Američki pregovarači koji s predstavnicima Europske unije pregovaraju o stvaranju najveće zone slobodne trgovine u povijesti stigli su u Bruxelles gdje je jučer počela druga runda pregovora o tzv. Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP). Druga runda trajat će do petka, a odvija se u atmosferi u kojoj je, zbog špijunskog skandala koji je otkrio američki zviždač Edward Snowden, povjerenje među sjevernoatlantskim saveznicima na vrlo niskoj razini.
Nijemci za zamrzavanje
Odvija se i u atmosferi u kojoj su neki političari, među njima i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, tražili privremeni prekid trgovinskih pregovora s Amerikancima.
– Kako možemo pregovarati ako druga strana zna sve naše tajne – rekao je nedavno Schulz aludirajući na medijska otkrića o tome da su Amerikanci tajno nadzirali i komunikaciju najutjecajnijih lidera zemalja EU poput kancelarke Angele Merkel.
Uspostavljanje TTIP-a dovelo bi do ukidanja carina, ali i regulatornih barijera između EU i SAD-a. Klasične carine i sada su prilično niske (u prosjeku oko 4 posto) pa su pregovori usredotočeni na ukidanje necarinskih barijera koje proizlaze iz činjenice da SAD i EU imaju oprečne i katkad međusobno isključive propise. U nekim sektorima takve necarinske barijere stvaraju dodatne troškove od 10 ili čak 20 posto.
Prema procjenama, nakon potpisivanja i pune primjene TTIP-a gospodarska korist za EU mjerila bi se godišnje u iznosu od oko 119 milijardi eura, korist za SAD 95 milijardi, a za ostatak svijeta 100 milijardi eura. No, iako bi TTIP mogao donijeti realnu korist u obliku gospodarskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta, nedavno istraživanje pokazalo je da većina Nijemaca želi zamrzavanje pregovora zbog otkrića da SAD masovno nadzire elektroničku komunikaciju ljudi diljem svijeta. Neki su nakon te špijunske afere predložili da se u sklopu trgovinskih pregovora dogovori i zaštita podataka, no zasad nema naznaka da će to ući u pregovarački okvir.
Usklađivanje standarda
EU i SAD imaju potpuno drukčiji pristup zaštiti podataka. Privatnost se u Europi smatra jednim od temeljnih ljudskih prava i snažno je zaštićena propisima, dok u SAD-u privatnost doživljavaju kao pravo potrošača, ne kao ljudsko pravo i zbog toga nema tako snažne regulative tog pitanja. Prevladavajući je stav u EU da se o zaštiti podataka ne može pregovarati jer bi to značilo da je Unija spremna u pregovorima sniziti svoje standarde.
