U 1914. godini izbio je Prvi svjetski rat. Podsjetimo li se četiriju jahača Apokalipse, ovo bijaše jahač „rata” kao nijedan prije njega. Odnio je čak 17 milijuna života, ostavio za sobom još 20 milijuna ranjenih te doveo do masovnih razaranja i nebrojenih ljudskih tragedija i patnji. No stvari će ubrzo postati još i znatno gore. Rat je stvorio savršene uvjete za ponovni napad gripe. Ovaj put španjolska gripa proširila se velikom brzinom po iscrpljenoj, nedovoljno uhranjenoj, razmještenoj i depresivnoj ljudskoj populaciji nakon završetka rata, ubivši više od 75 milijuna ljudi. To je vjerojatno najgori slučaj “dvostrukog udarca” koji smo doživjeli kao ljudska vrsta – a pogodio nas je prije samo sto godina.
Pandemija gripe stalno se vraća, u ciklusima od svakih deset do 30 godina, jer virus neprekidno mutira i mijenja se u divljim vodenim pticama i patkama, a zatim pronalazi način “skakanja” na ljude. Svinje također mogu biti zaražene i ljudskim i ptičjim sojevima pa mogu dovesti do miješanja genetskog materijala različitih virusa gripe, kao i stvaranja novih virusa. Pandemija azijske gripe 1957. godine ubila je dva milijuna ljudi, a pandemija hongkonške gripe 1968. godine ostavila je za sobom još milijun mrtvih.
Uz bubonsku kugu, koleru, lepru i gripu, jasno je da su i druge epidemijske bolesti povijesno nanijele masovan pomor našim precima, a prije svih velike boginje, ospice i tifus. Velike boginje ubile su vjerojatno i više od milijardu ljudi tijekom pisane povijesti. Bila je riječ o vrlo zaraznoj bolesti, uzrokovanoj virusom variole, a upamćena je i kao prva bolest koju smo uspjeli potpuno iskorijeniti s planeta cijepljenjem. S obzirom na ukupan broj života koji su od tada spašeni sprečavanjem pojave te bolesti, kao i na uštedu troškova liječenja, eradikacija velikih boginja i cijepljenje protiv malih boginja možda su i najveći dosadašnji uspjeh nas kao ljudske vrste, barem u javnom zdravstvu. Boginje su znatno pridonijele uništavanju civilizacija Srednje i Južne Amerike te uzrokovale stotine milijuna smrti tijekom cijele ljudske povijesti.
Tifus se ponekad naziva “logoraškom groznicom” jer obično nadire kao epidemija tijekom oružanih sukoba. Prvi je put opisan još tijekom križarskih ratova, a ostao je i vrlo istaknutim uzrokom smrti u mnogim kasnijim ratovima. U razdoblju između 16. i 20. stoljeća smatra se da je više vojnika umrlo zbog tifusa nego u vojnim operacijama. U 21. stoljeću počinjemo zaboravljati na našu katastrofalnu kolektivnu prošlost i nezamisliva smrtna stradanja koja su zarazne bolesti nanijele našim precima. Mi smo među prvim generacijama ljudi koji se više ne boje zaraznih bolesti.
Zahvaljujući antibioticima i cjepivima, koji nas sada štite, ljudska se populacija povećala s oko 1,5 milijardi početkom 20. stoljeća na 7,5 milijardi početkom 21. stoljeća. To je pet puta više ljudi na Zemlji, i to uglavnom zato što smo naučili kako spriječiti i liječiti najopasnije zaraze. No koliko smo doista sigurni? Mikrobi su nevjerojatno brojni u prirodi i imaju vrlo kratke životne cikluse. Mogu se stoga vrlo brzo prilagoditi prijetnjama za svoj opstanak, poput antibiotika, i to putem mutacija. Masovna i prekomjerna uporaba antibiotika – ne samo za zaštitu ljudi nego i životinja u stočarstvu – sve nas dovodi u opasnost. Omogućava mikroorganizmima prilagodbu i razvoj otpornosti na antibiotike, što precipitira nove buduće epidemije s novim, otpornim bakterijama.
