U ponedjeljak na RTL-u s emitiranjem počinje game show “Dođi, pogodi, osvoji” koji će voditi Antonija Blaće i Marin Ivanović Stoka, a gledateljima jedna od omiljenih RTL-ovih voditeljica kaže nam kako će publika obožavati Stoku u ulozi voditelja. Na RTL-u je Antonija od njegovih početaka i u tih 17 godina kao voditeljicu smo je gledali u svim važnijim projektima, a u showovima “Gospodin Savršeni” i “Život na vagi” pokazala je kako joj odlično leži i producentski posao. O poslovnim izazovima, bračnom životu, neostvarenim željama i priručniku o mršavljenju i zdravoj prehrani popričali smo s popularnom Tonkom.
Novi game show “Dođi, pogodi, osvoji” počinje na RTL-u, vodite ga zajedno s Marinom Ivanovićem Stokom, kako funkcionirate kao voditeljski par, nadopunjujete li se dobro?
Jako mi je drago što studio dijelim s Marinom. Poseban je, šarmantan i jako karizmatičan. Obožavat ćete ga gledati!
Na RTL-u ste vodili brojne projekte i emisije, po čemu se vođenje ovog kviza razlikuje od projekata u koje ste dosad bili uključeni?
Nakon toliko odrađenih projekata već je teško raditi razliku, za mene je to sve moj posao koji obožavam, ali ovdje je malo drugačije to što je format dosta strukturiran i moramo slijediti zadana pravila. Ja sam sklona improvizaciji, ali i ovdje ostaje dosta prostora za to. Marin i ja smo možda baš zbog načina na koji se nadovezujemo dobili više prostora nego što je to uobičajeno za ovaj format.
Postoji li u vama natjecateljski duh i na kakav biste se tip kviza/natjecanja rado prijavili i okušali sreću?
Nisam ja baš neki kompetitivni tip. Iako, volim kad sam u nečemu najbolja.
Jedan kviz ste već vodili , taj kviz je nastao u pandemijskim uvjetima kada ste sve snimali kod kuće i bili ste sama sebi stilistica i frizerka, kako su izgledala ta snimanja, što ste tada naučili?
To je bio moj drugi kviz, prvi je bio “Tog se nitko nije sjetio”. A ovaj pandemijski mi je bio odličan, malo nepretenciozan online kviz koji opet može naći svoj prostor. Bilo mi je jako neobično raditi s ekipom svedenom na minimum, navikla sam na publiku u studiju, ali opet je nekako bilo fora.
Uz voditeljski posao okušali ste se i kao producentica emisija “Gospodin Savršeni” i “Život na vagi”, što je izazovnije i teže, voditi emisiju ili biti producentica?
Svaki od poslova ima svoje teške i lijepe strane. Producentski bih ipak izdvojila kao teži, pogotovo jer je meni ovaj voditeljski već toliko blizak da ga i ne osjećam kao posao. Ima on svoje mane, nemaš pravo na loš dan, jako energetski crpi ako si moj stil voditelja. U produkciji mi je teško bilo zapravo to što nijednom nisam bila samo producent već sam i producirala i vodila paralelno više stvari što je naprosto jako velik zalogaj. I tu se pokazalo da se uz dobru ekipu može sve!
Emisija “Život na vagi” promijenila je živote natjecatelja i gledateljima pokazala koliko je važna briga o zdravoj prehrani i vježbanju. Jeste li ostali u kontaktu s nekim od natjecatelja i čija priča vas je posebno dirnula?
Naravno. Gabi će uvijek biti moja mezimica. Čujemo se i dalje! Kad smo postavljali taj projekt, moja kolegica Danijela Habek i ja stvarno smo htjele postići da se na kandidate gleda kao na heroje koji su uspjeli sami sebe nadići. I s tim se svatko može poistovjetiti. Mislim da smo u tome uspjele.
Objavili ste priručnik “Ljeto bez parea” sa savjetima o mršavljenju i prehrani, imate li povratnih informacija, javljaju li vam se čitatelji koji su uz vaše savjete uspjeli smršavjeti?
Imam, imam, javljaju mi se uglavnom žene kojima je knjiga pomogla da promijene percepciju i sebe, i hrane, i procesa. A to mi je bila velika želja. Mršavljenje je težak proces, ali nije nemoguć i nije težak kako se misli kad se stvari dobro poslože.
Na vašem Instagramu sve je više fotografija iz teretane, pohvalili ste se i da ste u mrtvom dizanju podigli najveću kilažu dosad – 75 kg. Što vas motivira da redovito vježbate i kako doskočite danima kada vam se baš i ne da?
I o tome pišem u knjizi. Jako volim dizanje utega i odabrala sam upravo to za svoj proces, neovisno o tome što se možda sporije mršavi. Cilj mi je bio održati kontinuitet, a ne naglo skinuti kilograme. To svima savjetujem – nađite nešto što vam se sviđa, ne morate pratiti modu. Ako je to šetnja – super, ako je zumba – super. Lakše ćete ustrajati ako je to nešto što vam je gušt.
Vaš priručnik sadrži i brojne zdrave recepte, pokušavate li pripremati sebi hranu unaprijed ili ipak tu i tamo skoknete do pekare ili posegnete za nekim fast foodom?
Ma nemoguće je cijelo vrijeme držati isti nivo pripremljenosti, život je nepredvidiv. Ako se vi u procesu barem 80% pridržavate, od 20% takozvanih grijeha neće se ništa strašno dogoditi. Bolje je pojesti jedan mali sendvič od dobrog kruha, nego pregladnjeti pa navečer smlaviti cijeli frižider.
