Godine 2000. hrvatski državni proračun iznosio je 45 milijardi kuna, a
te je godine, primjerice, prosječna plaća u državi bila 3326 kuna. U
devet godina proračun je porastao gotovo tri puta i sad je problem što
bi morao stati na nekih 130 milijardi!
Da su plaće rasle brzo kao proračun, sada bismo u prosjeku zarađivali
9578 kuna, a ne pet tisuća kuna. Slovenski je budžet, na primjer, u
isto vrijeme rastao dva puta, sa 4,5 na 9,1 milijardu eura u 2009.
U Sanaderovoj vladi nema nezadovoljnih ministara jer su svi odreda
dobili više nego što znaju mudro iskoristiti i nego što – kad ostanemo
bez kredita – porezni obveznici mogu platiti.
Nema toga što kod proračuna za 2009. ne dolazi u pitanje: ugovorene
povišice za iduću godinu ostaju na snazi, ali već u ovoj država skuplja
novac za plaće, i to u porezno najizdašnijem razdoblju u godini.
Što će biti u siječnju i veljači? Računa se s dva posto rasta, iako
zadnja dva kvartala otkrivaju da od toga ništa biti neće. Državi bi
iduće godine trebalo, prema prijedlogu, 16 milijardi, a prema sada
vjerojatnijem scenariju, barem 20 milijardi kuna novih kredita, a zasad
ima kreditora samo za prvih šest...
Konstrukcija proračuna za 2009. godinu, u čiju je izradu Ivo Sanader
upregnuo cijelu vojsku tajnih i javnih savjetnika, srušila se i prije
nego što je dokument dospio u Sabor jednostavno zato što je rađen kao i
svi prethodni. Potrošnja potaknuta velikim priljevom vanjskog kapitala
bila je čarobna formula posljednjih deset godina. Biti političar u tom
razdoblju bila je najležernija pozicija u zemlji: za novce se nije
trebalo ni saginjati, već samo presjeći kome ga i pod kojim uvjetima
dati.
Budžet je porastao 2,89 puta, vanjski dug 3,7 puta, trošilo se a da
pritom nije riješen nijedan problem: zdravstvo ne funkcionira, obvezno
školstvo srozalo se na niske grane, fakulteti samo gledaju kako će
studentima naplatiti školarine, ali ne kako se studira i koliko ih
treba, uprava je bila i ostala neefikasna, nijedan državni gubitaš nije
to prestao biti. Kamo su i kako novci išli?
U godinama iza nas vlast je donosila budžet sa sviješću da će do ljeta
u državnu blagajnu doći više novca nego što su planirali.
Svi su izgledi da će se sad dogoditi obrnuto: prihodi neće moći pratiti
planiranu potrošnju nakon čega će se vlast skrušeno vratiti pod skute
MMF-a i kao svaki ponavljač učiniti sve što vjerovnici traže.
U POVODU
