I prije nego što je s dojučerašnjim suradnikom Tončijem Tadićem popio
dogovorenu kavu, šef HSP-a Anto Đapić “popio” je njegovu ostavku. S
Tadićevim stranačkim pajdašem Miroslavom Rožićem Đapić nije niti
najavljivao razgovor uz taj čarobni napitak hrvatskih političara, a i
od njega je dobio “depešu” da na nj više ne računa.
No, da je baš nešto tužan zbog odlaska Tadića i Rožića, Đapićeva TV
pojava nije pokazivala. Naprotiv, bio je neočekivano dobro raspoložen.
HSP-ova zastupnica Ruža Tomašić nije se u povodu odlaska
stranačke dvojice pojavila na televiziji pa se nije moglo vidjeti ni
njezino raspoloženje, ali je odlazećima, čuvši da su se iz stranke
otputili, poručila: “Sretan im put!”
Što Tonči Tadić i Miroslav Rožić zamjeraju Anti Đapiću, a što on njima,
nije nebitno ni za njih ni za HSP-ove birače. A nije nezanimljivo ni
drugima, koji nemaju ništa s Rožićem, Tadićem ni s Đapićem, odnosno
njihovom (donedavnom) strankom. Zašto su Tadić i Rožić otišli, o tome
će nedvojbeno i njih dvojica i vodstvo HSP-a imati svatko svoju priču.
Usprkos tim izvjesnim pričama, sigurno je da, kao i u drugim sličnim
prilikama, zadovoljni ne odlaze. Da su Rožić i Tadić bili zadovoljni u
HSP-u, sigurno ne bi otišli. Slično je i s Đapićem. Da je on bio
zadovoljan s njima dvojicom, možda bi ih snubio da ostanu, našao načina
da ih zadrži, a sigurno bi se na televiziji pojavio zabrinutim, a ne
vedrim. Oni su, očito, imali razloga da odu, a on razloga da se tome ne
protivi.
Jesu li Tadićevi i Rožićevi razlozi da “skupe krpice“ iz HSP-ova
glavnog stana osjećaj potisnutosti i guranja na stranački rub, njihova
marginalizacija u korist Ruže Tomašić, Pere Kovačevića i Peje
Trgovčevića, a osobito “starog pravaša” Mate Granića ili je odlazak
dvojca Tadić – Rožić posljedica toga što se “stranačka stajališta
mijenjaju iz tjedna u tjedan, radi tzv. viših stranačkih interesa”,
nije marginalno ni za sadašnjost, posebno za budućnost hrvatske
politike.
Ako su Rožić i Tadić otišli ne zbog povrijeđene taštine, nego zbog
principa, onda je to rijetka i ohrabrujuća novost u našoj politici. S
druge strane, legitimno je i to što Đapić ustrajno želi do vlasti, pa i
mimo nekih političkih principa. Vjerojatno će Rožić i Tadić uvjeravati
da su oni upravo zbog tih principa napustili HSP. Izbori će i za Đapića
i za njih dvojicu biti mali trenutak istine: prođe li stranka lošije od
očekivanoga, neki će reći da je to zbog Rožića i Tadića, što onda može
biti ili povod stranačkoj buni protiv Đapića, ili nasuprot tome –
njegovo slavljenje kao stranačkog princa.
Dobije li HSP na izborima očekivanu biračku podršku, a ne dobije li – u
slučaju pobjede HDZ-a – i toliko žuđeni komad(ić) vlasti, tj. ne odbaci
li ga HDZ na europski mig, kao i prije, HSP će postati politički
“ukleti Holandez”, s kojim HDZ ne smije, a SDP neće. Ako EU nije htio
HSP u hrvatskoj vlasti ni s Tadićem i Rožićem, tj. s dvojicom bivših
liberala, onda nije baš vjerovati da će pravaše prihvatiti sada kada u
njemu bivših liberala više i nema.
No, možda će se vidjeti koliki je zapravo diplomatski rejting bivšeg
“mekog hadezeovca i vanjskopolitičkog ministra Mate Granića, tj. je li
on napokon u stanju izlobirati i ostvariti Đapićevu staru političku
žudnju – ulazak u vladu te biti na vlasti.
Uspije li HSP postići čekani izborni rezultat i Đapić doći do željene
vlasti, više se valjda unutar HSP-a nitko neće niti pitati zbog čega su
pravaški “liberali” iz stranke otišli. Ako se prije 12 godina pravaši
nisu pitali zašto su Rožić i Tadić iz HSLS-a u HSP došli, ni danas se,
izgleda, ne kane pitati zašto su otišli. No, sigurno ima i onih koji se
pitaju hoće li se dvojac poslije izbora ipak vratiti.
BIJEDA POLITIKE