Vaš suprug je bivši sportaš, trenirate li zajedno i tko je bolji u kuhanju od vas dvoje?
Kuhamo oboje i ne treniramo skupa, ja treniram prije odlaska na posao, njemu je to prerano.
Šest ste godina u braku, ali zajedno ste puno dulje. Kako vi i suprug Hrvoje rješavate bračne razmirice, tko uvijek popusti prvi i u čemu ste slični, a u čemu skroz različiti?
Ne možemo baš dugo podnijeti da smo u nekom negativnom raspoloženju pa se samo izljubimo. Slični smo u dosta toga, oboje smo društveni, ali se oboje volimo i povući, a najviše se razlikujemo u tome što bih ja sve sad i odmah i ponekad sam, za razliku od njega, brzopleta.
Što vam je u prošloj godini bilo potresnije/stresnije – situacija s pandemijom koronavirusa ili potres?
Potres mi je bio stresniji.
Tijekom lockdowna mnogi su otkrili svoje skrivene talente, kako ste vi proveli taj period, jeste li se bavili nekim hobijem, smislili neki novi poslovni plan koji još čeka da se ostvari?
Nisam od onih koji su iz lockdowna izašli sa sto novih vještina. Samo sam, eto, knjigu napisala jer sam napokon imala vremena.
Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
Pa ne znam. Sve pomalo i ništa posebno. Živiš, ideš.
Vaša televizijska priča počela je u “Big Brotheru”, s kim se čujete od kandidata s kojima ste bili u prvoj sezoni “Big Brothera”, viđate li se njima na kavi, družite li se?
S mojom Anom, sada mamom dvoje blizanaca, i s Alenom se čujem najviše. S ostalima sam također u kontaktu, barem porukicama na Facebooku.
Šibenik je vaš rodni grad, ali u Zagrebu vam je dom, a Zagreb se lagano raspada nakon potresa i godina neulaganja u infrastrukturu; pucaju vodovodne cijevi, mostovi... Vjerujete li da će mlade snage na čelu grada nešto promijeniti?
Ne znam. Voljela bih da da, ali grad je bio toliko zapušten još i prije potresa i toliko je sve zapetljano, od nadležnosti do papira i administracije, da nisam sigurna. Čak ni uz najbolju volju. Komunalni zakon? Što ćemo s tim? Potrebe za sređivanjem grada su i prije potresa bile velike. Ovo što se događa, da su dvije godine skoro prošle, a da ništa nije obnovljeno, to je sramota, a k tomu i ugroza života. Sporo ide obnova preko države. Država treba pomoći reguliranjem cijene tržišta i pratiti proces, zadati okvir, savjetovati, i na druge načine pomoći obnovu, država je servis za građane, a ne obratno (s tim da i građani trebaju preuzeti svoju odgovornost), naravno i refundirati potrošeno u većem dijelu, ali čini mi se da se ništa neće dogoditi dok ljudi sami ne krenu u samoobnovu. Problem je barem do sada bio što, ako idete u samoobnovu, ne znate hoćete li novac dobiti natrag, a ako da, koliko. Još nisu vraćeni ni svi iznosi za hitne intervencije. Treba spojiti energetsku i protupotresnu obnovu, treba promisliti grad za budućnost, a ne se krpati do idućeg potresa. Za najviši stupanj protupotresne obnove rijetki imaju novac. Sve je to slabašno. Ako treba i rušiti – zašto ne? Ne sve, naravno, gdje i što se može. Ovaj grad treba postojati i za 200 godina, ne samo dok smo mi živi. Što mi to čuvamo? Vizuru grada? Oronule fasade. Pa svi europski gradovi su obnovljeni i očuvani, ne vidim problem. Nismo prvi u svijetu. Treba promisliti parkove unutar blokova, financirati se na druge načine.. ne znam. Gradovi nakon potresa obično procvjetaju upravo jer se obnavljaju. Sa Zagrebom to očito nije slučaj. A gdje je neka strategija države da potakne upise u obrtničke škole, pa bit će posla idućih 50 godina. Od potresa smo mogli već imati povećanu kvotu u majstorskim školama i djecu sad već skoro u drugom srednje. Vrijeme leti. Građevinski fakultet, specijalizacije na ovu temu? Doktorande da rade na ovome? Veliki je to zahvat, razumijem, ali malo raširiti vidike ne bi škodilo. Petrinja – promisliti o nekoj Petrinji budućnosti kad se već obnavlja? Možda drvene kuće? Nisam stručnjak, smijem pogriješiti, ali tu se negdje vrte moje misli. O tome stalno razmišljam, kad vidim cirkularna sela s vrtovima u Danskoj, pomislim – pa dajte barem malo guglajte. Ima takvih kreativnih rješenja da ti pamet stane.
Da ne živite u Hrvatskoj, koja bi vam zemlja bila po mjeri, kamo biste se preselili?
Španjolska, Madrid. A privlače me i skandinavske zemlje sve više što sam starija.
Razmišljate li o svojoj TV emisiji i kakav bi koncept imala ta emisija?
Late night. Talk show ili velika studijska vikend zabavna emisija kao iz najboljih TV vremena.
Koja vam je najveća neostvarena želja zasad?
Nemam ih. Imam ustvari jednu – želim za svog života, sa svojim prijateljima istomišljenicima, pokrenuti projekt humanog staračkog doma, spojenog s azilom za životinje i dječjim domom, vrtićem ili nekom sličnom ustanovom. Možda u Petrinji?
VIDEO Severina odustala od showa na Una TV-u: 'Ne želim imati veze s osobom koja vrijeđa žene'
