S prošlom godinom rastali smo se i od Stjepana Mesića. Makar simbolično, da više nije u uredu na teret države kao faraon koji ima doživotna prava, neviđeno u demokratskom svijetu. Pitanje je zašto su mu uopće ostavljeni vozač i tjelohranitelj, jer valjda ima dovoljno prijatelja da ga voze i štite, ne znam od koga. Na kraju, ima drugove u boračkom savezu koji su uz njega, i koji su mu udijelili ured kako bi mogao dalje javno djelovati. Tako su barem obrazložili svoju odluku iz saveza.
No nigdje ni u jednoj odluci Sabora, Vlade i Ustavnog suda ne stoji da mu se zabranjuje javno djelovanje.
Međutim, to govori o Mesićevu mentalnom sklopu koji je identičan onome u savezu koji će ga udomiti. Njima je pojam demokracije i danas deficitaran, manjkav. No nitko nije javno priupitao tko će kontrolirati što sve Mesić odnosi iz bivšeg ureda? Štoviše, nitko ne zna, osim Mesića samog i njegove družine, što je on sve odnio s Pantovčaka kad je u suzama u očima odande jedva otišao?! Mesić je gore bio deset godina i u to je vrijeme dobio mnoštvo predsjedničkih poklona. Ali poklone je dobivao kao institucija, a ne kao fizička osoba, barem u velikom dijelu, to je sigurno.
Nigdje nismo vidjeli kasnije te poklone, da ih nam netko pokazuje kako su pohranjeni u Predsjedničkim dvorima. Što je s njima bilo? Isto tako, kontrolira li itko što sve Mesić sad iznosi iz svoga bivšeg ureda? Hoće li uopće netko napraviti razdjelnicu između onoga što je njegovo, privatno, i onoga što je državno? Jer ako neće, i ako on odnese i ono što nije njegovo, privatno, to je najobičnija krađa!
Ako je ministru državne imovine Goranu Mariću, koliko god i to ministarstvo bilo nakaradno, stalo do državne imovine, hoće li blagonaklono gledati kako Mesić odlazi sa stvarima koje mu prije toga nitko neće pregledati? Sjećamo li se što je Mesić sve izvodio kad je bilo riječi o ostavštini Franje Tuđmana? Kakvu li je hajku vodio? Vjerojatno će odmah svatko biti ustaša, i četnik i fašist i nacist koji će od njega i sada tražiti čiste račune! Ako pak Mesić neće javnosti podastrijeti i taj dio računa prema državi i građanima, onda bi Marićevo ministarstvo to trebalo učiniti. Točnije, mediji bi se trebali pozabaviti i tim dijelom Mesićeve selidbe.
Štoviše, nevjerojatno je kako je zamro interes za istraživanje odakle Mesiću novac za sve njegove nekretnine koje su otkrivene kad je otišao s predsjedničke dužnosti?! On nikad do kraja javnosti nije objasnio odakle mu toliki novac. A mediji, koji bi trebali raditi u interesu javnosti, baš se i nisu proslavili. Iako su trebali kopati i kopati i navaljivati sve dok Mesića ne ogole do kraja.
Ali su zato mnogi spremno išli na Janicu Kostelić kad je objavljena njezina imovinska kartica, i kad je jedan portal čak napisao u naslovu da je “puna kao brod”, pri čemu je zapravo jedina istina da je onima koji su to stavili i njima sličnima glava prazna kao nogometna lopta. Još jedan tipični izdanak socijalističkog mentaliteta.
Umjesto da je se izdvoji kao uzor, kao ženu koja je sve zaradila svojim ekstremnim zalaganjem i trudom, vlastitim radom, nju se ide ne samo ismijavati nego načinom kako je predstavljena njezina kartica zapravo se ide izazivati i socijalni sukob. Jer je poenta u tome, gle koliko ona ima, a koliko je sirotinje okolo? Što je Janica trebala, da kao Mesić plovi politikom i zarađuje na naš račun? Da kao brdo političara i politikanata svoju egzistenciju osigura na teret državnog proračuna? To su kod nas prihvatljive vrijednosti, a ne nečiji rad? Janicu se nema što pitati odakle joj stanovi i ušteđevina, kao ni cijelu obitelj Kostelić. Oni su javno godinama pokazivali što rade i na temelju svoga rada stekli to što imaju, i neka im je, i neka imali još i više!
Ali zato, u interesu javnosti, Mesića i slične, sve one koji su nam godinama na grbači, koji sišu naš novac, koji nam godinama prodaju maglu i koji su nam dužni odgovore, treba pitati odakle im novac. Takve treba svaki dan to pitati i pratiti, puhati im za vrat i ne dopustiti im da nas varaju i pljačkaju. Mesić ne može biti uzor ovoj državi i društvu niti ikakav zalog za budućnost. Ni itko njemu sličan.
Uzor nam trebaju biti ljudi kao što su Kostelići, takve treba stavljati na prva mjesta, i buduće naraštaje učiti kako valja raditi. Treba cijeniti rad, zalaganje, poduzetništvo, a ne stare politike koje nas i danas uništavaju! Idemo u 2017. raditi još više!•
Čista petica za ovaj članak!