Još je jedan veliki rezultat upisala Hrvatska. Veliki, jer remi protiv višestrukih svjetskih i europskih prvaka svakako je velik rezultat! Pokazali su naši igrači silnu energiju, pokazali su da su odlično fizički pripremljeni i uz neprijepornu kvalitetu, to nas je i dovelo do remija s Talijanima, koje smo, ako ne nadigrali, onda sigurno nadtrčali.
U najavi utakmice pisao sam o dvije golmanske \"mačke\", pitao sam se koja će imati više \"života\"? Pokazalo se da je naš \"Plete\" bio jedan od junaka dvoboja, obranio je tri \"zicera\", a za primljeni gol ne snosi krivicu. Vidjeli smo i na Stipinim reakcijama, odmah nakon primljenog pogotka, da je došlo do nesporazuma s igračima, on je tražio trojicu igrača u \"živom zidu\", a tamo su stajala četvorica. I taj četvrti, koji je bio očiti višak, zaklonio mu je pogled, pa je morao napraviti korak ulijevo da bi vidio loptu i taj mu je korak zapravo nedostajao u obrani Pirlova udarca!
I meni se u karijeri dosta puta dogodilo da sam imao \"šum\" u komunikaciji s igračima uoči izvođenja slobodnih udaraca. Situacija je na ovako velikim utakmicama, na velikim natjecanjima, znatno teža, zato jer je gotovo nemoguće, zbog galame i buke, razgovarati sa suigračima! Stoga dolazi do ovakvih situacija, jer jednostavno nema vremena ni mogućnosti za korekciju uočene pogreške.
Ponovo me oduševio Slaven Bilić! Svojim je taktičkim promjenama u poluvremenu, naime, okrenuo utakmicu u našem smjeru, promjena sustava 4-4-2 u 4-2-3-1 donijela je Hrvatskoj dominaciju i bili smo u nastavku bliže pobjedi. Slaven je, eto, potvrdio da je posve sazrio kao stručnjak, lijepo je vidjeti kad se na terenu osjeti trenerska ruka u nekoj momčadi, kao što je to bilo s Hrvatskom u Poznanju.
Pred nama su Španjolci, momčad još jača i bolja od Italije! Ali, i mi imamo svoje adute i siguran sam da naši dečki ne osjećaju strah, nego samo respekt prema papirnatom favoritu. Prije osam godina na Euru u Portugalu, bili smo u sličnoj situaciji, kad nam je za prolaz trebao pozitivan rezultat protiv favorizirane Engleske. Sjećam se da smo uoči te utakmice danima razmišljali o Beckhamu, Scholesu, Rooneyu..., mega-zvijezdama o kojima je brujao cijeli svijet. I to svakako otežava pripremu uoči utakmice, mi smo tada možda bili i previše impresionirani imenima suparnika, stoga vjerujem da naši nasljednici neće sad, uoči Gdanjska, ponoviti istu pogrešku.
Respekt je uvijek prijatelj, ali straha ne smije biti! Budite uvjereni da i Španjolci i te kako razmišljaju o nama, i njima je to krucijalni dvoboj za prolaz među osam i sigurno neće olako shvatiti tu utakmicu. Ova momčad izgleda znatno ozbiljnije, zrelije i kvalitetnije, od one moje Hrvatske iz Portugala, stoga sam optimist i vjerujem da ćemo uz potporu naših navijača (bez baklji!) osjetiti dah četvtrfinala!
bravo tomo ljepo pises,svaki clanak ti je na mjestu