Kad je uhićen general Ante Gotovina, dužnosnici Europske unije i
pojedinih europskih zemalja natjecali su se u izjavamma kako je
uklonjena posljednja prepreka za pregovore Hrvatske s EU i za ulazak u
Uniju. Hrvatski državni vrh je trijumfirao: za svoj “povijesni” cilj
žrtvovao je povijesnog zapovjednika konačnog oslobođenja zemlje.
Mora da je to bio i presudan događaj u stasavanju politike Ive
Sanadera. Jer, bio je to njegov prvi veliki udarac Hrvatskoj nakon
kojeg će mu se političko trgovanje najvećim dragocjenostima vlastite
države pretvoriti u naviku. Na to opće službeno zadovoljstvo padala je
samo pokoja sjenka nekog komentatora ili mišljenje nekoga drugog
javnika uglavnom desne, točnije - domoljubne orijentacije, koji su
zloguko predviđali da će se, kad zatreba, za Hrvatsku naći druge
prepreke koje će jednako kao i Gotovinin bijeg biti razlog da se
Hrvatska zaustavi na putu u EU. Ali kako gotovo svekolika hrvatska
politika i mediji vjeruju europskim obmanama, na te marginalne sumnje
nitko se nije ni osvrtao.
A te sumnje sada su se obistinile: Slovenija je zbog graničnih sporova
blokirala pregovore Hrvatske s Europskom unijom, a blokadom zbog
topničkih dnevnika i tko zna čega još prijete Velika Britanija,
Nizozemska, Belgija... Hrvatska je u komičnom stanju. Njezina najveća
politička drama i drama javnosti - politikom dirigirana - zbiva se u
području koje s nevoljama stanovništva nema veze. Tko može i pomisliti
da stotine tisuća nezaposlenih, stotine tisuća radnika s minimalcem ili
plaćom od minimalca nešto većom i pola milijuna umirovljenika s
mirovinama koje ih drže na rubu siromaštva (gotovo cijelo stanovništvo)
uopće zanimaju slovenske i britanske blokade ili topnički dnevnici koji
uopće ne postoje!?
I tako, dok s jedne strane zemlja tone u sve veći vanjski dug, nemoć
gospodarstva i nezaposlenost, njezina politička elita uspijeva poraz na
drugoj strani, u odnosima s Europskom unijom, nametnuti kao središnju
temu javnosti. Tako bavljenjem porazom u EU nastoji umanjiti značenje
socijalnog, gospodarskog i financijskog kolapsa države. Kako taj kolaps
Sanadera ne zanima niti ga je ikad zanimao, vrlo je vjerojatno da će,
usredotočen na svoj glavni cilj - Europsku uniju, napraviti nove
ustupke. Slovenija bi u graničnom sporu mogla dobiti sve što bude
zahtijevala (stoga i odbacuje međunarodni sud i forsira komisiju preko
koje bi cilj postigla ucjenama i političkim pritiscima). Sličnom
retorikom kakvom je branio ZERP Sanader se sada suprotstavlja
Slovencima, no ZERP-a se ipak odrekao, pa bi i Slovencima mogao dati
sve što budu tražili.
Zahtjev pak Europskog parlamenta za produljenje rada Haaškog suda u
kojem se Hrvatska optužuje zbog topničkih dnevnika i izjava ministra
Ivana Šimonoviča u Vanjskopolitičkom odboru toga parlamenta da će
“pitanje topničkih dnevnika biti riješeno do kraja tjedna” mogli bi
značiti novi ustupak Haaškom tužiteljstvu, neku vrstu novoga hapšenja
Gotovine. Očito je - dio, moćni dio Europske unije ne želi primiti
Hrvatsku u svoje članstvo, osim možda zajedno sa Srbijom i drugim
balkanskim zemljama, a dotle će maksimalno iskorištavati potpunu
spremnost hrvatske politike na sva moguća poniženja, teritorijalne i
materijalne gubitke.
Lani je Sanader u Oxfordu održao predavanje u kojem se pohvalio kako je
nacionalizam u Hrvatskoj sveden na minimum. Slovenski predsjednik Pahor
navodno je ovih dana također u Oxfordu održao predavanje u kojem je
istaknuo kako je nacionalizam u Sloveniji, pogotovo prema Hrvatskoj,
porastao do maksimuma, i zaradio je dugotrajni pljesak.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
