Izlazak iz društva najkorumpiranijih država poklopio se sa smjenom vlasti i bilo bi loše da dostignuta pozicija na ljestvici korumpiranih zemalja bude najveći domet Hrvatske. Zbog krimena koji nosi iz razdoblja prethodne vladavine, HDZ bi se nakon dolaska na vlast morao bojati i svoje sjene. Javnost je iznimno senzibilizirana na sve oblike zloupotreba, a internet i nove platforme nikome ne daju mogućnost da kontrolira medije i objavu informacija. O ministru Crnoji i njegovu životnom putu vjerojatno se sve znalo i prije nego što je ušao u Vladu jer ga inače novinari ne bi ‘izbušili’ u jednom danu i tako doveli u pitanje kredibilitet samog premijera i nove vlade. Loš je to start za šefa HDZ-a koji očito nije shvatio da će se zbog iskustava iz Sanaderova razdoblja lik i djelo njegovih ministara mjeriti drukčijim aršinima. Istim intenzitetom kojim je Karamarko tjerao Milanovića da se svako malo pravda kako nije izdajnik nacionalnih interesa, tako će se i od HDZ-ovih ministara očekivati da stalno dokazuju kako ne rade za sebe, već za državu.
Uobičajeno je da kod smjene vlasti dolazi i do kadrovskih promjena u službama i tvrtkama koje su glavna poluga upravljanja državom, no taj bi proces trebao proći s manje pompi i afera jer će se i po njemu određivati kreditni rejting zemlje. Stabilnost neke zemlje i investicijska klima počela se ocjenjivati i po političkim vjetrovima koji u njoj pušu. Nije nimalo slučajno što su Oreškoviću u Kitzbühelu poručili da se kloni populističkih i nacionalističkih poteza jer su neke istočnoeuropske članice već stvorile dosta nevolja svojim nedemokratskim potezima. Javni dug važan je element po kojemu se prati neka zemlja, no ne i jedini. Podijeljena zemlja i vlada čiji ministri potenciraju podjele među građanima daleko je od stabilnosti koja je potrebna da bi se posvetili radu, stvaranju i izgradnji osnovnih pretpostavki da Hrvatska postane sredina koju će njezina mladost izabrati za život.
