Ministar kulture Zlatko Hasanbegović izložen je medijskim napadima koji u velikoj mjeri nisu opravdani. Ne zato što smatram da ministar ima besprijekornu političku karijeru, koju s pravom treba propitkivati, nego zato što u tom javnom procesu, koji se polako pretvara u pravi linč, nema ravnopravan položaj. Većina hrvatskih medija, a onda i dobar dio šire javnosti, nema jasne kriterije po kojima sude javne djelatnike bez obzira na njihova politička stajališta, etničko podrijetlo i socijalni položaj. Naprotiv, neke ljude i pojave seciraju do najsitnijih detalja, dok kod drugih ne vide kolosalne pogreške i zablude. Da se razumijemo, neke izjava Zlatka Hasanbegovića iz njegove mladosti neprihvatljive su i zaslužuju osudu. Uostalom, od te mladenačke zablude, a možda i ludosti, i on sâm se ogradio u današnjoj izjavi. Ali, ima li Zlatko Hasanbegović pravo na političku evoluciju kao što su imali brojni javni djelatnici u Hrvatskoj, ali i u Europi, koji su dolazili na mnogo utjecajnije političke pozicije nego što je ona na kojoj se trenutačno nalazi hrvatski ministar kulture. Naravno da ima, ali tako ne misle tjednik "Novosti" koji izdaje Srpsko narodno vijeće kojemu je na čelu vođa hrvatskih Srba Milorad Pupovac. (Zanimljivo je da je glavni urednik "Novosti" Ivica Đikić svojedobno koketirao s HOS-om).
Novosti i Milorad Pupovac vade crijeva Hasanbegoviću, ali nisu uvijek bili tako pravdoljubivi. Oprostili su srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću i predsjedniku Tomislavu Nikoliću četničku propagandu koju je ovaj dvojac širio tijekom devedesetih. Javno djelovanje Zlatka Hasanbegovića tijekom devedesetih bilo je mnogo manje opasno. Za razliku od Vučića i Nikolića, koji su bili pijuni utjecajnog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, Hasanbegović je djelovao u marginalnim i neutjecajnim desničarskim organizacijama. Protivnici velikosrpske ideologije mogli su imati velike probleme zbog Vučićevih i Nikolićevih izjava, a nekima je bio ugrožen i život. Sve je oprošteno i Vojislavu Stanimiroviću koji je bio jedan od čelnika tvorevine koja je bila u ratu protiv Hrvatske. Ono što je pisao Hasanbegović u opskurnom biltenu "Nezavisna Država Hrvatska" nije prihvatljivo, ali zbog njegove tadašnje autsajderske pozicije nitko zbog njegova pisanja i djelovanja nije stradao. Novosti i Pupovac imali su mnogo razumijevanja za zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija koji je, kao što smo mogli vidjeti na snimkama, u opuštenoj atmosferi pjevao četničke pjesme.
Nije problem u tome što se Novosti i Pupovac postavljaju kao moralni arbitri, ali je problem kada imaju dvostruke kriterije. Jasno mi je da ne žele "ustašu" na čelu ministarstva kulture, ali zašto s istim žarom ne pišu protiv četnika na čelu Srbije?
Dok je Hasanbegović pisao u neoustaškom biltenu svoje "autsajderske zapise", u isto vrijeme su na vrlo visokim pozicijama u Hrvatskoj bili pripadnici zloglasne jugoslavenske Udbe koja je ubijala svoje političke protivnike. Dežurni higijeničari društva o tome ne žele ništa reći.
Bivši predsjednik Stipe Mesić početkom devedesetih pohvalnije je govorio o NDH nego što je Hasanbegović pisao u spomenutom biltenu. Mesiću to nije bila prepreka da napravi veliku političku karijeru i postane jedan od vodećih antifašista.
Da zaključim, nakon što je jasno osudio svaki totalitarizam te se ogradio od svojih "ranih radova", nema nikakvog razloga da Hasanbegović podnese ostavku. Takav moralni čin pogotovo ne mogu od njega tražiti "Novosti", ali ni neki drugi mediji, koji su iz vrlo prizemnih motiva poveli harangu protiv ministra kulture.
>> Ministar Hasanbegović: Ovo je još jedna u nizu podvala i provokacija!
Novosti su ovih dana pokazale da mogu biti tiražni tjednik i nema više nikakve potrebe da se financiraju iz državnog proračuna.našli su se u istraživačkom novinarstvu i treba ih u tom podržati.zato ministre tih 750 tisuća do milijun kuna kojee godišnje dodjeljivali njima upotrijebite korisnije.