Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u zadnja tri tjedna napravila je nekoliko upitnih poteza koji bi je lako mogli pratiti cijelog mandata. Poput stavljanja potpisa na odluku o smjeni šefa SOA-e Dragana Lozančića bez prethodnog dogovora s premijerom Tihomirom Oreškovićem te seta spornih pomilovanja zbog kojih je na kraju i raspustila svoju Komisiju za pomilovanja i zbog kojih je ostala bez savjetnika Vladimira Šeksa.
Zamjera joj se i što nije osudila sramotni prosvjed u centru Zagreba zbog oduzimanja koncesije Televiziji Z1, a na kojem se uzvikivalo i “za dom spremni” ili što nije stala u obranu doajenke HTV-a Mirjane Rakić nakon što joj je Velimir Bujanec nakon istog prosvjeda poklonio četničku šajkaču... Odlučila se držati po strani i u vezi s trzavicama u Vladi i ne komentirati sulude ideje i izjave koje zadnjih tjedana dolaze od članova vladajuće koalicije poput stvaranja registra izdajnika, izjave kojima su se relativizirali antifašistički temelji države iako se prema Ustavu mora brinuti za redovito usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Za političkog analitičara Ivana Šibera takvo ponašanje predsjednice nije primjereno. Ona je, kaže Šiber, kao čuvarica temeljnih ustavnih vrijednosti morala reagirati na masu ljudi koja je na prosvjedu zbog Televizije Z1 uzvikivala “za dom spremni”. Morala je, dodaje, stati i u obranu novinarske profesije i u obranu temeljnih vrijednosti društva.
– Budući da je predsjednica u svojoj kampanji bila izraziti reprezentant HDZ-a, morala je osvijestiti da mora imati vrijednosnu distancu prema svima. Nije uspjela u tome. To znači ili da ima jako loše savjetnike ili da ne vodi dovoljno računa o samoj funkciji predsjednice – drži Šiber. Najviše ga je, dodaje, začudila odluka da potpiše smjenu šefa SOA-e bez dogovora s premijerom čime je, drži, dovela u pitanje njegov kredibilitet.
– Umjesto da bude čvrsta uporišna točka temeljnih hrvatskih vrijednosti, ona se u tome ne snalazi, čini ishitrene poteze i ne ulijeva povjerenje – kaže Šiber.
I pismo, odnosno odgovor koji je uputila Miloradu Pupovcu koji joj se požalio na stvaranje i rast atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim, etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj za Šibera je dokaz je da se predsjednica samo deklarativno zalaže za jedinstvo, a da se opredijelila za raskol.
– Što si mogao očekivati kada cijelo vrijeme provocirate. To je bio njezin odgovor Pupovcu – drži Šiber i naglašava kako je politika umijeće vladanja i njeni bi akteri, kaže, morali izbjegavati one sukobe i prijepore koji štete Hrvatskoj.
I analitičar Žarko Puhovski drži da je predsjednica u godinu dana mandata propustila priliku da se ponaša kao državnica, a ne kao stranačka političarka.
– Ona se ponaša kao predsjednica polovice Hrvatske. Ona se ponaša kao HDZ-ovka i to kao pripadnica jedne frakcije HDZ-a – kaže Puhovski. Sramota je, dodaje, da predsjednica pod pritiskom srpskog predstavnika u parlamentu osuđuje uzvike “za dom spremni” koji su se mogli čuti na prosvjedu za Z1. I pitanje je, kaže, bi li te osude uopće bilo da Pupovčevo pismo nije javno objavljeno.
– A odgovor Pupovcu posebna je priča. Mogla mu je odgovoriti da histerizira ili da je u pravu i da će vidjeti kako mu može pomoći, ali izabrala je odgovor tipa: vi ste u pravu, ali i drugi su koji kažu da su vaši gori od naših. I da su zato i zaslužili što su dobili. To nije državničko ponašanje i nije ponašanje predsjednice svih Hrvata i Hrvatica – drži Puhovski. Formulacija da treba štititi većinu, dodaje, ima smisla samo u uvjetima u kojima ne funkcionira demokratski sustav.
S njim se pak ne slaže povjesničar Ivo Banac. Predsjednica je, kaže, upravo kod odgovora Pupovcu izvrsno postupila jer je kazala kakva je uistinu situacija.
– Prema mome mišljenju nije čak ni išla do kraja. A mogla je. Jer Pupovac je odgovoran za masovno širenje mržnje preko svojih listova – kaže Banac. Sve što se zadnjih nekoliko tjedana događalo, dodaje, treba staviti u kontekst. Postoji, drži, opozicija, koja je sama u građanskom ratu i koja se natječe oko toga tko će više naštetiti vladajućima.
– To je taj rat koji je Milanović obećao i koji je na djelu. U toj je atmosferi teško održati miran i stabilan odnos i normalno je da su učinjene i neke pogreške, ali to se jednostavno ne može izbjeći – drži Banac. Najveća pogreška koju je predsjednica učinila, kaže, jest što je potpisala smjenu Lozančića, a da se nije unaprijed dogovorila s premijerom.
– Takve stvari ne bi trebale biti predmetom rasprava i ne bi smjele izlaziti u javnost. Smjenu je trebalo unaprijed dogovoriti – drži Banac. Što se tiče neosuđivanja prosvjeda i uzvika "za dom spremni" istog dana, Banac napominje kako u Hrvatskoj postoji lobi koji bi od predsjednice htio svaki dan čuti da je protiv ustašluka i protiv tog uzvika.
– A ja mislim da je dovoljno da to osudi samo jednom. Iako mnogi to ni tada neće čuti – zaključuje Banac.
>> Prva godina mandata: Rad predsjednice odobrava 58% građana
Iluzija je očekivati da gospoda Šiber i Puhovski pohvale Predsjednicu. Hrvatska je ideološki podijeljena zemlja a gospoda Šiber i Puhovski nisu neutralni i objektivni analitičari. Zna se u kojem su rovu i zna se kako pucaju. I zna se koja im je opcija milija. I čemu ovakvi članci i pitanja?