Ako vam je ono što se na Hrvatskoj radio-televiziji (HRT) događalo u ljeto 2012. godine bila čistka, tad možda i nema problema da i ovo što se ovih dana događa na Prisavlju nazivate čistkom. No, ako danas dižete pravednički glas, a tada ste za to navijali, tad ste samo jedan u nizu “mjenjolikih” licemjera kakvih u hrvatskom društvu, nažalost, nikad nije nedostajalo, a danas masovno izlaze iz ormara.
Kad je Večernji list 27. srpnja 2012. godine objavio tekst pod nazivom “Kadrovski tsunami – Revolucija na HRT-u: U pet dana smijenili 40 urednika” (a prva rečenica glasila je “Bartolomejska noć na HRT-u”), možda je to bilo stilsko pretjerivanje, ali nisu pljuštali demantiji, malo je tko objavljivao vapaje smijenjenih, a ako je bilo reakcija “kulturne” javnosti, onda su one prije išle u smjeru da prisavska metla nije išla dovoljno duboko, da nepodobni nisu pometeni u povijest, već samo pod tepih, odakle će prije ili kasnije izgmizati. Tražilo se otkaze, a ne samo smjenjivanje!
Danas kad se spomene da je 2012. godine u pet dana posmicano 40 urednika, ti isti se prave blesavi, zahtijevaju dokaze, linkove, popise, kao da su četiri godine proveli u nekoj paralelnoj stvarnosti. Pa kad otkriju da je tu i poneki član uprave, slavodobitno uskliknu – aha, laž, nije 40 već 36! Kao da smjenjivanje nije i nastavljeno.
Naravno, sječa glava na Prisavlju nije krvav posao, nitko nikoga ne baca s prozora, tijela ne plutaju u Savi, a pojedini dobiju i novu šansu da rade nešto odgovorno. Nekima je, doduše, sasvim odgovaralo da ne rade ništa ili gotovo ništa, a plaća im i dalje uvijek isti dan u mjesecu sjedne na račun, no većini ipak teško padne zaustavljanje u profesionalnom razvoju. Jedna od urednica priča mi kako joj je Sanja Mikleušević-Pavić dala “15 minuta da isprazni stol i napusti redakciju”, a zatim je bila prisiljena mjesecima sjediti u hodniku, dvije godine neraspoređena, sve dok joj nije puknuo film pa je otišla na drugu televiziju. Što je valjda i bio cilj pritiska!
Kad je SDP odlučio ukloniti zakone koji su ga onemogućavali u beskompromisnom postavljanju sebi odanih ljudi na apsolutno svim državnim razinama, bio sam među onima koji su upozoravali da je time ozbiljno unazadio Hrvatsku, te da će se za četiri godine, po prirodi stvari, to isto dogoditi njemu. Ne zato što će to nužno biti pravedno, već zato što će biti nezaustavljivo. Da, treba ponavljati: SDP je taj koji je vratio pravilo od kojeg se već bilo odustalo – da svaka nova većina iskroji javni medijski servis prema svojim mjerilima. I nitko joj nema pravo zamjeriti!
Danas tvrditi da HDZ, Most i ini osvajaju vlast “prema poljskom receptu” apsolutni je vrhunac licemjerja, jer sve to dogodilo se u Hrvatskoj, ne prvi put, i prije četiri godine! Razlika je samo u ideološkom predznaku, ni u čemu više. SDP je željeznim stiskom pričepio policiju, pravosuđe, tužiteljstvo, Ustavni sud, državna i javna poduzeća, kulturne institucije... – pa kako onda ne bi i medije.
Naravno, možete reći, ako su to tako radili “lijevi”, ne znači da tako trebaju danas nastaviti “desni”, no nakon godina atmosfere straha po prisavskim hodnicima te sramotne prostitucije profesije, to je jedva zamislivo. Novi čelnik HRT-a po zakonu ima puno pravo postaviti ljude kojima vjeruje da će posao obavljati prema profesionalnim standardima koje od njih očekuje. I one kojima može vjerovati, a među njima svakako nisu oni koji su prije četiri godine aktivno podržavali političko smjenjivanje.
“Očito je problem u tome što neki misle da će se stare prisavske navade, jednom urednik – uvijek urednik, nastaviti. Vrijeme je da se urednici, koji su samo u redakciji unutarnje politike brojčano nadmašili novinare pa je omjer 3:1, vrate svojoj biti – novinarstvu,” komentirala je tada rad svoje metle Sanja Mikleušević-Pavić. Prašina se oko nje još nije ni slegla, a danas joj se njezina rečenica vraća u lice poput bumeranga. Uloviti ga neće.
>> Ružici Renić HTV1, Katarini Periši-Čakarun Informativno-medijski servis HRT-a
Uživanje je čitati Vaše članke, Hristiću. :)