03.04.2021. u 15:55

Uskrs je totalno antipotrošački: ne otvaraju se sajamske kućice na Pepelnicu, a korizma, unatoč velikom napretku cijelog svijeta u zgrtanju, i dalje utječe na ljude tako da se nečega odriču, makar i simbolično

Božić volimo više od Uskrsa. Božić se otkriva u bajkovitim jaslicama, punim svetih likova i životinja, mirisa, zlata i tamjana, sa živopisnom pratnjom orijentalnih kraljeva, u kojoj dominiraju raskošno urešene deve; Uskrs na Veliki petak izlaže samo tijelo mrtvoga Krista. Božić se čeka uz okićena drvca, a Uskrs uz pokrivena raspela, i tjeskobni križni putovi teško mogu konkurirati ganutljivom paljenju svijeća u Došašću.

Ondje su adventski vjenčići, ovdje trnove krune. Iako se svećenici iz petnih žila trude rastumačiti da je i Advent vrijeme pokore, ti dani prolaze veselo u dimu pečenjarnica, s hamburgerima, rakijama i kuhanim vinom. Božić se jednostavno uspio bolje komercijalizirati od Uskrsa, najprije s mahnitim kupovanjem darova, a u zadnje vrijeme i sve većom potrošnjom u Došašću. Uskrs je totalno antipotrošački: ne otvaraju se sajamske kućice na Pepelnicu, a korizma, unatoč velikom napretku cijelog svijeta u zgrtanju, i dalje utječe na ljude tako da se nečega odriču, makar i simbolično.

Nije slučajno da se slavljenje Božića silno intenziviralo baš od 19. stoljeća, s usponom konzumerističkog društva, dovevši na kraju do pravog mahnitanja. Njegov stariji brat Uskrs za to se vrijeme gura u stranu, nesnalažljiv poput neke zemlje Trećeg svijeta koja zapanjeno gleda globalizacijsku industrijsku i trgovačku euforiju. Dok Božić slavi život, Uskrs podsjeća na smrt; ne biraju se darovi nego se prebrajaju grijesi; Božić pokazuje kolijevku, Uskrs grob; Božić je dirljiv, Uskrs gorak; Božić poziva na uživanje, Uskrs opominje da je život patnja; Božić je blagdan Zapada, Uskrs je blagdan Istoka. I, najvažnije: Božić je blagdan obilja, a Uskrs je blagdan praznine – praznoga groba iz kojeg je Krist uskrsnuo.

Teško je prikazati prazninu, a lako pretrpanost, zbog čega ima bezbroj kretenskih božićnih filmova, a o Velikom petku ima samo jedan, od Mela Gibsona, a i taj je jeziv. Mi ne volimo prazninu, a vreba na nas sa svih strana. Frižider se prazni, rezervoar se prazni, bankovni račun se prazni – i svaki dan treba raditi da ih se napuni. I onda i mi postajemo prazni, i shvatimo da su i naši razgovori prazni, i da su nam odnosi prazni, i da su prazna mjesta za našim stolovima i u našim domovima. I još dalje: mediji su nam prazni, političari su prazni, obećanja su prazna, a prazna politika ispunjena je samo vrijeđanjem i galamom – nakon koje su i dalje prazna i rodilišta, i vrtići, i škole, i polja, i sela.

Prazni ljudi vole ispunjenost: pune izloge, makar i ne mogli ništa kupiti; pune ulice i kafiće, makar i nemali prijatelja među svim tim ljudima; žele mnogo kablovskih programa, makar ih i ne gledali. Čini nam se da je mnogo dobro, a da je malo loše, i zato su kičaste jaslice s bezbroj kućica, figurica i palmi, ispod bezbroj žaruljica koje glume zvjezdanu pustinjsku noć, privlačnije od golog i praznog groba. I pak, samo je ta praznina utješna, jer pokazuje trijumf života nad smrću.

Usamljeni Krist na križu istinitiji je od svih gužvi, partyja i demonstracija; izdani Mesija podsjeća nas na vrijednost vjernosti, vjernosti koju danas od nas očekuju jedino još supermarketi, sa svojim otužnim karticama za lojalne kupce; Isus osuđen od ravnodušnog suca, koji demonstrativno pere ruke od pravednika, razumljiva je pojava u današnje vrijeme kad je pranje ruku postalo jednostavna higijenska vježba; Božji sin koji posrće pod križem bliži nam je od svih reklama i self help priručnika koji obećaju lice bez bora i savjest bez mrlje. Konačno, ni četrdeset dana korizme više ne izgledaju tako dugački i mukotrpni kao četiri stotine dana karantene kojoj se ne vidi kraj.

Otkrili smo da nijedna zemaljska muka ne jamči zemaljsko otkupljenje, i da ljudi iz loših vremena izlaze još gori. Dok su u Uskrsu su, međutim, kukavice postale junaci, zločinci sveci, a progonitelji prognanici. Božić, kao blagdan rođenja, čini nam se blizak jer rođenje poznajemo, a i sami smo se, uostalom, rodili. Uskrs kao blagdan smrti i ponovnog rođenja ne razumijemo, a i plašimo ga se jer se kušnja čini prevelika, a nada fantastična. Ali ako ima ikakve nade, ona nije u gomilanju i nadmetanju, nego u praznom grobu. 

Ključne riječi

Komentara 10

MU
Munain
17:03 03.04.2021.

Fantastičan tekst. Svaki komentar na nešto toliko dobro bio bi suvišan.

Avatar Dalmatinka_
Dalmatinka_
16:47 03.04.2021.

prije par godina pred Bozic sam slusala jednu prekrasnu propovijed u katedrali u Firenzi...svecenik je govorio upravo o toj praznini zbog koje toliki ljudi upadaju u razne ovisnosti, poput ovisnosti o stvarima (kompulzivni shopping) i ovisnosti o ljudima (ovisnicki medjuljudski odnosi)...jedini Osloboditelj koji nas stvarno oslobadja od svih ovisnosti, jer ispunjava svaku prazninu je Isus i njegiva Ljubav 💖 na krizu...pa zato je umro za nas da mi budemo slobodni

DU
Deleted user
17:42 03.04.2021.

Lijepo opisano. Ljudska površnost uništava smisao vjere. Bez Uskrsa kršćanstva ne bi bilo jer kako objasniti da dotada politeistični Rim okreće svoju vjeru prema čovjeku kojeg su dali razapeti na zemlji, a on pobjedonosno ustane iz groba. Sretan Uskrs.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije