Ministar uprave Lovro Kuščević, Bračanin, najbogatiji je ministar u Plenkovićevoj Vladi. Uvijek je ležeran, kao da ga nimalo ne brinu afere koje potresaju Hrvatsku, ali ni najavljeni referendumi koji bi dodatno mogli uzdrmati političku scenu.
Počelo je prikupljanje potpisa za dva referenduma. Vjerujete li da će Željka Markić uspjeti?
Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo Uprave napravit će sve što je potrebno, govoreći u tehničkom smislu, da bi se ovo prikupljanje potpisa odradilo u skladu s hrvatskim zakonima i Ustavom Republike Hrvatske. Ministarstvo je već u nedjelju službeno na svojim stranicama te u Narodnim novinama objavilo broj birača u Republici Hrvatskoj i koliko je potpisa potrebno prikupiti da bi se uopće mogao raspisati referendum. Dakle, 13. svibnja u 0:00 imali smo 3,747.409 birača i potrebno je prikupiti 374.740 potpisa. Hoće li ove referendumske inicijative prikupiti dovoljan broj glasova, ne znam. Procedura je jasna, ako se prikupe, predaju se Hrvatskom saboru koji ima pravo zatražiti mišljenje Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja. Budući da je riječ o složenom pravnom pitanju, koje uključuje međunarodnopravni element te pitanje zaštite temeljnih ljudskih prava, smatram da konačni sud o raspisivanju referenduma ipak mora donijeti Hrvatski sabor i Ustavni sud i njima prepuštam takvu odluku.
Na Vladi ste glasali za Istanbulsku konvenciju, očito smatrate da se ona ne kosi s vašim svjetonazorom?
To je glasovanje, kao i svako moje glasovanje na sjednici Vlade Republike Hrvatske, bilo po savjesti. Smatram da je bit Istanbulske konvencije sprečavanje nasilja nad ženama, djecom i ugroženim skupinama, mislim kako će Istanbulska konvencija tome i pridonijeti. Uostalom, svi smo mi i pred Bogom i pred zakonom jednaki i nije dopustivo nekoga zlostavljati zbog njegove različitosti.
Je li vam netko iz bliskih krugova zamjerio zbog te podrške?
Hrvatska je demokratsko društvo i za tu demokraciju smo se borili stoljećima. Zahvaljujući velikoj žrtvi hrvatskih branitelja, izborili smo se za nju i ne mislim da netko nekome može zamjeriti što je glasovao na jedan ili drugi način. Nije manje vrijedan onaj koji je glasovao “za” od onog koji je glasovao “protiv”. Dopušteno je da svatko ima svoje mišljenje i može ga slobodno izreći.
Kako to da nikada niste zabrinuti, čak ni sada kada afere potresaju vašu Vladu?
Mislim kako sam tipičan primjer temperamentnog, vrlo druželjubivog i prijateljski nastrojenog Dalmatinca. Što se tiče moje prisebnosti u određenim situacijama, ovaj posao ministra u hrvatskoj Vladi radim odgovorno, i pripremam se kvalitetno i dugo za sve ono što moram provesti u Ministarstvu uprave. Želim da odluke budu najbolje moguće za hrvatsko društvo i hrvatsku državu. Mislim kako u politici nema mjesta emocijama, već treba prevladavati razum, možda zato moje izjave djeluju evo na takav način, no zaista, politika je posao, za javno i opće dobro i nastojim ga tako poslovno i službeno i odrađivati, a emocije ostavimo za privatni život.
Često pozdravljate s “hvaljen Isus”. Odzdravi li vam netko u Vladi ili Saboru s 'uvijek bio hvaljen'?
S 'hvaljen Isus' pozdravljam još od djetinjstva. Naime, ja sam vrtić pohađao kod časnih sestara u Nerežišćima na Braču, bio sam ministrant dok sam bio u dječačkoj dobi. Imam sve kršćanske sakramente. Danas sam praktični vjernik i pozdravljam u skladu s tradicijom i običajima hrvatskog naroda, naročito mog otoka Brača.
Danas je percepcija da su vjernici automatski desničari...
Poštujem sve religije ovog svijeta. Mislim kako niti jedna religija ne smije biti obojena ni desno ni lijevo. Religija je nešto što mi nosimo u nutrini, u sebi, nešto što prakticiramo u privatnom životu. Ne mislim da se pripadnik bilo koje religije može svrstati lijevo ili desno. Političko opredjeljenje treba razlučiti od vjerskog opredjeljenja.
