Jedna od glavnih tema ovogodišnjeg CeBIT-a, najvećeg informatičkog
sajma koji je jučer zatvoren u Hannoveru, jest RFID, tehnologija koja
će promijeniti naš svakidašnji život i to vrlo vjerojatno čak i u
većoj mjeri nego što su ga promijenili mobiteli, računala, internet i
ostali tehnički izumi s kraja prošlog stoljeća. RFID je skraćenica za
identifikaciju pomoću radiofrekvencija.
To je ustvari sićušni čip koji prima i odašilje radiosignale, a u
najjednostavnijoj varijanti čak ne treba ni napajanje (struju dobiva
preko radiosignala kojeg prima), a njegova proizvodnja stoji toliko da
za nekoliko centi možete dobiti gomilu čipova. Osnovna namjena tog
uređaja jest zamjena za štapićasti kod (bar-code), one tanke uspravne
linije koje služe za identifikaciju i naplatu proizvoda u trgovinama.
Umetnete li u proizvod RFID čip umjesto nalijepljenog ili
tiskanog koda, to je ne samo jeftinije, već pruža i dodatne mogućnosti:
trgovci u svako doba imaju uvid u količine proizvoda na policama ili u
skladištu, a na blagajni ne morate ni prisloniti proizvod na
čitač dovoljno je da prođete pored njega. A ako na kreditnoj
kartici imate RFID, možete mirno staviti proizvod koji vam se sviđa u
džep i išetati iz dućana naplata će se izvršiti automatski.
Zvuči kao scena iz znanstveno-fantastičnoga filma, no takve trgovine
već postoje, a u njima nema ni blagajni ni blagajnica one
slobodno mogu otići na more.
RFID čipovi se rabe u kreditnim karticama, na benzinskim postajama, u
diskotekama, knjižnicama, skladištima, organizacijama i ustanovama gdje
se njima kontrolira ulaz. Upravo ovih dana Britanci dobivaju prve
elektroničke putovnice u koje je ugrađen RFID čip.
Njih će uskoro izdavati i ostale zemlje Europske unije, SAD i čitav niz
drugih zemalja. Čipovi se ugrađuju u stoku, divlje životinje (kako bi
im se pratilo kretanje), kućne ljubimce (da ne odlutaju), ali i u
ljude. Britanski profesor kibernetike Kevin Warwick prvi je 1998.
ugradio RFID čip pod kožu, ali samo nekoliko godina kasnije američka
tvrtka Applied Digital Solutions ponudila je serijski proizvedene
čipove namijenjene ugradnji u ljude, koje reklamira kao odlično
sredstvo za nadgledanje pacijenata, siguran pristup ograničenim
područjima i sigurno sredstvo za roditelje koji žele nadgledati
kretanje svoje djece. U Meksiku pak bogati roditelji ugrađuju slične
čipove u svoju djecu kako bi ih pronašli u slučaju otmice.
Neljudski? Svakako. Obilježavanje ljudi čipovima manje je bolno od
žigosanja, ali je jednako nehumano. No to nije najveća opasnost koja
prijeti od RFID-a. To je tehnologija koja pruža goleme mogućnosti, koje
u ovom tekstu nismo niti izdaleka iscrpili, ali istodobno i goleme
mogućnosti zlouporabe. Stručnjaci za privatnost upozoravaju na to da će
se uvođenjem RFID-a u kreditne kartice, putovnice i druge dokumente
povećati mogućnost upliva države i korporacija u svakodnevicu običnih
ljudi; uostalom, ta tehnologija i jest nastala kao sredstvo za
špijuniranje, a izmislili su je Sovjeti.
Istodobno, stručnjaci za sigurnost upozoravaju na vjerojatan porast
računalnoga kriminala i mogućnosti krađe podataka. Prošlog su mjeseca
nizozemski hakeri na državnoj televiziji uživo demonstrirali kako je
moguće ukrasti podatke s RFID čipa u novoj europskoj putovnici. Ipak,
sve to neće zaustaviti napredovanje nove tehnologije, koja jest
kontroverzna, ali isto je vrijedilo i za mobitele, računala i internet.
RADIOIDENTIFIKACIJA
RFID - čipovi koji će promijeniti svijet
