Na svijetu postoji 29 megagradova, aglomeracijama s više od 10 milijuna stanovnika. Najviše ih je pri tome u Aziji, a najveći grad na svijetu je trenutačno Tokio s čak 38 milijuna stanovnika.
Slijede ga indijski New Delhi i Mumbai, kineski Šangaj i Peking, brazilski Sao Paulo te Ciudad de Mexico koji svi imaju više od 20 milijuna stanovnika. U Europi su pak megagradovi samo London i Pariz koji imaju nešto više od 10 milijuna stanovnika.
No, do 2030. godine u svijetu će biti više od 40 megagradova, a njihov broj opet će biti najveći u Aziji. Do te godine će čak dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u gradovima, mnogi od njih u megagradovima.
U najnovijoj publikaciji Allianzov puls rizika pod nazivom "Megagrad-država: najveći gradovi svijeta oblikuju našu budućnost" upravo se problematiziraju trendovi budućnosti u tim megagradovima i ako bi se pronašla rješenja za goleme zahtjeve koje oni predstavljaju.
Sve dulji životni vijek
Tako Axel Theis, član Upravnog odbora Allianza SE odgovoran za globalne osiguravateljske linije i anglotržišta, kaže da će glavni izazov biti pronalaženje prave ravnoteže između rasta, kvalitete života i zaštite klime.
U megagradovima koncentracija stanovnika, zgrada i infrastrukture eksponencijalno raste dok se raspoloživi prostor smanjuje. Mnogi su od tih gradova smješteni u niskim priobalnim regijama u kojima se osobito osjete učinci ekstremnih vremenskih i klimatskih promjena. Životni vijek istodobno postaje sve dulji u mnogim regijama svijeta, prije svega u Aziji. U 2030. godini 15 posto svjetske populacije bit će starije od 60 godina.
Današnji gradski prostori šire se nevjerojatnom brzinom i obuhvaćaju sve veća područja, navodi se u dokumentu. Godine 1950. samo su New York i Tokio imali više od deset milijuna stanovnika, a 2030. na svijetu će postojati više od 40 megagradova. No pojavit će se aglomeracije veće od megagrada.
Tako bi već 2020. godine šire šangajsko područje moglo postati gigagrad s čak 170 milijuna stanovnika – što je više nego dvostruko u odnosu, primjerice, na broj stanovnika Njemačke.
– Rast megagradova sada je ponajprije azijski fenomen. Šest od deset gradova s najvećom populacijom nalazi se u tome dijelu svijeta – kaže Jay Ralph, član Upravnog odbora Allianza SE. Dodaje da predviđanja pokazuju da će do 2020. godine azijski srednji sloj porasti na 1,75 milijardi. Broj megagradova i urbanih područja raste pak jer mlade ljude trenutačno privlače izgledi za radna mjesta i bolja infrastruktura, a ta migracija usmjerava talente, mogućnosti i ulaganja prema gradovima. Prema Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), samo je pitanje vremena kada će neki velegradovi imati veći gospodarski utjecaj od zasebnih država.
U megagradu budućnosti sve će više ljudi živjeti u manjim kućanstvima jer se tradicionalna obitelj sve više razilazi. Potražnja za životnim prostorom znatno će porasti. S tim se izazovom možemo suočiti, navodi se u dokumentu, putem inovativnih tehnologija, kao što je gradnja kuća s pomoću 3D tehnologije ispisa. To će biti pristupačne kuće sagrađene divovskim 3D printerima koji se koriste recikliranim građevinskim otpadom kao materijalom za gradnju.
Mnogi znanstvenici smatraju da je grad budućnosti prije svega kompaktna jedinica koju odlikuju kratke udaljenosti.
– Idealan grad bit će sastavljen od većeg broja autonomnih središta – smatra Thomas Liesch iz Allianzova odjela za klimatska rješenja. Dodaje da će ljudi živjeti i raditi u svojim okruzima te će na taj način uštedjeti mnogo vremena i energije. Manji broj automobila omogućit će više prostora za pješake, a mreža zelenih površina povezivat će pojedine četvrti. Takav razvoj imao bi pozitivan učinak na klimu te bi osigurao više prostora za slobodne aktivnosti i proizvodnju hrane.
Autobusi bez vozača
Imajući na umu izdržljivost, predstavnici političara i poduzetnika osmislili su viziju pametnoga grada. Žila kucavica inteligentnoga grada budućnosti temeljit će se na internetu: struja, prijevoz i sustavi za opskrbu i zbrinjavanje otpada bit će elektronički povezani. Zgrade će proizvoditi i pohranjivati vlastitu struju, primjerice, upotrebom visokonaponskih sustava za pohranu energije u baterijama. Na taj način omogućit će se decentralizirano stvaranje energije i uspostavljanje sustava pohrane, a dodatna korist bit će ublažavanje utjecaja koji predstavlja prekid opskrbe strujom. Automatski sustavi za kontrolu prometa reagirat će na podatke u stvarnom vremenu smanjivanjem i preusmjeravanjem prometa prema potrebi.
Pritom će se, primjerice, koristiti bežični automobili i autobusi bez vozača pa će se vozila puniti bežično na ulicama spojenim na pametnu mrežu. Senzori za promet i zagađenost pak stalno će odašiljati podatke u gradski sustav upravljanja prometom, a bit će ugrađeni u autobuse, gradsku rasvjetu i ostalu infrastrukturu.
Bespilotne letjelice će se pak koristiti za kurirske usluge dostave malih paketa. Radno mjesto i dom spojit će se u jedno. Optimizirat će se opskrbni lanci.
Hoće li ta vizija postati stvarnost? Taj model, prema kojem će se život u gradu budućnosti odvijati, nije model koji svima odgovara. Međutim, kako pokazuje Allianzovo izvješće, već postoje mnoga zanimljiva rješenja i pristupi za rješavanje najhitnijih izazova.
>>Kinezi podižu supergrad za 130 milijuna ljudi. Bit će velik kao dvije i pol Hrvatske
"a radno mjesto i dom će se spojiti" Hoće reći da će kinezi i spavati na poslu jer im se brutalni kapitalist nakačio na grbaču. Europa se čim prije mora vratiti svojim korijenima, svojoj logici pa čak i svojoj vjeri. Crveni probisvjeti i banditi nisu nikom donijeli dobro (osim sebi).