Ako ste od onih koji olako kritiziraju mlade tvrdeći da su površni konzumeristi, da se ne miču od mobitela i virtualnog trasha, onda nemojte dalje čitati. Jer u Mesničkoj ulici, u kojoj joj je nekad živio njezin djed Fabijan Šovagović, danas ondje s roditeljima Anjom i Draganom stanuje mlada Ana Despot (30). Dva fakulteta završena, velik talent u očima i rukama, upornost i samopouzdanje vriju iz te mlade umjetnice. Prvo je završila dvije srednje škole, diplomirala francuski te engleski jezik i književnost, a potom završila i Likovnu akademiju, ništa posebno. Pa joj je samo diplomski rad prikazan na Animafestu, a sada je Večernji i službeno saznao da će joj isti taj kratki animirani film "Šuma striborova" biti prikazan na ovogodišnjem Vukovar film festivalu potkraj kolovoza.
"Drago mi je što imam priliku dijeliti i prikazivati svoj film na ovako velikim i cijenjenim festivalima, strašno sam uzbuđena vidjeti reakcije publike i jedva čekam posjetiti Vukovar i sudjelovati u festivalskim događanjima. Za ovaj film od 7:34 minute trebalo mi je godinu i pol dana aktivnog rada. Rad na animiranom filmu sastoji se od tri faze. Najprije se sve mora osmisliti, to je tzv. pretprodukcijski dio, u kojemu se smišlja sinopsis, scenarij, knjiga snimanja, skice likova i vizuala i animatik, odnosno spoj kadrova u pravom trajanju animacije. Pretprodukcija je u mom slučaju obično najteži dio, tada ideju treba prenijeti na papir i sve smisliti. Nakon pretprodukcije slijedi produkcija, najdulji dio, u kojemu se crtaju pozadine i sama animacija, te se snima dijalog ili naracija koju onda treba spojiti s animatikom. U sklopu Zagrebačke škole animiranog filma vrijedi pravilo da se jedna sekunda filma sastoji od 12 crteža, pa kada se to sve pomnoži sa 7, 8 minuta, možete zamisliti koliko to može potrajati. Ja najviše volim klasičnu, tradicionalnu i rukom crtanu 2D animaciju pa ne mogu računati na previše prečaca, ali zato sam uvijek najzadovoljnija konačnim rezultatom. Nakon produkcije stiže postprodukcija, u kojoj se radi na montaži i posebnim efektima naknadnim pomicanjem kamere i slično, te povezivanjem vizuala sa glazbom i zvukovima", kaže Ana za Večernji.
Kako je film prošao na Animafestu, kako općenito na vas utječe ta festivalska atmosfera?
Film je na Animafestu prošao sjajno, bila sam oduševljena reakcijom publike, posebno kada sam primijetila koliko se smiju na mnoge dijelove u filmu u kojima sam doista i htjela izazvati smijeh. Posebno je lijepo vidjeti kako film može pozitivno i toplo utjecati na ljude koji vas i ne poznaju, a svejedno se zabavljaju i uživaju u njemu. Također, svi su komentari nakon premijere bili izuzetno pozitivni, tako da sam doista bila presretna.
Vi nemate kao u davnom filmu "dvije mame i dva tate", ali imate dvoje uspješnih roditelja. No uz to imate i dvije diplome, odakle motiv?
Kao i mnogi mladi ljudi, nakon srednje škole nisam bila potpuno sigurna što bih htjela raditi u životu, pa sam upisala anglistiku i francuski jezik i književnost jer mi se to činilo kao siguran odabir. No onda sam došla do posljednje godine diplomskog studija i shvatila da to nije nešto u čemu se vidim. Tada sam zaključila da moram donijeti odluku koja će me vratiti u umjetnički svijet o kojem sam godinama sanjala. Cijeli život crtam i shvatila sam da to doista jest nešto čime se želim baviti. U današnje moderno doba postoji bezbroj mogućnosti za nekoga tko se želi upustiti u umjetnički svijet i ja naprosto nisam mogla odoljeti da ne upišem studij animiranog filma na Akademiji likovnih umjetnosti.
Zagreb i Hrvatska imaju sjajnu povijest animacije, kakvu ste vi situaciju zatekli, kakva je konkurencija, koliko se teško probiti?
Ljepota je animacije u tome što se čovjek može na toliko različitih načina izraziti i prikazati istu priču potpuno drukčijim metodama, tehnikama i vještinama. Situacija je u Hrvatskoj i dalje vrlo plodna i lijepo je vidjeti da smo i dalje u toku sa svjetskim festivalima, da njegujemo ovaj umjetnički izraz i da smo također nagrađivani jer se time želimo i volimo baviti.
Glazba u animiranom filmu?
Glazba je jedan od najvažnijih aspekata animiranog filma i vrlo je važno uskladiti je s vizualnim dijelom. Ja sam imala sreću što sam na "Šumi Striborovoj" surađivala s velikim skladateljem Darkom Hajsekom, koji je maestralno glazbeno oslikao moj film, točno onako kako sam ja to zamislila, i time ga beskrajno obogatio i dao mu posve novi karakter. Spojiti glazbu i film čini se kao veliki izazov, no kada te dvije stvari "kliknu" jedna s drugom, rezultat je neprocjenjiv.
"Bdije" li dida nad vašim talentom?
Volim razmišljati i pitati se što bi moj djed danas mislio o mome radu i o mojim pothvatima, i vjerujem da bi mi i on bio velika podrška, uz mamu, tatu i baku. I on je bio kreativna, umjetnička duša, uz malo pomaknuti humor, kao i ja, tako da se nadam da bi bio ponosan na mene i moja postignuća.
Sanjate li animirane likove ili ideje?
Haha, dosta često! Čim mi nešto padne na pamet, u snu ili na javi, odmah to zapisujem, kako mi ne bi iščeznulo iz glave. Imam beskonačno puno bilježaka s idejama za filmove, slikovnice, videoigre i priče, i to me dosta puta spasilo kada sam trebala biti kreativna dok inspiracija nije htjela surađivati. Baveći se ovim poslom došla sam do zaključka da si ne mogu uvijek priuštiti čekanje na inspiraciju. Nekada, zapravo dosta često, jednostavno moraš sjesti i početi raditi, bez obzira na to jesi li raspoložen ili nisi i u tim je trenucima neopisivo korisno imati unaprijed zapisane, još nerazrađene ideje.
Što je vaš profesionalni san?
Želim stvarati, biti kreativna, crtati, baviti se ilustracijom i animacijom, istraživati, smišljati priče, ilustrirati i pisati slikovnice, režirati i animirati animirane filmove, a zanima me i rad u industriji videoigara. Ljepota likovne umjetnosti u njezinoj je raznolikosti. Sretna sam dokle god se bavim nečime kreativnim, takav me rad najviše ispunjava.
VIDEO Maja Šuput kombinacijom zapalila koncert u Sisku
