Kako već i priliči, Bleiburg i Jasenovac, kad god se spomenu, i to
zajedno, u sličnom kontekstu, izazovu valove reakcija, često posve
neracionalne. Kad se tome pridoda i ideološka zadrtost nekih pojedinaca
i grupa, činjenice i objektivno promišljanje često se nađu skriveni u
kutu. Iznova je te strasti u srijedu potpalio premijer Ivo Sanader u
Hrvatskom saboru, kad je naveo kako bi za to da se prevlada hrvatska
bliska prošlost bilo poželjno da politički i vjerski vođe ove zemlje
odaju počast žrtvama i u Jasenovcu i u Bleiburgu. Ali potpalio ih je u
pozitivnom smislu i svima zapravo odaslao pravu političku, dalekovidnu
pljusku.
Možda se nakon nje netko od prozvanih i otrijezni. Jer, zaista je
krajnje vrijeme da se Hrvati konačno prestanu dnevnopolitički
sukobljavati zbog prošlosti. Istina, ona je bolna jer mnoge rane do
danas nisu zaliječene, i to prije svega one emocionalne, zato što mnoge
žrtve nisu dobile jednaku zadovoljštinu. Za partizanske i komunističke
zločine nitko do danas nije odgovarao i to boli, najviše obitelji i
pojedince koji su bili žrtve ili su to bili njihovi bliski. Na žalost,
vrijeme se ne može vratiti, nego treba gledati naprijed i te rane
nastojati koliko-toliko zavidati. To će biti koliko-toliko moguće kad
se o žrtvama prestane licitirati i kad se prestanu žrtve Jasenovca
vrednovati na jedan, a Bleiburga na drugi način.
Što Sanader želi poručiti? To da je svaka žrtva uvijek žrtva te da svi
mi danas, u 21. stoljeću, imamo civilizacijski dug prema svim žrtvama i
stradalnicima koje ne smijemo mjeriti prema nečijim uskogrudnim,
ideološkim i politikantskim potrebama. Isto tako, zločin je uvijek
zločin i kao takav treba ga osuditi, kao i to da nitko ne može biti
kažnjen bez nepristranog suđenja. Niti se jedan zločin može opravdavati
drugim zločinom. Jasenovac i Bleiburg ne mogu se izjednačiti, ali
ocjene tih događaja treba prepustiti povjesničarima. Društvo se s time
mora suočiti, a pojedinci u tome moraju prednjačiti.
Naši antifašisti sigurno se neće odazvati jer ih koči ideološka
zadrtost. Ali vrh Katoličke crkve o tome bi i te kako trebao promisliti
i učiniti taj simboličan korak unatoč nekim razumnim protuargumentima,
a ne da sve ostane samo na požeškom biskupu u jasenovačkoj crkvi. Crkvu
su nekad krasili vizionari koji su pokretali društvo, pa bi tako i
biskupi danas trebali biti iznad ostataka komunista. Nemojmo zaboraviti
predsjednika Stipu Mesića koji traži nemoguće argumente kako ne bi
otišao u Bleiburg. On se očito ne može izdići iznad svojih skučenih
povijesnih okvira, što bi kao predsjednik svih građana trebao i morao.
Sanader je pokazao da se može, kao i Račan i Milanović. Tko je sljedeći?
U POVODU
