Kad bi koji promatrač sa strane ocjenjivao naše vrle
predsjedničke kandidate i slušao sva njihova obećanja, a da
ne zna naš Ustav, zasigurno bi zaključio da je u
našoj zemlji šef države najveća, najjača faca.
Taj sigurno o mnogo čemu može odlučiti, još više
toga provesti, promijeniti, gotovo da samo treba prstom stisnuti neko
dugme i to je to. Baš kao što to imaju američki
predsjednici. Neki su od njih zato angažirali Amerikance kako bi i u
Hrvatskoj ostvarili svoj američki san. Jer tih naših 12
kandidata, samo što nisu apostoli, natječe se
više-manje u tome tko će narod bolje uvjeriti da će njegovim
izborom svima odmah ili ubrzo pasti mana s neba, da će jedan od njih
biti taj koji će Hrvate uvesti u obećanu bolju budućnost, da samo s
njime možemo očekivati kako će u budućnosti svima nama teći med i
mlijeko.
Kaže poslovica, obećanja ludom radovanja.
Ili kandidati nemaju pojma što bi trebala biti njihova
ustavna zadaća, koja je uopće funkcija predsjednika, ili se jednostavno
narodu dodvoravaju sa svime i svačime, samo da iskamče glas po glas?!
Ima tu i jednoga i drugoga. Ima teškog populizma i
demagogije, ali i posvemašnjeg nepoznavanja ustavnog
ustrojstva zemlje i što zemlji zapravo treba. Ima i
vlastitih nedostataka. Jer neki su „doma“ samo u
vanjskoj politici, pa samo o tome slušamo. Ili su drugi jači
u gospodarskim temama, pa nas zasipaju ekonomskim
rješenjima. A ima i onih koji mnogo govore, a
ništa ne kažu.
Bilo bi to sve očekivano da živimo u devedesetima, kad smo imali
polupredsjednički sustav personificiran u Franji Tuđmanu i kad je velik
dio moći bio stacioniran baš na Pantovčaku.
Ali niti smo u tim godinama, niti danas Pantovčak išta važno
može odlučiti. Drugo je to što je Ivica Račan s ustavnim
promjenama predsjedniku države ostavio neke mehanizme zahvaljujući
kojima može trgovati s Vladom, recimo oko diplomacije i tajnih službi,
pa su se ispadi Stipe Mesića protiv Vlade često tumačili da će sve biti
u redu kad dobije ono što on traži. Kao što i
Mesić zna vrlo široko tumačiti svoje ovlasti, posebice u
posljednje doba.
I tako smo dobili novi putujući cirkus po Hrvatskoj, na koji će se
potrošiti golem novac.
Čemu? Kakav nama predsjednik treba? Danas imamo Ustav; kakav je takav
je i tu se ne može ništa. Ali može se misliti na budućnost.
Vlada je već najavila da će za iduće predsjedničke izbore povisiti prag
na 50.000 potrebnih potpisa građana kako bi uopće netko mogao biti
službeni kandidat. No to nije dovoljno. Politička elita trebala bi se
složiti još oko jednog elementa, a to je da nama ovakvi
predsjednički izbori jednostavno više nisu potrebni.
Hrvatska se ne treba vraćati u Tuđmanovo doba, ali ne treba nam ni
predsjednik s ovakvim ovlastima. Hrvatskoj treba predsjednik koji će je
dostojno predstavljati u svijetu, a koji će u zemlji biti osoba koja će
zastupati sve građane, koji će povezivati narod, a ne ga dijeliti.
Hrvatskoj ne treba više ni ovakav predsjednik ni ovakvi
izbori.
Kad bi politička elita bila zrela, onda bi s ustavnim izmjenama trebalo
mijenjati i dio koji se odnosi na šefa države. Ključno bi
trebalo biti da se on više ne bira na neposrednim izborima,
nego da se jednostavan izbor provede u Hrvatskom saboru, na temelju
odnosa snaga u parlamentu i izlučenih kandidata.
Dakako da bi onda trebalo izmijeniti još
štošta drugo, ali to bi bilo
najpoštenije i prema narodu i prema državi. Izbjegli bi se
budući putujući cirkusi, a novac bi se uštedio. Nama je
potrebnija sposobna i jaka vlada, jak parlament, jaka oporba, kako
bismo u zemlji doista proveli prave i potrebne reforme. To nam treba
više od bivših predsjednika koji bi se mogli
nagomilati uz državni trošak od po dva milijuna kuna u
godini.
Politička elita trebala bi se složiti da nam ovakvi predsjednički izbori više nisu potrebni
Komentara 7
u hrvatskoj predsjednik ima nadzor nad špijunima i jao onome koga se dohvati. dakle, predsjednik rh jest najveća faca u zemlji. moć je u mafiji. mafija je udba.
Prema stranim mediskim i politickim vlastodrscima treba napraviti takav sistem koji ce se zvati demokratski a o kojemu narod nebude mogao odlucivati. Na tom tragu je ovaj Zvonimirov komentar. Svi znademo da su nam stranke diktatorske a iz toga jee i diktatura u saboru i po njoj se glasa. Pravi predsjednik sada ima dovoljno ovlasti da itekako utjece na izvrsnu vlast zato i je tolika mediska borba da kojim slucajem nebi dosao po njih i izvrsnu vlast pogresan predsjednik.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Među dvanaest pravih apostola samo je jedan bio Juda, a među ovih dvanaest je najviše Juda. Miroslav Tuđman je jedini ozbiljni kandidat za ozbiljne ljude.