Advent, koji započinje od ove nedjelje, pravo je vrijeme za misliti na druge. Bombardirani tim protupandemijskim marketinškim sloganom, možemo ga malo izmjestiti iz njegova “epidemiološkog konteksta”, jer na druge, primjerice, možemo misliti i sarmom.
Sarmom? Da, sarmom i to ne običnom, nego fratarskom sarmom, koja će se od ovoga četvrtka pa sve do 8. siječnja posluživati ispred franjevačkog samostana na zagrebačkom Svetom Duhu. Radi se i ove godine o humanitarnoj akciji “Obrok za obrok”, koju su domišljati franjevci konventualci smislili prije nekoliko godina otvorivši na popularnom Zagrebačkom adventu svoju kućicu u kojoj su nudili svoju poznatu samostansku sarmu, domaće kobasice, med, likere iz domaće radinosti, kuhano vino, fritule i medenjake, kao “posno vegetarijansko jelo”.
I ove će godine biti tako, najavio je voditelj pučke kuhinje sa Svetog Duha fra Vladimir Vidović, objašnjavajući kako je smisao cijele priče da se kupnjom jednog “fratarskog obroka” osigura obrok nekoj siromašnoj osobi, koja se hrani u njihovoj pučkoj kuhinji, a koju je, također, pogodio poseban epidemiološki režim. Franjevačka pučka kuhinja na Svetom duhu sve do lani pripremala je tristotinjak obroka koji bi se podijelili svima koji bi toga dana došli na ručak.
Međutim, broj korisnika tijekom epidemije i potresa u Zagrebu povećao se za više od stotinjak dnevno tako fratri sada pripremaju oko 400 obroka dnevno i vele da im je potrebna pomoć u tom pothvatu. “Od samih početaka pučka kuhinja na Svetom Duhu implementirala je sve odredbe nadležnih i mjerodavnih državnih tijela po pitanju zaštite građanstva od ugroze izazvane koronavirusom.
Te vrlo rigorozne mjere traže od nas dodatan napor pa i onaj financijski. Hranu od ožujka 2020. godine dijelimo vani, ispred pučke kuhinje”, objašnjava fratarsku muku fra Vladimir Vidović, tj. razloge zašto će po četvrti puta pokrenuti humanitarnu akciju “Obrok za obrok”, koja će se odvijati ispred njihove pučke kuhinje, zbog čega su osmislili i “drive in” sustav, pa će svi koji dođu i naruče svoj obrok ili piće biti usluženi, a moći će to pojesti ili popiti na otvorenom.
Opet, dakako, zbog epidemioloških mjera. ”Danas je zbog pošasti pandemije još više siromašnih, jer ona, kada sa sobom ne donosi trpljenje i smrt, u svakom je slučaju navjestitelj siromaštva”, rekao je papa Franjo nedavno obilježavajući Dan siromašnih. “Tako se broj siromašnih povećao preko mjere i, nažalost, bit će ih još sljedećih mjeseci.
Neke zemlje zbog pandemije trpe vrlo ozbiljne posljedice, tako da su najranjiviji lišeni osnovnih potrepština. Dugi redovi ispred kuhinja za siromašne opipljivi su znak tog pogoršanja. Valja stoga pronaći pogodnija rješenja za borbu protiv virusa na svjetskoj razini, ne težeći pristranim interesima”, veli Papa, objašnjavajući kako siromaštvo nije plod sudbine, nego posljedica sebičnosti.
Ako su siromašni stavljeni na rub društva, kao da su krivi za svoje stanje, onda je i sâm koncept demokracije stavljen u krizu, a svaka društvena politika postaje bezuspješna”, veli papa Franjo, objašnjavajući u svojoj poruci kako nikada ne treba propustiti priliku za činiti dobro, no pritom paziti da “nije riječ o olakšavanju naše savjesti davanjem milostinje, nego o suprotstavljanju kulturi ravnodušja i nepravde kojom se odnosimo prema siromašnima”.
I da se on nikada neće umoriti ponavljajući kako su siromasi “pravi evangelizatori, jer su oni prvi bili evangelizirani i pozvani dijeliti Gospodinovo blaženstvo i njegovo Kraljevstvo. Siromašni u svim prilikama i na svim stranama svijeta, evangeliziraju nas, jer nam dopuštaju otkriti, na uvijek nov način, istinske crte Očeva lica”.
Odnosno, kako to veli voditelj pučke kuhinje sa Svetog Duha fra Vladimir Vidović, da treba ostati hrabar, odvažan i svoj pogled uvijek usmjeriti na Isusa Krista i na vječnost te pokazati onu konkretnu, djelotvornu kršćansku ljubav, ono što caritas i jest u sebi, ljubav, koja se očituje u brizi za ljude koji su na marginama, koji su naša braća i sestre i koji su u velikoj potrebi”. U ovom konkretnom slučaju to je otvoreni poziv na fratarsku sarmu, koja u ova teška vremena simbolizira više nego što bi to simbolizirala u neka druga, mirnija vremena.
Jer, doista, u stvarnom životu omogućava zamijeniti jedan tj. moj obrok, kako bi netko drugi mogao dobiti svoj. I pritom imati mirnu savjest da mislim na druge. Konkretno i s ljubavlju. Izvan svih marketinških okvira, koji nam se nude u raznim oblicima i s raznih razina u vremenu u kojemu živimo.
Sudeći prema fotografiji, dobro se jede u toj fratarskoj kuhinji. Kako li je tek kod redova koji nisu toliko posvećeni ustezanju i skromnosti?