Nedavno ste izjavili da je vaše Ministarstvo uprave za četiri mjeseca napravilo više nego u proteklih 15 godina. Na što točno mislite – kako biste običnom čovjeku razumljivim rječnikom objasnili što ste sve napravili?
Moram kazati kako Ministarstvo uprave, u trenutku kada sam postao ministar uprave, nije bilo u sjajnom stanju, što je i odraz nekih realnih okolnosti. Naime, u dvije godine, 2015. i 2016., na čelu Ministarstva promijenila su se četiri ministra, kolega Arsen Bauk, kolegica Dubravka Jurlina Alibegović, kolega Ivan Kovačić i ja. To je ostavilo traga, da se naprave neki rezultati, ipak treba imati kontinuitet. Kada sam preuzeo Ministarstvo uprave, imali smo samo jedan ugovoren projekt, a danas imamo 15 projekata koje provodimo i za koje vjerujem da će se njihovim završetkom bitno popraviti i sustav javne državne uprave kao i sustav jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Spomenuli ste 17 projekata koji će se većim dijelom financirati iz fondova EU? Jedan od njih je digitalizacija procesa u državnoj upravi. Pojasnite nam što to znači za malog čovjeka?
Temeljna vizija u radu Ministarstva uprave, dok sam ja na čelu, odnosi se na tri cilja. Prvo je podizanje kvalitete i učinkovitosti javne uprave, drugo je decentralizacija, a treće je digitalizacija. Kako bismo ostvarili ova tri cilja, provodimo nekoliko desetaka projekata. Međutim, tu je 15 vrlo važnih i velikih projekata koji se financiraju sredstvima Europske unije 85%, a 15% nacionalnim sredstvima. Njihova ukupna vrijednost prelazi 700 milijuna kuna. Da vam ukratko objasnim ta tri cilja. Prvi je, dakle, podizanje kvalitete i učinkovitosti javne uprave. Javna uprava i svi državni službenici, pa i dužnosnici, moraju biti na usluzi našim građanima, obrtnicima i poduzetnicima. Putem dva projekta, projektom „Uvođenje kvalitete u sustavu javne uprave“ i projektom „Razvoj kompetencijskog okvira za zaposlene u javnoj upravi“, poboljšat ćemo, ubrzati poslovne procese i propisati koje kvalifikacije mora imati službenik kako bi obavljao te procese. Kada ih na takav način „popravimo“, onda ćemo ih digitalizirati da budu transparentni, jednoobrazni te da se u cijeloj državi određeni upravni postupci rješavaju na isti način. Želimo postići pravnu sigurnost kako bi građani znali da će njihov predmet na isti način biti riješen i u Zagrebu, Dubrovniku, Istri ili Vukovaru... Paralelno s time radimo projekt koji se zove „Poboljšanje učinkovitosti sustava jedinice lokalne i područne samouprave“, dakle općina, gradova i županija, gdje ćemo napraviti analizu procesa koje rade općine i gradovi. Vidjet ćemo koliko kvalitetno obavljaju koje poslove, koliko ljudi imaju za to i koliko su ljudi stručni, tada ćemo moći donijeti odluku za treći proces koji se odnosi na decentralizaciju. Ako vidimo da neke poslove općine loše obavljaju, njih ćemo prebaciti u nadležnost županija, a tako i obratno. Kako bismo sve to napravili, trebaju nam podloge jer rad bez navedenih podloga bi bio rad napamet uz postojanje mogućnosti pogreške. Po završetku ovih projekata doći ćemo do jednog kvalitetnog rješenja decentralizacije utemeljenog na stručnim analizama.
Koji su još zanimljivi projekti vašeg ministarstva?
