Teško je vjerovati da Tomislav Karamarko nije spoznao kako davanje ultimatuma Mostu nema svrhe. Vrijeme je pokazalo, a ovo nije prvi “ultimatum” HDZ-a Mostu, da na zavijanje ruku, ucjene i nasilništvo mostovci reagiraju uvijek na jednak način – pružaju otpor, pa što bude. Pogotovu zato što je i laiku čudan sadržaj “ultimatuma”. Kakav je to ultimatum koji sadrži javnosti nejasan i sumnjiv stav da RH mora prekinuti arbitražu Ina – MOL, te dvije policijske pozicije moći s kojih se, ne budimo naivni, mogu pokretati, ali i blokirati istrage?
Dakle, ako su bili neuspjeli, zašto Karamarko nastavlja s politikom ultimatuma Mostu? Vjerojatno to čini jer ga pritišću događaji unutar HDZ-a. Gdje na terenu, koliko god da se to umivalo, traje rat hadezeovaca i zauzimanje pozicija za unutarstranačke izbore na izbornom saboru stranke koji se održavaju za dvadesetak dana. Premda su neki smatrali da je, nakon što je blitzkriegom Karamarko dobio izbore bez protukandidata za šefa stranke, samo stvar tehnike provesti i izbore za sve ostale funkcije, stvar se jako zakomplicirala. Sve je poremetila “neželjena” kandidatura Milijana Brkića koji se, očito mimo volje šefa stranke, kandidirao za mjesto zamjenika. Taj potez pokrenuo je akciju koju su nezadovoljnici unutar stranke samo čekali pa, prema informacijama s terena, raste broj onih koji nisu skloni prihvatiti želje šefa stranke oko kadroviranja budućeg vrha HDZ-a. Kažu, sve su manji izgledi da se u vrhu HDZ-a, dakle nakon izbora Predsjedništva pa Središnjeg odbora, ne dogodi i rekonstrukcija snaga. I da se od najavljivanog preslagivanja snaga u Vladi i Saboru dogodi jedino realno izvedivo preslagivanje – ono unutar HDZ-a.
U tom kontekstu treba shvatiti i objavu Dubravke Šuice, koja će na saboru stranke predložiti promjenu Statuta HDZ-a i izbore za sve funkcije po sistemu “jedan član, jedan glas”. Dogodi li se da Karamarko izgubi većinu unutar vrha stranke, jasno je da neće moći nastaviti sa svojom solo politikom, o kojoj se, kažu, ionako rijetko konzultira u vrhu stranke. Da se takav mogući rasplet već shvaća i šire, dokaz je što je i Most odaslao poruku koju su primijetili pažljiviji, a iz koje se da zaključiti kako i u Mostu prije “pucanja” čekaju – rezultate izbora u HDZ-u. To znači da i oni očekuju preslagivanje koje bi eventualno ojačalo utjecaj onih hadezeovaca (Brkića prije svega) koji će se početi dogovarati s Mostom drugim metodama, a ne nasilnički. Most vjerojatno već “drži fige” da se oslabi pozicija Karamarka, u kojega su izgubili povjerenje. Ne vjeruju mu i drže ga “remetilačkim faktorom”. Iste osjećaje prema Petrovu i Mostu, naravno, gaji i Karamarko.
A svjedoci smo kako funkcionira ova politička simbioza temeljena na – nepovjerenju. Snage koje shvaćaju da bi prijevremeni izbori pomeli partnere koji čine vlast, a da bi shizofrena preslagivanja u sabornici donijela samo novu nemoć, nadaju se da će to shvatiti i netko u vrhu HDZ-a. Zašto onda Karamarkov HDZ-a daje nove ultimatume Mostu? Odgovor leži u zaključku da je i on svjestan da mu razvoj situacije pred izbore u stranci ne ide naruku, pa je odabrao taktiku radikalizacije ne bi li doslovno prisilio svoje hadezeovce da stanu iza njega. Po sistemu – dečki, otišlo se predaleko, povratka nema, jedino vam preostaje stati iza mene. Time bi produljio, čini se, tek privid kako ipak stvari drži pod kontrolom. I u skladu s onom “vjeruješ li meni ili svojim očima” svoje ljude uvjerio kako će uspjeti odraditi nemoguće – izbaciti Most i Oreškovića iz igre i bez novih izbora oformiti “pravu” Vladu.
>> Dok Hrvatsku pljačkaju, Orešković, Karamarko i Petrov gađaju se mobitelima
Ivankoviću uzalud ti trud.nikada se Milijan Brkić neće okrenuti protiv Karamarka niti obrnuto.prijateljstvo koje traje više od 20 godina ne baca se u vodu zbog nečega prolaznog kao Most.uostalom Brkić bi vjerovatno ovo stanje neefikasnost vlade još brže rasturio.vlada opstaje isključivo na Karamarkovu strpljenju i želji da se nešto za Hrvatsku napravi pa i na štetu njega i Hdz.