Kako je počelo, još je dobro završilo. Ma što dobro… ispalo je odlično! Sastavljanje saborske većine, dobivanje mandatara, sastavljanje članova vlade, konkretan fokus u vladinu programu – sve što se činilo gotovo nemogućim prije samo mjesec dana danas je stvarnost. Nitko, ali baš nitko nije mogao predvidjeti ovakav ishod, ovog premijera, ovaj program, ove ministre. I još najvažnije od svega – doista nitko nije mogao predvidjeti da će cijeli proces završiti stvaranjem političkog okruženja u kojem sadašnja garnitura ide, doslovce, na sve ili ništa. Nema ničega između, za njih prije svih. Ne mogu se kukavički „prošvercati“ u budućnost. Ne. Ili će biti najbolji ili ih nema! Nadam se da su toga svjesni svi ključni akteri. Dobili su sve što su tražili, sada moraju isporučiti ono što se od njih očekuje. I nitko im ne stoji na putu.
Ova situacija u puno bitnih elemenata nekako me podsjeća na onu prije 23 godine. I to je dobar znak. Tada je harala hiperinflacija kao rezultat monetarnog prilagođavanja teškim fiskalnim neravnotežama. Ogromnim deficitima proračuna. Bilo je ratno vrijeme, trebalo se naoružavati, zbrinuti i prognanike i izbjeglice, graditi institucije novopriznate suverene hrvatske države. Mudro osluškivati signale iz međunarodnog okruženja i dočekati pravo vrijeme za Oluju. Danas nema hiperinflacije, ali su tu po veličini gotovo identične fiskalne neravnoteže. Više se ne „zatvaraju“ tiskanjem novca, već eksplozivnim rastom javnog duga i neodrživog ukupnog poreznog opterećenja stanovništva i gospodarstva. No, i taj način financiranja deficita dolazi svom kraju. Ako ispravno protumačite uvijene poruke iz austrijskog skijališta gdje se upravo danas vozi muški spust na legendarnom i preopasnom Streifu, financijeri naših deficita su rekli – nema više! Ovako više ne ide. Nismo ludi bacati novac u zemlju koja ga neće moći vratiti, osim ako – ne provedete točno određene reforme! Nije Tim Orešković prigodno otišao u Kitzbühel da bi sam čuo ovo. Znao je on to i prije. Otišao je tamo da bi čuli svi ostali u Hrvatskoj. Nema više novog zaduživanja pa vi vidite što vam preostaje učiniti.
Prije 23 godine bili smo u situaciji gdje je već prošlo nekoliko vlada koje su nešto kao probale napraviti i u ekonomiji, ali ih je uvijek paralizirao strah od „još teže socijalne situacije“. Nije vrijeme za „bolne rezove“, nema političke podrške za to, preopasno je… I onda je Tuđman presjekao. Pogledajte njegovu poslanicu pročitanu u Hrvatskom saboru krajem ožujka 1993. Sve je tamo najavio i politički se obvezao, do detalja, poput „suludo“ ambicioznog cilja u rušenju hiperinflacije. I danas smo u sličnoj situaciji. Već se sedmu godinu izgovaramo na svjetsku ekonomsku krizu i izigravamo velike humaniste i poštenjačine, ne čineći ništa od onoga što se jednostavno napraviti mora. I zato nađosmo ljude koje baš briga za njihovu buduću političku karijeru jer je možda i ne žele. Nije ih strah, to je najvažnije, i znaju što treba učiniti.
Prije 23 godine postojala je iskrena politička volja da se reforme provedu. Tuđman nije imao figu u džepu, mi smo to osjećali na svakom koraku. O da, on je bio za prave stvari, velike, ne samo za neke kozmetičke promjene. No pogledajte, i danas je gotovo identična situacija, bez obzira na promijenjene formalne i stvarne okolnosti i bez obzir na naizgled nepovoljne brojčane odnose u Saboru. Predsjednica Republike iskreno je reformski orijentirana. Može samo pomoći. Osim toga, mandat joj istječe na dan kada i ovoj vladi – na istom su brodu, izbori će biti istog dana. Nitko se ne može izvlačiti na onoga drugoga. Predsjednik Sabora i svi zastupnici vladajuće koalicije u identičnoj su situaciji. Nema popravnog ispita. A tih osamdesetak zastupnika većine (u trenutku kada dovršavam tekst još nije ni počelo zasjedanje) svjesno je jedne činjenice – svatko od njih je i pojedinačno odgovoran za uspjeh. Nema mogućnosti bezbolnog iskakanja ili pretrčavanja – osobni je rizik prevelik. Tu je posebna odgovornost dvaju potpredsjednika vlade, ali u njihovim stranačkim funkcijama. Oni moraju Oreškoviću i sebi osigurati brz i bezbolan prolaz kroz saborsku proceduru. Nema popravnog, ni za koga. Zato je vrlo sretan ovakav numerički okvir. Nitko od vladajućih nema pravo na soliranje.
I prije 23 godine u vladu je ušlo puno sjajnih ljudi, puno stručnih i mladih, puno hrabrih, i ne nužno najviše rangiranih u strankama. Bilo ih je i iz drugih stranaka, bilo je nestranačkih. Danas je to, srećom, gotovo identična situacija. Može se diskutirati do jutra o ovome ili onome, ali ja vidim u vladi i više nego dovoljan broj sjajnih, vremenima doraslih muževa i žena. I nije samo šala, i jednoj i drugoj vladi na čelu je Ličanin, ali stručnjak, a ne karijerni političar. Čini se da su i jedan i drugi bili osuđeni na uspjeh.
>> Orešković prvu sjednicu započeo izrekom na engleskom, ministri traže nova zapošljavanja
>> Živi zid: Zašto se sad Orešković ne poziva na poslovanje svoje firme?
Yeah right! I onda na prvoj sjednici Vlade svi kazu da trebaju zaposliti cca 50 do 100 ljudi svaki u svom ministarstvu. Mislim da grcki scenarij dolazi taman kad istekne mandat ovoj Vladi.