Uz otpornost na antibiotike, gotovo je nevjerojatno da sve više ljudi počinje sumnjati u vrijednost i sigurnost cjepiva, što dovodi do smanjene procijepljenosti stanovništva i gubitka naše “kolektivne imunosti”. Kolektivna imunost zaštićuje i sve one koji su ostali necijepljeni, primjerice bebe koje su premlade da bi odgovorile na cijepljenje imunim odgovorom. Postoji i teorijska opasnost od fenomena nazvanog “zamjenom serotipa”. Takav se problem može pojaviti kada u prirodi postoje razni sojevi (tzv. serotipovi) specifičnih bakterija ili virusa koji se natječu jedni protiv drugih. Ako koristimo cjepivo kako bismo spriječili infekcije najzastupljenijim sojevima, tada će ti sojevi vrlo naglo nestati, ali uskoro će biti zamijenjeni nekim drugim sojevima. Ti, novi sojevi trenutačno nisu uključeni u cjepiva pa možda mogu dovesti do još težih oblika bolesti. Očigledno je da naša prividna sigurnost od zaraznih bolesti jako ovisi o antibioticima i cjepivima. Stoga treba nastaviti ulaganja u poboljšanje postojećih i dodavanje novih cjepiva i antibiotika, kao i osigurati da sigurnosni standardi u njihovoj proizvodnji i primjeni budu vrlo visoki. Sve veću zabrinutost izaziva i naša nedavno stečena sposobnost manipuliranja genetskim kodovima bakterija i virusa.
Razumijevanje onoga što ih čini zaraznim i smrtonosnim može teorijski dovesti do razvoja genetski modificiranih sojeva koji bi mogli uništiti cijelu našu vrstu. Povijesno gledano, postoje primjeri uporabe antraksa, boginja, kuge i kolere kao oružja u tzv. biološkom ratovanju. Možemo se samo nadati da se takva ideja neće razmatrati u modernim vremenima. Naša sadašnja razina tehnologije mogla bi dovesti do umjetno oblikovanih i genetski manipuliranih sojeva koji bi mogli uzrokovati daleko veći broj smrti od bilo kojega drugog oružja. Iako se u 21. stoljeću osjećamo sigurnije od zaraznih bolesti, ipak smo već svjedočili određenom broju ozbiljnih opasnosti. Najprije je, 2002. godine, više od 750 smrtnih slučajeva bilo prouzročeno SARS-om – teškim akutnim respiratornim sindromom – novom, atipičnom upalom pluća uzrokovanom koronavirusom.
Brz odgovor javnozdravstvenih službi pomogao je tada zaustaviti širenje, ali bolest nipošto nije iskorijenjena i mogla bi se ponovno pojaviti i prijeći u pandemiju. Zatim je 2009. godine izbila nova pandemija gripe. Ona je izazvala velik oprez jer je antigenski potpis virusa – H1N1 – bio isti kao i onaj katastrofalne “španjolske gripe” iz 1918. godine. Srećom, ovaj je novi soj H1N1 virusa nastao miješanjem virusa ptičje, svinjske i ljudske gripe, što je i dovelo do uobičajenoga popularnog naziva za ovu pandemiju – svinjska gripa. Pandemija je izazvala oko 15.000 smrti u cijelom svijetu. U 2012. godini izbio je MERS – bliskoistočni respiratorni sindrom – sa slučajevima zabilježenima u više od 20 zemalja. Bolest je bila uzrokovana novonastalom varijantom koronavirusa. MERS je prouzročio više od 800 smrti u bliskoistočnim zemljama te i dalje ostaje prijetnjom. No nakon SARS-a i MERS-a ovaj sedmi koronavirus – SARS-CoV-2 – izazvao je pravu pandemiju bolesti COVID-19 i znatno veće probleme za čovječanstvo, iako je imao znatno manju stopu umiranja od svoja dva prethodnika. Time je pokazao da sposobnost i brzina širenja virusa među ljudima pričinjavaju veći problem epidemiolozima od same stope umiranja među zaraženima
Nakon gledanja serije dokumentaraca poz nazivom Betrayal, od Dr Tom O Bryan-a mislim da klasicna medicina nema odgovore na mnoge zdravstvene probleme. Uzroci 85% bolesti su nezdravo okruzenje i fokus treba biti na prevenciji; jakom imunom sustavu, zdravoj prehrani, kretanju i slicno. Antibiotici se precesto koriste a cjepiva su jedna ogromna tema gdje ima dobrih ali puno i losih stvari. Sve je to jedan veliki business.