Je li novac važan za školski uspjeh djece? Međunarodno PISA istraživanje pokazalo je da hrvatski učenici koji dolaze iz obitelji s mjesečnim prihodima manjim od 4000 kuna postižu najlošije rezultate iz prirodoslovlja.... U Kanadi je jedna studija pokazala da je povećanje dječjeg doplatka poboljšalo rezultate siromašne djece iz matematike i čitanja i pozitivno utjecalo na njihovo psihofizičko zdravlje. Apsurdno je u vremenu u kojem se kao dičimo dosegnutim civilizacijskim standardima i raznim slobodama siromašna djeca imaju manje šanse nego ikad prije izaći iz začaranog kruga siromaštva svojih roditelja i zahvaljujući obrazovanju izdići se s ruba društva u viši sloj. Bez novca i bez potpore roditelja danas su minimalne šanse da će od djece iz siromašnih obitelji izrasti neki novi vrhunski znanstvenici, umjetnici, akademici, koji najbolje znaju da u društvu bez socijalne države "veliki" bez razmišljanja jedu "male" i da ako siromašnoj djeci uskratite obrazovanje uskratili ste im sve šanse za bolji život i uzeli svaku nadu njihovim roditeljima da će im djeca imati bolje sutra nego što je njihovo danas.
U Hrvatskoj je gotovo trećina djece do 18 godina (29%) u riziku od siromaštva, dok je u EU taj prosjek 27,7%. Socijalni izdaci za djecu i obitelj u nas su 1,6% BDP-a, dok se u EU za djecu izdvaja 2,2% BDP-a, a najmanji rizik u EU najmanji rizik od siromaštva imaju djeca u Danskoj (14,5% ), Finskoj (15,6%) i Švedskoj (16,7%).
Profesorica Vesna Bilić s Katedre za pedgogiju zagrebačkog Učiteljskog fakulteta u istraživanju " Školski uspjeh djece i mladih koji odrastaju u siromaštvu i materijalno nepovoljnim uvjetima", objavljenom u znanstvenom časopisu Nova prisutnost pozabavila se sa siromaštvom djece i višestrukim problemima s kojim ta djeca započinju školovanje, a koji ugrožavaju njihovo napredovanje i postizanje uspjeha na svim razinama obrazovanja, od ranog, školskog do visokoškolskog. Ističe da je u vremenu i kulturi kad se materijalne vrijednosti uzdižu na pijedestal i postaju cilj kojem mnogi teže, uspjeh u školi se doživljava kao prvi korak koji pruža pojedincu veće šanse za kvalitetniji život i blagostanje. No, tu šansu mnoga siromašna djeca u Hrvatskoj nikad ne dobiju.
- Nedostatak novca otežava roditeljima da djeci osiguraju adekvatnu odjeću, obuću, topli obrok, knjige i pribor za školu, ali i dodatne aktivnosti kao što su učenje stranog jezika, instrukcije, sport, a ograničene su im i mogućnosti druženja s vršnjacima u slobodno vrijeme poput razrednih izleta, izlazaka, proslava.... – navodi Bilić.
Usto i recentna neurobiološka istraživanja bacaju novo svjetlo na uzroke školskih problema djece koja žive u siromaštvu. Tako prof. Bilić ističe da je istraživanje u SAD-u u kojem je sudjelovalo 389 djece i adolescenta od 4 do 22 godine, a koji su snimani magentskom rezonacijom tri puta u razmacima od dvije godine, pokazalo da je kod djece iz siromašnih obitelji utvrđen atipični razvoj mozga u fronatalnom i temporalnom režanju, te hipokampusu. Navedene regije mozga povezane su s procesima učenja, održavanjem pažnje, planiranjem, pa se zato kod siromašne djece ipotencijali za školski uspjeh umanjuju. Siromašna se djeca se tijekom odrastanja suočavaju s povišenim razinama stresa, imaju manje podršku i kognitivne stimulacije u ranim, osjetljivim razvojnim razdobljima, a sve to može doprinijeti neurobiološkim razlikama.
