Bergamu je ovih dana prikupljeno (samo) 1500 potpisa na peticiji kojom se traži da se Benitu Mussoliniju ukine titula počasnog građanina koja mu je dodijeljena 1924. godine.
Nakon više od 70 godina od Mussolinijeve smrti (ubijen je 1945. godine) i “raja” fašističke diktature, Duce je još u mnogim talijanskim gradovima na popisu počasnih građana. Ponegdje su mu izbrisali počasnu titulu, kao primjerice u malom mjestu Salornu nedaleko od Bolzana na sjeveru Italije, gdje je to učinjeno prošle godine, ali u mnogim gradovima takvi su pokušaji propali.
Polemike u Bergamu
Zapravo, gotovo da nije bilo talijanskog grada u kojem Mussolini nije bio proglašen počasnim građaninom.
Gradonačelnik je Bergama, u kojem se sada vodi polemika zbog Mussolinija, Giorgio Gori, televizijski menadžer koji je godinama radio za televizijske postaje Mediaseta u vlasništvu Silvija Berlusconija, izabran na listama Demokratske stranke, bivše Komunističke partije. Gori smatra da ne treba uklanjati Mussolinijevo ime s popisa počasnih građana jer je i to dio povijesti koju se ne može izbrisati. Dogodilo se i gotovo. Dogradonačelnik pak Sergio Gandi, također iz Demokratske stranke, za brisanje je imena fašističkog čelnika. Dvojica upravitelja Bergama iz iste stranke, različitih su pogleda na povijest i kako je tretirati u sadašnjosti!? Promicatelji inicijative za brisanje Mussolinija s popisa počasnih građana kažu da se time ne briše povijest, nego se starom činu dodaje novi u povijesti grada.
Trump upao u zamku
“Mussolini je bio najveći državnik 20. stoljeća“, kazao je Gianfranco Fini 45 godina poslije Drugog svjetskog rata. Fini je to kazao početkom devedesetih kad je bio čelnik neofašističke stranke MSI (Talijanski socijalni pokret), koju je zatim pretvorio u stranku desnice nazvanu Nacionalni savez (1995.). Ušao je u koaliciju s Berlusconijevim pokretom Naprijed Italijo i ta je koalicija desnog centra pobijedila na izborima 1994. Fini je bio ministar vanjskih poslova (od 2004. do 2006.) te predsjednik Zastupničkog doma parlamenta (od 2008. do 2013.). Polovicom devedesetih promijenio je mišljenje o Mussoliniju kazavši da bi bilo “shizofrenično“ i dalje imati isto mišljenje. Kasnije je napustio Berlusconija jer je i njega smatrao nedovoljno demokratskim čelnikom koji stranku vodi kao monarh, a ne kao predsjednik.
Jedno od najvećih imena talijanskog novinarstva, Eugenio Scalfari, koji je osnovao list “Repubblicu“ 1976. godine i koja je naklonjenija lijevom centru, bio je u studentskoj fašističkoj organizaciji GUF (Sveučilišna fašistička skupina), a prva novinska iskustva stekao je u listu “Roma Fascista“. Pisao je hvalospjeve fašizmu, a 1942. postao je i glavni urednik lista “Roma Fascista“. No, pisao je i o korupciji pri gradnji EUR-a, odnosno prostora na kojem je trebala biti Svjetska izložba 1943., pa je godinu kasnije izbačen iz lista. Danas Scalfarija smatraju glavnim talijanskim komentatorom kojega citiraju strani mediji. Više se puta susreo i s papom Franjom s kojim je objavio i razgovor.
I dandanas je na nekim planinama u Italiji bijelim kamenjem ispisano DUX, odnosno vođa, duce, u njegovu čast. Na obelisku pred ulazom na Olimpijski stadion u Rimu i danas stoji natpis “Mussolini Dux“. Taj je obelisk postavljen 1932. godine na ulasku u sportski kompleks Foro Italico.
Mussolini je ušao i u ovogodišnju američku predizbornu kampanju. Svijet je obišla vijest o Mussolinijevu citatu da je “bolje živjeti jedan dan kao lav nego sto dana kao ovca“ koji je navodno na Twitteru objavio Donald Trump, u predizbornoj kampanji republikanski kandidat za ulazak u Bijelu kuću. Trumpa su njegovi protivnici u toj utrci odmah proglasili fašistom. Premda je Trump izjavio kako taj Mussolinijev citat i nije tako loš, on ga ipak nije stavio na Twitter. Naime, novinarka Ashley Feinberg napravila je u studenome 2015. automatizirani profil sa serijom predodređenih zapovijedi kojima je postavljena zamka Trumpu. Bile su uključene neke Mussolinijeve fraze i pala je oklada da će prije ili kasnije Trump izabrati i jednu duceovu rečenicu. Htjelo se potvrditi da je Trump ekstremistički desničar. U epilogu skandala Trump je kazao da je, bez obzira je li to o lavu i ovcama izrekao Mussolini ili netko drugi, “citat i dalje vrlo zanimljiv”.
No, postavlja se pitanje mogu li se danas nehajno citirati fašističke, nacističke ili endehaovske uzrečice. Pozdravi kao što su bili “Heil, mein Führer!“ ili “Za dom spremni“ ili onaj s uzdignutom rukom (koji nije starorimski pozdrav, ali za objašnjavanje zašto nije trebao bi nam još jedan tekst) ili bilo koji drugi vezan za sustave koji su sijali smrt, nisu dobrodošli. S uzrečicama je, međutim, teško odrediti granicu pa je najvažnije da se ni jednom ne vrijeđa drugoga.
