Ministar Rončević može opet mirno spavati. Koliko god da je možda nezadovoljan njegovom političkom nespretnošću, Sanader ga neće smijeniti. Sudbina policajca Josipa Gašparca, koji je pozvao na obavijesni razgovor jednoga Thompsona, ovisi o disciplinskom sudu iako su mu i ravnatelj policije Benko i ministar Rončević na neki način unaprijed presudili, bacivši pred javnost njegove navodne grijehe u akumuliranoj verziji, upravo nakon što je protiv popularnog pjevača pripremio kaznenu prijavu zbog širenja nacionalne mržnje. Šef zagrebačke policije Tomurad smijenjen je i time je na cijeli slučaj, što se Rončevića tiče, stavljena točka.
Sanader ne smjenjuje tek tako ministre koje je sam postavio. Pogotovo se u to ne upušta u trenutku kad ima većih briga. Irci su mu upravo izmaknuli pravnu podlogu za priključenje Hrvatske Europskoj uniji, a na unutarnjem planu rastuće je nezadovoljstvo javnosti zbog pada životnog standarda. Tijekom vikenda još je cirkulirala neka glasina da će Rončević ipak morati otići.
Pokušavalo se to argumentirati time da Sanader hoće javnosti pokazati kako i u okolnostima koje mu ne idu naruku ima snagu presjeći jednu lošu situaciju te da to želi učiniti dok je drugi mandat još u početku. Ali, iz kuta šefa Vlade i HDZ-a, stvari ne izgledaju tako i Rončević ostaje, iako se upravo na tom slučaju potvrdilo da Vlada i svaki njezin član u drugom mandatu imaju puno manji kredit kod javnosti nego nakon što su prvi put osvojili vlast.
U prošlom mandatu, Rončević mi se činio pozitivnijim nego što su ga ocjenjivale javne ankete. Kao ministar obrane, dobivao je neke dvojke iako Sanaderu nije zadavao nikakve probleme, pogotovo nakon što je donekle izgladio odnose s predsjednikom Mesićem. Kao ministar unutarnjih poslova, a posebno u slučaju policijskog inspektora Gašparca, Rončević međutim postupa kao novak, govori previše gdje ne treba i premalo tamo gdje bi trebao.
Kad je pred novinarima krenuo pobrajati navodne Gašparčeve disciplinske prekršaje iz prošlosti, kao što je to dan prije napravio Benko, bio je to potpuni medijski promašaj, i svojevrsno podcjenjivanje zdravog razuma.
MUP nije nikoga mogao uvjeriti da je Gašparac suspendiran zbog nečega što nema nikakve veze s prijavom protiv Thompsona, što je uostalom i sam Rončević potvrdio nekoliko dana poslije, kad je priznao da je osnovna greška u tom slučaju bila što je nalog za obavijesni razgovor s Markom Perkovićem Thompsonom naknadno storniran.
Da je bar rekao na čiju intervenciju, moglo bi se, s puno većom uvjerljivošću, ići na tezu da MUP ne čini razlike među građanima. I da vlast nije neosjetljiva na veličanje fašistoidnog režima, što više nije karakteristično samo za šačicu starih sudionika ustaštva nego i za puno mladih ljudi tinejdžerske dobi, kojima kao da ustaštvo nema tko objasniti.
Zato je sve skupa oko Thompsonova koncerta išlo kako je išlo. Na središnjem hrvatskom trgu izvikivalo se “ubij, ubij Srbina”. Pokrovitelj toga događaja bio je SDP-ov gradonačelnik. SDP nije reagirao. Društvo je taj događaj odšutjelo. Nitko nije reagirao osim policajca Gašparca, koji je baš nakon toga suspendiran zato što je bio nediscipliniran godinama prije. Gašparčeva suspenzija ostala bi pak u MUP-ovim ladicama da se nije zauzeo Slavko Goldstein i da ga nisu podržali mediji.
Unutarnja MUP-ova mašinerija, na čelu s ravnateljem policije Benkom koji slovi kao sposoban profesionalac i ministrom Rončevićem koji MUP vodi kao politička osoba, ali bez puno dara za politiku, u tom se slučaju pokazala kao raštimana, zahrđala, štetna. A to ne ide na dušu samo Rončeviću. Kao što ni sve loše što se događa oko Thompsonovih koncerata nije problem samo policije.
