Matija Dedić, sin hrvatskih glazbenih velikana Arsena Dedića i Gabi Novak, prema mišljenju mnogih najbolji je hrvatski jazz pijanist. Album “Matija svira Arsena” bio je najprodavaniji album u Hrvatskoj u 2016. godini, a ovaj proslavljeni pijanist u prošloj je godini održao i niz koncerata diljem Hrvatske i regije koje je posvetio pokojnom ocu. Matija je dobio pet nominacija za nadolazeće glazbene nagrade Porin. Za album “Matija svira Arsena – Live in ZKM” dobio je dvije nominacije, kao i za “Fortune Smiles” sa Šimunom Matišićem, a jednu je dobio s Bow VS Plectrumom u kategoriji Najbolje izvedbe jazz glazbe. I mogli bismo tako nabrajati u nedogled pa ne čudi da je tim albumom zaslužio i nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godina.
Album “Matija svira Arsena” posvećen je vašem pokojnom ocu. Kako ste se odlučili za snimanje tog albuma?
Prije već dogovorenog snimanja potpuno drugog materijala u istom prostoru i na isti dan odlučio sam ovjekovječiti meni najdraže očeve melodije. Album u tom trenutku nije bio u planu. Tada sam samo želio imati snimku njegove glazbe koju sam odsvirao kao nikada dotad, a možda ni poslije na brojnim koncertima. Bio je to trenutak koji je poslije potpuno neočekivano prerastao u, vjerujem, najveći diskografski uspjeh nekomercijalnog izdanja koji se pamti na ovim prostorima.
Na albumu su gostovali Massimo i Miroslav Tadić. Kako je došlo do te suradnje?
S Massimom sam dotad godinama surađivao i često je pjevao očeve pjesme pa sam se, razmišljajući o nekom, nazovimo tako, komercijalnijem gostu na albumu, odlučio za njega. Da Tadić bude gost na albumu, bila je moja izrazita želja jer je divan čovjek i glazbenik. Arsen ga je iznimno cijenio.
Dolazite iz poznate glazbene obitelji, vaši roditelji Arsen Dedić i Gabi Novak su glazbene legende. Što biste rekli da ste naslijedili od majke, a što od oca?
Od oca sam naslijedio strog pristup radu i veću sklonost individualizmu, a od majke sam, kao odličnu protutežu, pokupio uživanje u kolektivu te prije svega fer, ravnopravan i prijateljski odnos prema ostalim glazbenicima u sastavu.
Odakle crpite inspiraciju? Koji je glazbenik najviše utjecao na vas?
Bach i Jarrett kao pojedinci najviše su utjecali na mene, dakle klasika iz koje dolazim i jazz u koji sam prebjegao. Privatno, naravno, pratim i ostale žanrove te se rado odazovem i u projekte koji nisu strogo vezani uz moj općeniti glazbeni svjetonazor.
Gaji li vaša kći Lu istu ljubav prema glazbi kao vi? Biste li voljeli da se jednog dana bavi glazbom?
Lu ima sve predispozicije za glazbu, naravno. Okušala se nekoliko puta javno, ali brzo je shvatila da u glazbenom okruženju koje vlada na ovim prostorima nema potrebe ulagati prevelik trud i promicati kvalitetu. Volio bih da me nadmaši, a isto tako bih bio sretan da pronađe svoj put u bilo kojoj vještini. Dovoljno me oduševila činjenicom da nema namjeru zloupotrebljavati to što dolazi iz velike glazbene obitelji niti se producirati bez razloga.
Što bi za vas značilo osvojiti Večernjakovu ružu?
Značilo bi osvojiti nagradu koja ne dolazi toliko strogo samo od glazbenika. Takvih nagrada imam nešto manje nego ovih koje dodjeljuje struka pa možemo reći da su ponekad i draže iz određenih razloga.
Koga ćete povesti u HNK na dodjelu Večernjakove ruže 31. ožujka?
Duboko se nadam da ću biti u prilici popratiti dodjelu s obzirom na brojne profesionalne i obiteljske obaveze.
>>Svoj prvi sastav osnovao sam još u osnovnoj školi
>>Uvijek sam spremna na akciju spašavanja članova obitelji
Kako bi još rastao da nam se Đikić vrati u Hr!?