I istraživanje UNICEF-a, provedeno u Hrvatskoj u kojem je sudjelovao 1621 roditelj djece rane dobi, pokazalo je i da je 14 % roditelja šestogodišnjaka odgovorilo da ni jednom u sedam dana prije provođenja istraživanja, nisu poticali ni radili na jačanju dječjih kognitivnih, grafomotoričkih i socio-emocionalnih sposobnosti, navodi Bilić. Usto petina šestogodišnjaka, kako su priznali njihovi roditelji, doživljava tjelesno kažnjavanje na tjednoj osnovi. Također, i rezultati međunarodne PISA studije provedene u 43 zemlje o ocjenjivanju petnaestogodišnjaka u čitanju i matematici pokazali su niže rezultate djece iz siromašnijih obitelji. U istraživanju koje se temelji na OECD – PISA međunarodnom ispitivanju u kojem je sudjelovalo 5.209 učenika iz Hrvatske, utvrđeno je da bolje rezultate iz prirodoslovlja postižu učenici iz obitelji s višim mjesečnim prihodima te oni čiji roditelji imaju završenu barem srednju školu. A učenici koji dolaze iz obitelji s prihodima manjim od 4.000 kn postižu najlošije rezultat, navodi Bilić. Neke studije, ističe u radu, pokazuju da djeca iz siromašnih obitelji češće imaju kognitivne probleme, a povezanost niskog socioekonomskog statusa i slabijega školskog uspjeha utvrđena je u različitim zemljama i na svim razinama obrazovanja.
- Siromašna djeca često nemaju adekvatnu prehranu, žive u tamnim, vlažnim prostorima, bez osnovnih uvjeta, pribora, knjiga i mjesta za učenje. Roditelji im ne mogu osigurati potporu za učenje ili to čine uz velika odricanja, što izravno utječe na njihov školski uspjeh. Siromašna djeca su često lišena roditeljske pomoći, ponajprije stoga što su njihovi roditelji najčešće i lošije obrazovani, pa im uz najbolju volju ne mogu pomoći. Bogatiji roditelji koji su češće i bolje obrazovani osobno pomažu svojoj djeci ili im organiziraju instrukcije, više nadziru njihove aktivnosti, više se angažiraju oko školskih zadataka. Siromašna djeca nerijetko od svojih vršnjaka doživljavaju ismijavanje omalovažavanje, izrugivanje, vrijeđanje, isključivanje iz školskih aktivnosti, pa i nasilje. Istraživanja pokazuju da su materijalno deprivirana djeca najčešće žrtve vršnjačkog nasilja. Zbog lošijeg materijalnog statusa djeca postižu slabiji školski uspjeh, ali kad je njihov školski uspjeh podjednak kao kod njihovih kolega iz imućnijih obitelji zbog razlika u resursima i ambicijama njihovih roditelja manja je vjerojatnost da će upisati viši stupanj obrazovanja – navodi Bilić u znanstvenom radu.
Istraživanja pokazuju da je rizik ranog napuštanja školovanja u Hrvatskoj veći što je razina roditeljskog obrazovanja niža, a najveći je rizik za djecu koja odrastaju u najsiromašnijim kućanstvima. Rezultati iz kanadskog nacionalnoga istraživanja o djeci i mladima pokazali su da su niži obiteljski dohodak i niža razina obrazovanja roditelja povezani sa slabije razvijenim vokabularom djece, komunikacijskim vještinama, održavanjem pažnje i socijalnim kompetencijama. Suprotno tome, djeca iz imućnijih obitelji čiji su roditelji imali više razine obrazovanja postigli su na testovima bolje rezultate. Prema navedenoj kanadskoj studiji povećanje dječjeg doplatka u toj zemlji dovelo je do poboljšanja školskih rezultata siromašne djece. Utvrđena je statistički značajna pozitivna korelacija s uspjehom iz matematike i čitanja, kao i pozitivni učinci na fizičko zdravlje dječaka i mentalno zdravlje djevojčica, navodi Bilić.
U Hrvatskoj, koja samo deklarativno vodi računa o djeci, dječji doplatak godinama nije mijenjan, a sada će se najavaljenim reformama uvjeti za njegovo dobivanje još više postrožiti. Podsjetimo da doplatak u visini običnog para tenisica mogu dobiti djeca ako prihodi po članu obitelji ne prelaze 1600 kuna. Jasno je da je takav doplatak zapravo socijalna pomoć obitelji, a ne pomoć djeci, koje država na taj način nemilosrdno zakida za mogućnosti koje imaju njihovi sretniji vršnjaci. Kako i Bilić zaključuje siromašna djeca su u obrazovnom sustavu nerijetko zanemarena, pa su obrazovne nejednakosti među učenicima sve izraženije s obzirom na njihov materijalni status i obrazovanje roditelja. Ali o tome se ne govori ni približno kao o nekim drugim ideološkim temama koje služe za potpirivanje niskih strasti među građanima i zamagljivanje stvarnosti i problema najranjivijih skupina. Zaboravili smo u sveopćoj buci i društvenom kaosu i tko su oni. A djeca, "djeca, to su naši sutrašnji suci", davno je izrekao pisac Maksim Gorki.
>> Pogažena obećanja o 1000 eura za novorođenče, propala revitalizacija zemlje
>> Negiranje muškog i ženskog spola i identiteta bila bi znanstvena besmislica
