Još kao gimnazijalac, naš glazbeni kritičar Ante Batinović, odlučio je baviti se medijima. Odrastao je, govori, i na talijanskoj pop glazbi, Sanremu. Tada ni slutio nije da će desetak godina poslije izvještavati s tog svjetski priznatog festivala.
- Sanremo je izuzetan i posebno drag događaj ne samo zbog kancone. Cijeli svijet dolazi na Sanremo, čak i alter scena. I Bowie je tamo nastupio, i Jimmy Page, i Peter Gabriel. Čudna je zagonetnost, privlačnost Sanrema. Tamo je došao i Gorbačov, mnogi umjetnici, političari, Sharon Stone, Penelope Cruz, Russell Crowe, a naš Bregović bio je predsjednik žirija kvalitete. Ako to i jest kič, teško mu je odoljeti, rekli su i Arsen i Brega - kaže Batinović.
Roditelji su prepoznali njegovu sklonost glazbi pa su ga upisali i u osnovnu glazbenu školu, na violinu. No Batinović kaže da nikada nije htio biti glazbenik, nego novinar. Kad je sedamdesetih prvi put ušao u redakciju za prvi tekst dobio je zadatak da napiše izvještaj od 15 redaka s nekakvog estradnog skupa. Kao izuzetno drag period ističe 12 godina suradnje u Večernjem listu. O velikim zvijezdama s kojima je razgovarao, kao što su Chuck Berry, David Bowie, Nick Cave, Mick Jagger, kaže da su redom umjetnici, veliki ljudi.
- Želio sam pričati s njima jer su promijenili svijet, obogatili nam život i zanimalo me kako su nastajale njihove pjesme - govori Batinović.
Iza njega je mnogo dokumentarnih emisija. Ponosi se Metallicom, razgovorom nasred pozornice sa svom četvoricom. Imali su, kaže, i snimke zbog kojih je TV ekipa umalo dobila batina jer su nedopušteno snimali. Menadžer je dosta oštro reagirao i rekao im 'nemojte da vam to bude posljednje snimanje'. Rado se sjeti i posebne emisije iz Nürnberga, s početka europske turneje "Rolling Stonesa" 1998. godine, opet na njihovoj pozornici. To je moglo učiniti samo šest reportera iz cijele Europe.
Ponekad je znao osjetiti nelagodu naših pjevača kad su ga, s pozornice, ugledali u publici. Za nju, kaže, nikad nije bilo razloga.
- Uvijek sam davao podršku, posebice kad su bili nepoznati. To me i danas drži u poslu. Sjećam se prvog koncerta Laufera u Jabuci. Čuo sam o njima, no kad sam ih gledao, bio sam zadivljen - kaže Batinović.
"Na Radio Šibeniku počeo sam raditi čim se pokrenuo. Šibenik je tada kao grad bio vrlo poticajan, iznjedrio je Arsena Dedića, ali i Mišu Kovača. Profesor hrvatskog jezika i književnosti bio mi je Ivo Brešan, od njega smo naučili sve o jeziku, filmu, umjetnosti. Ti prvi poticaji ujedno su bili i odgovori na ono što me u tim godinama zanimalo.
Znali su mi zamjeriti kritike. Pokojni Đorđe Novković htio me tužiti jer sam 1973. napisao negativnu recenziju za "Pro Arte". Govorio je da mu ugrožavam egzistenciju. Bilo je to vrlo ozbiljno. Bio sam mlad i neiskusan, a on jedan od najboljih, najtiražnijih skladatelja. Nisam shvaćao kako bismo mu jedna recenzija i ja mogli ugroziti egzistenciju?
