Tužna premijera ovih dana očekuje glumačku ekipu “Cvjetnog trga”. U Anji Šovagović Despot, koja u filmu igra suprugu glavnog lika, miješaju se osjećaji tuge, žalosti, ljutnje što redatelj filma Krsto Papić više nije s nama.
– Bez obzira na godine, bio je u punoj snazi. Intelektualno i fizički bio je spreman za sve napore koji su ga čekali. I svima bi odgovorio besprijekorno, pa mi još nije jasno da je otišao – govori Anja.
Krsto Papić bio je njihov obiteljski prijatelj, poznavala ga je od malih nogu.
Fascinacija “Lisicama”
U njegovu se zadnjem filmu, čija je svečana premijera 9. travnja, glumica nađe u kafkijanskom okruženju. Njezinu mužu (igra ga Dražen Kühn) dolazi policijski inspektor i nagovara ga da odglumi svećenika kako bi ispovjedio glavnog mafijaša i kroz tu ispovijed doznao sve o zločinima koje je počinio.
Krsto Papić želio je da Anjin suprug, prvak zagrebačkog HNK, Dragan Despot igra oba brata; jednog policajca, drugog mafijaša.
– Despot je Krstu nagovorio da Mladen Vulić igra drugog brata. Tvrdio je da takav film ne može ležati samo na jednom glumcu, da mora biti puno jakih imena. Krsto je to objeručke prihvatio. Inače je bio redatelj koji je filmove radio tek kad bi imao idealnu podjelu. Nije radio priču, sliku, a onda u nju ubacivao glumce. Prvo je imao glumca, a potom sve ostalo – kaže Anja.
Gotovo da i nema Papićeva filma u kojemu nije igrao jedan Šovagović. Ipak, Anja je tek sada pogledala “Lisice”, kultni film u kojemu je igrao i njezin otac. Fascinirana je, kaže, filmom, tatom, Jagodom Kaloper i glumačkom ekipom.
– Bila sam jako mala kad je nastao i sjećam se da sam prije spavanja prisluškivala razgovor roditelja trebam li ja film gledati ili ne. Tata je govorio da ne želi da ga vidim zbog scena silovanja. Još je sto nekih stvari nabrojio, a ja se preplašila. Zaključila sam da ga u životu ne trebam vidjeti – priča Anja, koja se kao djevojčica često bojala gledati oca na pozornici.
Na Dubrovačkim ljetnim igrama jednom je igrao Julija Cezara, a Tonko Lonza Bruta. Anja je imala samo tri godine kad su glumci nagrnuli na Cezara i vidjela Bruta kako nožem bode njezina oca.
– Doživjela sam šok u gledalištu. Mama me morala izvesti van i odvesti potom u garderobu da vidim da je tata živ – prisjeća se Anja, kojoj se danas ne sviđaju promjene u Zagrebu. Gornji grad je u vrijeme odrastanja bio njezino carstvo. Danas, kaže, tamo više nema automobila, ali nema ni ljudi.
Priča o kojoj svi šute
– Ne razumijem zašto, tako prekrasan, zjapi prazan. Znam se subotom ili nedjeljom šetati s djecom po Gornjem gradu. Moj sin Josip i ja znali smo biti jedini u Muzeju grada Zagreba ili Prirodoslovnom muzeju. I to je zaprepašćujuće. Ti divni parkovi, ulice... sve bi trebalo živjeti, posebice sada kada su lijepa vremena – kaže Anja.
Cvjetni trg njezine mladosti, odrastanja jednako joj je, kaže, lijep kao i danas. Uvijek joj je to bio jedan od dijelova grada u kojemu se osjećala dobro i lijepo.
Trenutačno je zaokupljena idejom Julianne Bušić da prema svojoj knjizi “Živa glava” napiše scenarij za film o Vukovarkama.
– Treća je to njezina knjiga, pisana po istinitom događaju. Progovara o Vukovarki koja je trebala odabrati svog silovatelja. S takvom vrstom dvojbe, nemogućeg odabira, nisam se do sada susrela. Prva asocijacija bila mi je film “Sofijin izbor” s Meryl Streep, u kojem ona mora odabrati koje će dijete uzeti sa sobom. Tema je to koja je zavrijedila da ju se filmski obradi – kaže.
Dvadesetak godina kasnije Vukovarka ga odluči tužiti sudu, a knjiga završava tako da on bude oslobođen svake krivnje.
– Priča koja se dogodila samo je jedna od mnogih o kojima nitko ne govori. Baš nitko. Ni mi umjetnici ni političari – kaže.