Apsurdna situacija dogodila se i s austrijskim političarom Kurtom Waldheimom (1918.-2007.), koji je bio glavni tajnik Ujedinjenih naroda od 1972. do 1981. godine. Poslije rata otkrilo se da je Waldheim bio časnik njemačke vojske i na fronti u Jugoslaviji (bio je u operaciji Kozara 1942., prisustvovao je, navodno, streljanjima kod Jasenovca itd.), ali nikad nije bio procesuiran kao ratni zločinac. Postao je diplomat, ministar vanjskih poslova (od 1968.-1970.), austrijski veleposlanik pri UN-u i onda i glavni tajnik svjetske organizacije nastale poslije Drugog svjetskog rata kako se slične strahote više ne bi ponovile. Zanimljivo je i to da je Waldheimov glasnogovornik u UN-u bio Rudi Stajduhar, hrvatski partizan. Waldheim, kojega je NDH odlikovala Kolajnom krune kralja Zvonimira, bio je i austrijski predsjednik od 1986. do 1992., premda je uoči njegova izbora ponovno otvorena polemika zbog njegove prošlosti u nacističkoj vojsci. Kolika je njegova odgovornost za brojne smrti u Drugom svjetskom ratu?
Ubijanja bez suđenja
A kolika je odgovornost, na primjer, njemačkog liječnika u konclogoru u Auschwitzu? Ovih se dana u Njemačkoj vodi proces protiv Huberta Zafkea (94) koji je bio liječnik u tom konclogoru od 15. kolovoza do 14. rujna 1944., kada je 14 vlakova punih zarobljenika, među kojima je bila i Anna Franck, stiglo u Auschwitz. Trebao je pred sudom u Neubrandenburgu odgovarati za smrt 3681 osobe, među kojima su bili i djeca i žene, krajem veljače, ali zbog bolesti nije došao pa je ročište odgođeno za 14. ožujka. Je li Zafke znao što se događalo u Auschwitzu?
Njemački pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1999., Günter Grass (1927.-2015.) kao mladić se dobrovoljno javio u SS-ovce. To je sam priznao 2006. godine u razgovoru za Frankfurter Allgemeine Zeitung. Svijet ljevice se zgranuo. Günter Grass je napisao pedesetak djela, a najznačajniji mu je roman “Limeni bubanj“ bio sinonim za ljevicu, za one koji su u njemu vidjeli antinacističku Njemačku. Studentski pokreti 1968. bili su nadahnuti njegovim mislima i djelima. Kasnije je bio bliži socijaldemokraciji, a kada je pao Berlinski zid (1989.), Grass je izjavio kako bi bilo bolje da su ostale dvije Njemačke jer bi jedna ujedinjena nacija zasigurno mogla ponovno postati ratoborna. Ali, kao mladić bio je SS-ovac i u tu zloglasnu postrojbu ušao je dobrovoljno, nitko ga nije prisilno regrutirao.
François Mitterrand (1916.-1996.) bio je prvi socijalistički francuski predsjednik, i to u dva mandata, dakle od 1981. do 1995. Kao mladić bio je službenik u Višijskoj Francuskoj, marionetskoj državi Trećeg Reicha, maršala Philippea Pétaina. Kasnije je Mitterrand prešao u pokret otpora, ali je kao predsjednik odlazio stavljati cvijeće na grob Philippea Pétaina kako bi mu odao počast za ono što je za Francusku učinio u Prvom svjetskom ratu jer “djelovanje Pétaina u Drugom svjetskom ratu nije zasjenilo ono što je činio u Prvom.”
Povijest se ne može izbrisati, posebno ne nekim zakonom ili dekretom. S poviješću se mora saživjeti. Kako, na primjer, talijanska, tako i hrvatska povijest ima stranica fašizma i antifašizma, totalitarizma i demokracije. Možda je talijanska povijest u nekim dijelovima sličnija hrvatskoj. Naime, u obje su države komunisti sebi preuzeli apsolutno pravo na antifašizam. No, i Charles de Gaulle i Winston Churchill bili su antifašisti, ali nisu bili komunisti. Pogreška talijanskih i hrvatskih komunista je što i dandanas sebi lijepe etiketu antifašista, a zaboravljaju na strahote koje su počinili potkraj Drugog svjetskog rata. I talijanski partizani ubijali su mnoge osobe bez ikakva procesa.
Ne ekstremizmima
Demokracija je vrlo labilan režim koji se temelji na političkom pregovaranju tijekom kojeg ne smije prevladati ekstremizam. Ako se političkog sugovornika smatra neprijateljem, a ne suparnikom, onda se demokracija počinje ljuljati. U svakom društvu postoje ekstremisti i ne treba ih brisati sa zemljine kugle. Demokracija je politički režim u kojem se na miran način rješavaju unutarnja nesuglasja u društvu i gdje se glasovanjem, a ne revolucijama, mijenja vlast. A ta vlast treba biti svjesna da će na sljedećim izborima izgubiti ne bude li dobro vladala. Vladati znači služiti, a ne nametati.
>>Fašistički vođa Mussolini naručio ubojstvo pape Pija XI.
>>Mussolini popularniji od Avatara
Pola Europe je bilo. što djelomično, što potpuno, u savezu sa Hitlerom i Mussolinijem i danas to nitko ne spominje i nitko nikome ne prigovara niti stavlja hipoteku prošlosti. Luđačku košulju nacizma i fašizma navlače samo Hrvatskoj i Hrvatima iako ni nacizam ni fašizam (ma što to značilo) nisu "izvorno hrvatski". Uzrok tomu su želje za dominacijom i očuvanje položaja i pozicija aboliranih Srba i nelustriranih komunista. Gospodin Hasanbegović je prva lasta koja navješta hrvatsko proljeće i izlazak istine na svjetlo dana. Neki će morati pocrveniti od - srama! To će biti prava lustracija.