Nakon dva poraza (Švedska i Njemačka) i ispadanja s Europskog prvenstva, u Varaždin Bregu, u kojem su smještene naše rukometašice, kao da su karmine. Svaka djevojka sa svojim mislima, pogledi upereni prema podu. Srame se. Imaju i zašto. Ispasti na domaćem parketu već u prvom kolu, bez praktički ispaljenog metka, žešća je sramota.
Vladimir Canjuga rekao je da je ovo njegova posljednja epizoda sa ženskim rukometom. Ostat će zapisan kao izbornik s najdužim stažem na ženskoj klupi, od 2010. do 2014. godine. No, na pet velikih natjecanja nije osvojio nijednu medalju. Moći će se pohvaliti s dva četvrtfinala (SP 2011. i OI 2012.). Možda je trebao otići prije, nakon ispadanja u prvom krugu na EP-u u Srbiji u prosincu 2012., a pogotovo nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2013. godine. Očigledno više nema prave kemije s ovom generacijom premda je to izgledalo kao med i mlijeko. No, informacije iz kluba govore nešto sasvim drugačije. Daleko je to bilo od idile.
S jednom svjetskom klasom (Penezić) i s dobrim vratarkama ne može se puno napraviti u vrhunskom rukometu. Može, ako se manjak kvalitete nadomjesti velikom borbenošću, ostavljanjem srca na parketu. No, osim Penezić i Katarine Ježić malo smo vidjeli onih koje "grizu" parket. Izbornik je svu odgovornost za debakl preuzeo na sebe, ali je osuo drvlje i kamenje na hrvatske klubove u kojima se slabo radi. Hm, što će na to reći Goran Mrđen i Irfan Smajlagić, treneri Podravke i Lokomotive?
Uvjeti? Imala je ženska reprezentacija sve. Čak i Bojanu Jeličić, priznatu sportsku psihologinju koja je radila sa srpskom muškom reprezentacijom (drugi na EP-u 2012.) i sa ženskom reprezentacijom Srbije (druge na SP-u 2013. i četvrte na EP-u 2012). Rekla je da u njezinu radu riječ neuspjeh ne postoji. Eto, ispada da se i ona prevarila.
Sada se mora tražiti nasljednik, ali i nasljednice. I dok će trenera uvijek biti, tko će zamijeniti Tatari, Horvat, Gaće, Zebić, Jelčić, a već sutra Penezić, Benko, Elez, Milanović-Litre... Osim Ježić, Žderić i Mičijević, nemamo kvalitetnih mladih igračica. Smjenom generacije nije nas na velikim natjecanjima bilo od 1997. do 2003. godine. Bojimo se da će se isti scenarij dogoditi jako brzo. A neka večeras u varaždinskoj Areni (20.15) barem bude dostojan oproštaj protiv Nizozemske. Neka frajle barem pokažu trunku borbenosti za nacionalni dres. Barem smo to zaslužili, svi mi ljubitelji ženskog rukometa.
>> Canjuga: Užas, sramota! Reprezentaciju vodim još u petak, a onda dajem ostavku!
Rezultat repke je logičan slijed rada i ozbiljnosti od 2. lige prema 1. ligi.......razonoda,zajebancija i čisti amaterizam bez kormilara i bez cilja . Treba vidjeti koliko ulažu u mlade igračice savezi u Mađarskoj,Njemačkoj,Nizozemskoj,Rumunjskoj ,Crnoj Gori posebno itditd pa će biti sve jasno......kolko para toliko muzike.....igračice se ne kupuju nego stvaraju !!!!!!! Naravno za novac a ne za entuzijazam .