Decentralizacija je jako bitna jer želimo približiti uslugu što je moguće bliže građanima na terenu. Želimo osigurati da građani u svom Zaboku, Puli i drugim mjestima mogu riješiti svoj problem bez odlaska u drugi grad. Intenzivno radimo i na digitalizaciji, spomenuo bih nekoliko projekta: uspostava jedinstvenog upravnog mjesta, projekt koji vrijedi oko 115 milijuna kuna, uspostava digitalnog potpisa i digitalnog pečata projekt je vrijedan 12 milijuna kuna, e-Pristojba projekt koji vrijedi 45 milijuna kuna, e-Upisi 37 milijuna kuna, i najvažniji projekt u digitalizaciji zove se Centar dijeljenih usluga ili CDU, a vrijedi više od 305 milijuna kuna. Konačni je cilj digitalizacija svih procesa i njihovo povezivanje zajedničkom informacijskom infrastrukturom. Želimo uvezati sve naše faze digitalizacije kod APIS-a, to je državna firma, i povezati ih međusobno kako naši građani, kao i službenici, ne bi morali lutali od šaltera do šaltera i tražiti određene podatke, već bi određene podatke, pri rješavanju određenih zahtjeva sustav sam povezivao i povlačio iz matica. Primjerice, danas ako dođete u neki grad koji ima odluku o davanju naknade za kupljene knjige, recimo prvašiću, prvo morate donijeti izvod iz knjige rođenih kako bi se vidjelo da je dijete rođeno te da je to vaše dijete, iz policije trebate izvaditi potvrdu o prebivalištu kako bi se vidjelo da dijete živi u tom gradu te potvrdu od škole da je to dijete upisano u školu... cilj je napraviti sustav koji će sam iz baze MUP-a povući potvrdu o prebivalištu, iz škole dokaz o upisu, iz matice rođenih da je rođeno te da ste mu vi roditelj i vaš bi predmet bio vrlo brzo riješen. Više ne biste trebali ići u tri institucije i izgubiti cijeli dan kako biste prikupili potrebne dokumente. Želimo uz pomoć digitalizacije popraviti procese, a već je ove godine uvedena usluga e-Novorođenče koja omogućuje roditeljima novorođene djece da iz svoje kuće prijave dijete u matičnu knjigu rođenih, na zdravstveno osiguranje te obave prijavu prebivališta na policiji. Isto tako, možete zatražiti jednokratnu pomoć za rođenje djeteta i sve to iz svoje kuće i sa svog računala. Mislim kako je jedan od preduvjeta boljeg i učinkovitijeg rada lokalne samouprave upravo digitalizacija.
Kada bismo mogli očekivati digitalizaciju cijelog sustava, za vrijeme vašeg mandata?
Da, naravno, kao što sam kazao, već imamo velike rezultate. Neki od ovih projekata traju 12 mjeseci, neki 24, a neki 36 mjeseci. Primjerice, projekt Centar dijeljenih usluga trajat će 36 mjeseci, a mi ćemo već ove godine povezati četrdeset tijela, a do kraja projekta, sva državna tijela bit će povezana u jednu pouzdanu i skalabilnu IKT infrastrukturu. Ugovor za projekt e-Pristojbe potpisat ćemo za mjesec dana i time krećemo u realizaciju projekta. Kompletan projekt digitalizacije bit će gotov za tri godine. Naravno, projekt digitalizacije neće nikada stati jer će uvijek biti novih procesa, nove tehnologije i država u to uvijek mora ulagati.
Ima li Hrvatska pregolem sustav javnih službi koji guši državu? Kakve su koristi od županija?
U tisućljetnoj tradiciji hrvatskih županija mijenjao se njihov broj i veličina, njihove nadležnosti i oblici samouprave. No, nepobitno je da su upravo županije bile i ostale jedan od najvažnijih dokaza Hrvatskog državnopravnog i političkog kontinuiteta te državne samobitnosti. Još u 10. stoljeću u svom je djelu bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet spominjao županije i nabrojio da ih u Hrvatskoj ima 14. Stoga su one bitan dio kontinuiteta Hrvatske državotvornosti na ovom terenu. Mislim kako je politički ustroj, koji danas postoji od 1993., kojim je Hrvatska podijeljena na 20 županija, dobar politički ustroj. Županije ne treba ukidati, već upravo u procesu decentralizacije njima treba dati ovlasti, ali i sredstva za obavljanje danih ovlasti. Dakle, funkcionalna i fiskalna decentralizacija dobar je pravac kojim trebamo ići. Trebamo dati ovlasti županijama za obavljanje više poslova, a samim time i prepustiti im naknade za njihovo obavljanje. Na taj način ćemo ih ojačati i bit će u stanju pružati kvalitetnije usluge našim građanima.
Imate li prijatelje u Vladi s kojima odete na večeru ili se družite privatno?
Naravno, svi članovi Vlade međusobno su prijatelji, ali ima nekoliko ministara i ministrica s kojima se imam prilike češće družiti nego s ostalima.
