Ako se zbroje zadnji zagrebački nastupi Prljavog kazališta, Nene Belana & Fiumensa, Psihomodo popa i Jinxa, unatrag nekoliko tjedana više od 40 tisuća ljudi platilo je ulaznice. I svojom lovom, voljom, emotivnom privolom, a ne silom prilika, napunilo koncerte domaćih pop i rock-izvođača održane na Zagrebovu stadionu u Kranjčevićevoj ulici, na Šalati i u Domu sportova. Za doba kad svi sve žele besplatno – a, kako pokazuju nedavne analize, pogotovo domaću glazbu – više nego dobra situacija.
Emocionalni zanos
Složit ćemo se, u tržišnoj ekonomiji i uvjetima u kojima živimo, upravo je vlastita lova najbolji pokazatelj da ljudi žele odvojiti komadić onoga što im je preostalo za kulturno uzdizanje – ili spuštanje, ali i to je legitimno – i zaputiti se na emocionalno pražnjenje s omiljenim glazbenicima. Koji to, dakako, cijene puno više nego šoping-centri i multinacionalne kompanije kojima su brojke potpuno nevezane s emotivnom, ljudskom stranom čitave priče. Njima ste samo brojevi u statistici, mada, i to je nesumnjivo, i oni cijene svaku vašu kunu.
No, glazba ipak nije kutija riže, graha ili mlijeka, ili pak telefonski impulsi i litre benzina, pa se sa sigurnošću može tvrditi da nabrojeni glazbenici kojima je publika došla u posjet, itekako cijene svaku kunu, emocionalni zanos, napete vratne žile te pjevanje i pljeskanje koje su dobili. No, znajući kakva je domaća statistika posjećenosti koncerata – a kakva ona posjećenosti trgovačkih središta koja su postala mjesta za ritualni odlazak čitavih obitelji na zajednički “provod” – još je jasnija razlika između hladne potrošnje novca u trgovačkim hangarima spram trošenja vrućih emocija na nekom od koncerata.
Dakako, priču je dobrim dijelom povuklo Kazalište s najmasovnijim odazivom publike na nekom samostalnom nastupu domaćeg izvođača zadnjih godina, ali po 4-5 tisuća ljudi na koncertima Belana i Psihomoda te dvije i pol na Jinxima, više su nego solidne brojke. Da se ovo kojim slučajem događa u SAD-u, sada bi magazin Billboard objavljivao sezonske analize točne posjećenosti, rang-liste zarada glazbenika i prognoze trendova te mogućih promjena.
Još je zanimljiviji ponovni uzlet hip-hopa za čije su koncerte u zadnjoj godini u Zagrebu vidjelo oko 18 tisuća ljudi pa su se Nered i Stoka za kraj 2018. – nakon što su veliki Dom sportova i dvije Tvornice rasprodali Tram 11 – automatski odlučili za nastup u Dom sportova umjesto u Tvornici. Kao i Vojko Vrućina, koji je prije Pips, Chips & Videoclips održao sjajan nastup na Beerfestu. Te se, što sam uživo gledao u backstageu, fotografirao s najviše obožavatelja koji su ga preko ograde zvali iz prvih redova ispred pozornice kad je završio nastup.
Znači, ne radi se samo o veteranima, poput Ede Maajke koji je upravo objavio novi album “Put u plus” i najavio koncert u Domu sportova 9. studenog – a s Krankšvester je u Samoboru nedavno prodao 900 ulaznica, u relativno manjem gradu – ili Let3 koji su nakrcali mali Dom sportova za Antivalentinovo skupa s Edom Maajkom i The Beat Fleet. Jer i nadolazeći, od nekadašnjih Dječaka iz kojih je potekao i Vojko Vrućina i ima sjajan ovogodišnji album “Vojko”, te Krešo Bengalka s albumom “Split ZOO”, ili pun hip-hop festival “Drito iz Tvornice, preuzimaju pažnju publike i postaju zvijezde koje se “lovi” za neki selfie. Sve to, dakako, ne bi bilo bitno da im glazba i koncertni nastupi nisu atraktivni i zanimljivi.
Publika voli dobru feštu
Pribrojimo li im i besplatni Zagreb Beer Fest na kojem je na Trgu Francuske Republike/Parku Franje Tuđmana u četiri večeri bilo skoro stotinjak tisuća ljudi na nastupima Nipplepeople, Let3, Pips, Chips & Videoclips, Partibrejkersa i drugih, ispada da je oko 140.000 posjetilaca navratilo na nastupe zadnjih tjedna, iako su neki od njih, naravno, multiplicirano pohodili više koncerata.
Ovdje opet dolazimo do telefonskih impulsa, jer su upravo posredstvom službene agencijske ankete organizatori Zagreb Beer Festa dobili podatke o broju prisutnih (s mobitelima, dakako), čisto radi vlastitog saznanja. Iako nisu svi imali mobitele, a svi koji su ih imali nisu ušli u ograđeni prostor koncerata (što se i jasno vidi na grafičkim izlistima prisutnih unutar ograde i izvan nje u spomenutoj anketi), riječ je o korektivnim podacima koji potvrđuju kolika se masa ljudi slijevala po trgu tijekom nastupa.
Uostalom, moram priznati da sam na koncertu Pips, Chips & Videoclips svjedočio o najmanje petnaestak tisuća ljudi unutar ograde i nemogućnosti prolaska potpuno nakrcanim prostorom do prostora iza pozornice. Pa ako je izvan ograde bilo još nekoliko tisuća ljudi, tim bolje, jer su tamo bili radi glazbe i izležavanja na travi, a ne slučajno ili zbog čekanja tramvaja.
Očito je da su organizatori koncerata u ovo proljetno vrijeme sklono otvorenim prostorima pronašli načine kako zainteresirati masovnu publiku i pridodati rasprodane koncerte nizu godišnjih zagrebačkih festivala poput Pozitivnog koncerta, Brijačnice i drugih. Ponuda je velika kao nikada do sada, ali čini se da i publika osim odlaska u Irsku ili Njemačku voli otići i na dobre fešte.
