Kako utjecati na odluke Vrhovnog suda, pitanje je koje Branimir Glavaš i njegovi požrtvovni prijatelji nisu uspjeli riješiti. Plan da se utječe na suca u sudskoj evidenciji nakon što je pravomoćna osuđujuća odluka već bila donesena, bio je ipak pomalo preambiciozan. Naime, razmjerno rijetko se događa da već donesena odluka bude – zbog neusklađenosti sa sudskom praksom – zaustavljena u sudskoj evidenciji.
Čak da se to i dogodilo, a izazvalo bi zacijelo velik skandal jer riječ je o odluci na koju se s velikom pažnjom gleda i iz svijeta, u spisu ostaje već donesena odluka, ostaju svi zapisnici, a nakon toga novu odluku donosi isto sudsko vijeće koje u slučajevima najtežih zločina, kao što je to Glavašev slučaj, ima čak pet sudaca.
Akcija pokušaja udara na Vrhovni sud, po svemu sudeći, počela je prije nego što je Drago Tadić pokušao zavesti Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda. A i prije zagrebačkog ručka, na kojem se to dogodilo, istražitelji su im, čini se, bili na tragu. Kako je akcija trajala, s vremena na vrijeme su se iz osječkih krugova širile vijesti o slavlju jer će Glavaš biti oslobođen.
Ako su zaista istražitelji pratili djelovanje svih osoba koje su mogle biti umiješane u tu akciju, onda je doista bilo dobro što je Hrvatin odmah nakon ručka o tom razgovoru sve ispričao glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Razgovor u kojem nije bilo spomena bilo kakvom novcu Hrvatin je mogao i prešutjeti jer – izravnih ponuda nije bilo.
Kako bilo, to što na odluke Vrhovnog suda pokuša utjecati netko tko je godinama bio na vlasti, možda je najbolji pokazatelj kakve su navike u rješavanju sudskih postupaka stečene ili kako je to bilo u vrijeme kad je glasnogovornik HDZ-a na konferenciji za novinare najavljivao smjenu u Vrhovnom sudu. Zato je opravdan velik oprez u vrhu sudstva, gdje se čini sve kako bi pravomoćna presuda u jednom od dosad najvažnijih predmeta ostala što dalje od bilo kakve sumnje.
Međutim, Branimir Glavaš ipak je posve u pravu kad kaže da je proces protiv njega doista politički jer to zaista jest tako! Jer, bez političke odluke vlade Ive Sanadera, da i ne ulazimo u pitanje odakle je odluka inicirana, da u Osijek pošalje Vladimira Fabera, ne bi bilo suđenja Branimiru Glavašu.
Glavaš na to možda i cilja, znajući kako nijednog procesa ne može biti ako policija ne odradi svoj posao kako valja. Sve je i počelo politički, kad je politički pad Branimira Glavaša omogućio krunskom svjedoku Krunislavu Fehiru da olakša dušu. Kako bi prošao da je o tome govorio dok je Glavaš još bio važna poluga HDZ-ove vlasti?
Bi li i u tom slučaju došlo do sudskog procesa? O tome možemo samo nagađati, ali i za nove procese ostaje pouka kako bez pravog djelovanja policije nikakvog sudskog procesa ne može biti, a i Državno odvjetništvo može samo sanjati uspjeh na sudovima. Možda je zato u cijeloj priči najgore to što Vladimir Faber, unatoč takvom uspjehu, više nije na čelu policije...
suđenje je započelo, odvijalo se i završilo kao politički proces ...opet će se jednog dana morati revidirati ovi politički procesi ....