A imate li prijatelja u SDP-u ili Mostu?
Mogu reći da u nekim oporbenim strankama imam velik broj prijatelja. Korektan politički odnos imam sa svima, a s nekima sam baš dobar prijatelj.
Uvijek djelujete ležerno, kao da se nikad ne bojite da bi Vlada mogla izgubiti većinu. Jeste li i sada, kada oporba traži raspuštanje Sabora, optimist? Gospodin Ronko mogao bi se pridružiti vladajućima...
Po prirodi sam optimist. Radim najbolje što mogu. Vidim da i Vlada kao cjelina zaista ulaže velike napore da bi napravila dobre i kvalitetne pomake za ovu državu. Drago mi je da je gospodin Ronko uvidio isto što i ja vidim, prepoznao je dobar rad hrvatske Vlade i sam je kazao kako je spreman podržati njezin rad. Bilo bi dobro kada bi svi političari podržavali projekte po njihovoj kvaliteti a ne po tome tko ih predlaže. Nije svaki prijedlog HDZ-a nužno ni dobar ni loš. Isto tako ni SDP-ov. Projekte i zakone treba podržavati po tome jesu li dobri ili nisu, a ne po tome tko ih predlaže.
Vjerujete li da će Vlada opstati do kraja mandata?
Prvo, nadam se da hoće jer Hrvatskoj ne treba politička nestabilnost. Hrvatskoj treba završetak svih započetih projekata. Isto tako, osim što se nadam, vjerujem da će ostati, i to na temelju činjenice da je u HDZ-u situacija dobra, da članstvo podržava rad Vlade i rad predsjednika Vlade. Vidim da su i koalicijski partneri prepoznali projekte te da ih podržavaju, a i sama činjenica da neki članovi SDP-a prelaze i daju podršku daje mi za pravo vjerovati kako ćemo ovaj mandat uspješno odraditi do kraja.
Zašto ste uopće otišli u politiku?
Kao mlad čovjek, kad sam se nakon studija vratio u svoj rodni Brač, u Nerežišća, vidio sam da Nerežišća i Brač mogu bolje, mogu više. To je bio razlog zašto sam se 2001. godine kandidirao i bio vijećnik u općini Nerežišća. Godine 2005. kandidirao sam se za općinskog načelnika i od tada sam tri puta uzastopce na izborima ostvario pobjedu i napravio neke vrlo dobre projekte za svoju općinu. Bio sam četiri godine vijećnik u Splitsko-dalmatinskoj županiji i pomagao sam na realizaciji projekata na razini županije. Tada je došlo vrijeme i netko je prepoznao da mogu dati svoj doprinos i na razini države. Moj jedini cilj i motiv koji me vodi u političkom mandatu je napraviti nešto dobro u svom resoru. U ovom trenutku u predsjedniku i kolegama ministrima i ministricama prepoznajem tu istu želju. Zadovoljstvo mi je biti dio ovog tima.
Ima li vaša obitelj kakav privatni biznis?
Moja supruga bavi se iznajmljivanjem kuće u turizmu. Puno radi i, Bogu hvala, dobro joj to ide. To nam je značajni izvor prihoda. Imamo dvoje djece koje žive s njom u Nerežišćima, a ja nastojim vikendom otići na Brač i biti s njima, ipak je obitelj na prvom mjestu u mom životu.
Jeste li obiteljski čovjek?
Obitelj je temeljna jedinica hrvatskog društva, ja to tako doživljavam. Nastojim održati i sačuvati svoju obitelj zdravom, tu mislim mentalno i fizički. Nastojim svaki vikend biti s njima ako mi to obaveze dopuštaju. Djeca idu u osnovnu školu i sada sam im potreban. Usađujem u njih ljubav prema domovini, kao i mnoge vrijednosti kao što su rad, poštenje, kršćanski odgoj. Nadam se kako će biti na ponos meni i mojoj supruzi.
Ljetujete li na rodnom Braču ili idete nekamo dalje?
Uvijek ljetujem na otoku Braču koji mi uistinu fali, tako da mi ne pada na pamet 15 dana godišnjeg odmora provesti negdje drugdje, a inače bio sam na svim hrvatskim otocima osim na Lastovu. Nadam se uskoro posjetiti i taj prekrasan otok.
Kako je odrastati i živjeti na otoku, osjeća li se čovjek malo usamljeno kad je jedina veza s kopnom brod?
