Uzbudljivo odrastanje u Londonu i Orebiću, djetinjstvo je kakvo bi Tania Unsworth poželjela i blizancima koje nosi. Porod iščekuje kod mame u Londonu, nakon povratka s poslovnog puta u Kambodžu, kao direktorica Lesić Dimitri Palacea.
Palača za bogate goste
Sama kaže da ovim korčulanskim boutique hotelom sada upravlja na daljinu, ali za mladu, energičnu napola Engleskinju a napola Hrvaticu to nije neuobičajeno. Adrese, podneblja, ljudi oduvijek joj se ubrzano smjenjuju u životu, a uz današnju tehnologiju, kaže, gotovo da i nema posla koji se s jedne strane zemaljske kugle ne može obavljati na drugoj.
- Sada sam do daljnjeg kod mame, ali već na proljeće planiram s bebama doći u Hrvatsku - priča žena koja jako drži do svojih zagrebačko-dalmatinskih korijena. - Mama mi je iz Hrvatske, rođena i odrasla u Zagrebu, ali djedova obitelj je s Korčule i Pelješca, pa sam ljeta u djetinjstvu provodila u Dalmaciji. Povrh svega, tata mi je pasionirani jedriličar, uvijek smo imali neki brod i puno plovili tako da dobro poznajem cijelu hrvatsku obalu. Veze satkane u djetinjstvu s vremenom su bivale sve čvršće, a kada su se spojili poslovna zrelost i poslovna prilika, nije dvojila. No, za posao na Korčuli nije posredovala majka Hrvatica, već otac Englez.
- Tata je radio u Londonu kao broker, a ušao je i u svijet bankarskih investicija. S vremenom su njegove veze s Hrvatskom postale i poslovne. Bio je, recimo, uključen u osnivanje Hrvatske burze, bio je i u nadzornom odboru Plive, a kad je napustio investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj je osnovao tvrtku Adria Azia. Prvo se bavio gradnjom urbanih vila u Zagrebu, ali kupio je i nekoliko terena na obali. To nas je usmjerilo prema turističkim projektima i kad smo uočili zapuštenu negdašnju biskupsku palaču u Korčuli odmah smo imali viziju - prisjeća se Tania kako je krenula preobrazba korčulanske ruševine u luksuzni hotelčić svjetskog glasa. Restauracija i adaptacija su potrajali, ali ovaj dragulj dalmatinskog boutique hotelijerstva već sedam godina prima goste dubokog džepa s raznih strana svijeta. Naravno, uz strogu diskreciju na kojoj bogataši inzistiraju.
Hrvati na dobrom glasu
- Gosti cijene originalnost palače, jedinstveno unutarnje uređenje i dizajn, našu izvrsnu kuhinju i općenito uslugu od pet zvjezdica - ponosna je Tania, koja je protekle dvije godine razapeta između Hrvatske, Engleske i daleke Kambodže, gdje je sa suprugom Marcom otvorila dva restorana. Planiraju ih kao franšizu proširiti u našoj regiji, ali i u Europi. Malo je stvari koje joj se čine nedostižnim, a teško je reći koliko je tom odvažnom stavu pridonijela diploma s International Business Managementa, znanje jezika, studentski staž u Engleskoj i Francuskoj ili srednjoškolsko iskustvo iz Hong Konga i kratke epizode u Tajlandu, gdje je dolazila roditeljima u posjet dok su koncem devedesetih ondje živjeli. Sva je sreća da sličan poduzetni duh, plus zrnce pustolovnosti, krase i njezina supruga,
- Marco je prije dvije godine dobio ponudu za mjesto izvršnog direktora jedne grupe hotela i restorana u Kambodži. To nam se učinilo kao veliki izazov koji nismo htjeli propustiti, oboje smo bili spremni za novu avanturu. Iako su Tajland i Hong Kong puno razvijeniji, Kambodža nas je osvojila. Razvija se i mijenja fenomenalnom brzinom - priča Tania.
Priliku da puno putuje i živi u različitim dijelovima svijeta smatra velikom srećom i bogatstvom. Različitosti, kaže, život čine zanimljivim ako čovjek nema predrasuda.
- Ljudi su svuda dobri ili manje dobri, a Hrvatska i Hrvati su općenito na dobrom glasu. Ovdje su ljudi dragi, a zemlja prepuna divnih mjesta, prekrasne, raznolike prirode, vrijedne kulturne baštine, izvrsne lokalne kuhinje i vina, naročito korčulanskih i peljeških, koja su sad već poznata i nagrađivana i u svijetu. Mnogi znaju i za hrvatska maslinova ulja - kazuje Tania, koja preko supruga, pola Španjolca, pola Nijemca, iz blizine upoznaje još dvije nacije.
- U Hrvatskoj najbolje poznajem Dalmatince. Jako su šarmantni, znaju uživati u životu i uglavnom su prilično opušteni. To može biti i vrlina i porok, no u svakom slučaju temperamentniji su od tipičnog Engleza, reagiraju direktnije, eksplozivnije. Englezi su u pravilu suzdržaniji i diplomatskiji u ophođenju od naših Dalmatinaca.
Što je bolje kad se radi o biznisu, nije sigurna, no oko jednog nema dileme. Hrvatski turizam ima velike potencijale, proteklih godina napravljeni su i veliki iskoraci, ali kratka sezona i slaba prometna povezanost otoka jako vezuju ruke svim većim turističkim ambicijama.
>>Najveći rast BDP-a od 2008., no 2016. mogao bi ga kočiti terorizam u Europi
>>Blago optimističke najave s austrijskoga turističkog tržišta za Hrvatsku
nista cudno, hrvatski turizam je stihijski i bez vizije, a dalmatinci ionako ne vole da im se previše turista muva po mistu iako žive od njih. Ali ne možeš ti izbiti taj mentalitet iz glava