona bude za neovisnost, jasno i glasno ćemo reći: “Tu smo i želimo pregovarati o budućim odnosima.”
Tada ostajete izvan EU i eurozone. Bruxelles jasno kaže da sve države trebaju proći pregovore za pridruživanje Uniji.
Znamo da to neće doći preko noći i da je pitanje pregovora. Europski ugovori definiraju kako se pridružiti i kako napustiti EU, ali ne govore ništa o tome kako postati članica kad ste već članica. Ne zaboravite, imamo 7,5 milijuna ljudi koji su već europski građani. Naši su zakoni potpuno usklađeni s EU, imamo otvoreno tržište, jedinstvenu valutu. Sve to čini posebnu situaciju koja se lako može riješiti samo ako ima političke volje.
Smatrate li da će je biti? Za primanje države u EU potrebna je jednoglasna odluka svih članica. To bi značilo da vas podrži i Španjolska.
U čijem je interesu da Katalonija ne bude dio EU? Čak nije ni u španjolskom. Španjolska će izgubiti puno ako nas izbace iz EU, što se neće dogoditi jer je tehnički nemoguće. Mi ćemo, prije ili poslije, morati sjesti i pregovarati o uvjetima novog statusa.
Do sada nisu bili otvoreni za pregovore.
Zato i radimo ovo što radimo. Zato i poručujem EU i pitam kakvu demokraciju želi. Onu koja počiva na pregovorima ili na ugnjetavanju.
Koje poruke iz Bruxellesa dobivate?
Odgovor iz europskih institucija uvijek je isti: To je unutarnje pitanje države članice.
Računate li na nečiju podršku? Postoji li država koja vas podržava?
Sjećate se kad je Hrvatska bila u situaciji da joj nitko u svijetu nije ni pomislio pružiti podršku prije referenduma, a i nakon njega je trebalo proći neko vrijeme da se podrška pridobije. U posljednjih 25 godina održana su 53 referenduma o samoodređenju i nikada nismo vidjeli poruke podrške drugih država prije samog referenduma. Ni ovoga puta neće biti drugačije, to znamo i očekujemo. Bit će reakcija na činjenice i zato referendum održavamo odlučno, ali na miran način.
Neki analitičari, pa i iz Katalonije, kažu kako će neovisnost ekonomski biti samoubojstvo.
Ekonomija neovisne Katalonija savršeno je sposobna funkcionirati. I opet, nije problem u kojoj ste državi jer su danas ekonomije isprepletene i povezane. Problem je dogovoriti uvjete nove realnosti, što zahtijeva ekonomija. Ali, na kraju krajeva, ekonomija se uvijek prilagodi novom scenariju.
Je li riskantno u ovo vrijeme, kad je Europa na prekretnici i puna neizvjesnosti, mijenjati granice? Ugrožava li to sigurnost Europe?
Granice se stalno mijenjaju. Prije 25 godina sedam današnjih država članica EU nisu ni postojale. Gdje je problem? Nema ga. Nije problem koliko ima država, nego kako te države surađuju na svim razinama protiv ugroza i u cilju sigurnosti, bilo da je riječ o terorizmu, migracijama ili pak klimatskim promjenama. Nema razloga da neovisna Katalonija stvori nove granice. Upravo je suprotno. Ako se sada granica Katalonije i Francuske ili Katalonije i Španjolske prolazi bez problema, kao da je nema, bez zaustavljanja, zašto bi poslije bilo drugačije? Slobodan će prolaz, bez granica, biti i u situaciji ako Katalonija postane neovisna.
Kako to da ste vi, kao pripadnik zeleno-lijeve političke opcije, u istoj stranci s političarima bliskima korporacijama?
To je demokratski princip. Pokret za neovisnost spaja ljude od ekstremne ljevice, socijaldemokrata, zelene ljevice, kojoj pripadam, do konzervativaca, što dokazuje da potječe od naroda, od korijena, s ulica. Kad imate suradnju ljudi toliko različitog političkog zaleđa, morate razmisliti o važnosti pokreta. Ovdje nije riječ o tome jesmo li lijevo ili desno, već jesmo li demokrati ili ne.
Nece lakse, jer niste spremni umrijeti. Hrvatska je svoju neovisnost izborila u krvi. Hrvati su se spremali stoljecima i imali su drzavnika i bojovnika na celu drzave, koji je znao kako se bolje naoruzati, nego mahati zastavicama i glasackim listicima.