Mi otočani, nemamo osjećaj odsječenosti od svijeta. Nama je otok prva domovina, najuža domovina i ondje se osjećamo jako ugodno. Ima poteškoća u životu na otoku kao što su prometna povezanost, zdravstvena zaštita, manji izbor obrazovanja i drugih aktivnosti. No, isto tako, ima puno prilika i načina kako život na otoku upotpuniti kako bi on bio dobar, kvalitetan, interesantan i plodonosan.
Zašto su Bračani kroz povijest toliko išli u Čile? Andrónico Lukšić bio je s Brača, pa recimo veliki pisac Ramón Díaz Eterović podrijetlom je iz Pučišća na Braču...
Otok Brač, dok se nije pojavio turizam, imao je tešku perspektivu – život od poljoprivrede, stočarstva, ribarstva, onoga što se nekada radilo. I naravno da su ljudi tražili prilike za bolji život. Puno Hrvata ima u Južnoj i Sjevernoj Americi, u Australiji i diljem svijeta. Imamo čak ulicu u Južnoj Americi, imamo groblja… Imamo velike poduzetnike, izumitelje... drago mi je da su upravo oni uspjeli podignuti ugled Brača u svijetu. Svi se oni vole vratiti na Brač prema kojem gaje duboke osjećaje, osjećaje za svoj kraj i rodno mjesto. Sada je perspektiva drukčija i danas više nema tog masovnog iseljavanja s otoka Brača, štoviše, svaki dan dolazi nekoliko stotina ljudi iz Splita raditi na Brač i navečer se vraćaju svojim domovima. Mislim kako Brač ima perspektivu, a zahvaljujući i Vladi RH i njezinoj politici prema otocima, ta perspektiva će biti iz dana u dan sve bolja.
Kakvu glazbu slušate?
U pravilu, isključivo domaću glazbu. Za mene je pjesma nešto uz što se možemo opustiti, ona mora imati poruku i emocije. Volim slušati domaće izvođače, a naročito preferiram slavonsku glazbu, tamburicu, dalmatinsku klapu...
Imate li neki porok?
A što ću sad reći? Da pušim? Pa rekao bih da mi je porok nezdravi život koji živim stjecajem okolnosti. Neuredno jedem, neuredno spavam, k tome i pušim… mislim kako mi je to najveći.
Kažu da su Bračani škrti, o tome su se ispričali brojni vicevi. Što vi kažete – kakvi su Bračani?
Težak život tijekom povijesti Bračane je naučio na racionalno gospodarenje ograničenim resursima koje su imali na raspolaganju. Međutim, tu nema govora o škrtosti. Štoviše, vrlo su velikodušni. Nije bitno koliko tko daje, već od čega daje kao i iskrenost i ljubav s kojom to daje. Mislim kako Bračani daju puno i s velikim srcem.
Recimo da ja dođem kod vas kao Libanonac, kako biste me ugostili?
Ako volite meso, ponudio bih vam vrhunsku bračku janjetinu, a ako volite ribu, ponudio bih vam prvoklasnu bijelu oboritu ribu iz Bračkog kanala i sve to zalili bismo odličnim plavcem malim s južnih padina otoka Brača.
Do kada se namjeravate baviti politikom?
Nostalgija prema rodnom kraju i obitelji je velika. Posla je još jako puno. Ne kanim pobjeći iz politike u pola mandata ili nešto slično, sve dok ne dovršim posao koji sam obećao i Vladi i građanima na izborima. No, sasvim sigurno će doći taj trenutak i neće mi biti puno žao ako dotad odradim sve što sam obećao.
Koji je vaš hobi?
Hobi su mi ribolov, lov, jedrenje, vožnja biciklom i jako volim biti u prirodi, bila to šuma ili more.
A neostvareni životni snovi, ima li njih?
Htio bih živjeti u Hrvatskoj, na Braču, negdje uz more, imati i dalje svoju barku, uživati sa svojom obitelji i djecom, živjeti jedan miran brački život na moru i u masliniku i gledati sretnu Hrvatsku.
Sve hrvatske vlade uvijek sprovode neke nebulozne “projekte”. Nikad ništa konkretno, mjerljivo ili bilo kakav dokaz stvarnog rada. Nama se nikad pokaže nešto zgotovljeno ili nešto što nam stvarno olakšao život. Samo samohvala, prazno priča i prodavanje magle. Od reformi ili rezultata ni glasa ni traga.