Za nešto više od mjesec dana, krajem travnja, Bruce Springsteen i E Street Band dolaze u Europu. Tisuće ljudi iz Hrvatske otići će na koncerte u Rim, Beč i obližnje gradove, sedam godina nakon njihove posljednje europske turneje. Kao novinar Večernjeg lista imao sam prilike vidjeti ga nedavno na nastupu u Tulsi u Oklahomi, na početku američke turneje, i posvjedočiti da se malo toga promijenilo na obzoru premijernog američkog kantautora i jednog od najboljih pratećih bendova svih vremena. Ukratko, budite bez brige, ako ste zadnjeg desetljeća uživali na Springsteenovim nastupima, isto vas čeka i ovog ljeta,
Naravno, pitanje je do kad će sve to trajati i kolike su ljudske mogućnosti s obzirom na životnu dob, ali, ako imate priliku, koncert Springsteena i E Street Banda ponudit će vam, u najmanju ruku, puno više od većine drugih. Ukratko, vidjeti danas ovakvu predstavu koja uživo, bez pomoći klick-tracka, playbacka i nasnimljenih dionica, "prži" emocije i priča ozbiljnu "prokletu američku priču", rijetka je prilika za doživljaj jednog od najboljih šoumena i frontmena u povijesti rocka uz pratnju jednog od legendarnih pratećih sastava te iste rock povijesti.
Nakon par godina pandemije, lockdowna i očekivanja kada će se, i hoće li se uopće, ponovno pojaviti pred publikom, Springsteen i E Street Band 1. veljače na Floridi započeli su američku turneju po sportskim dvoranama. No, već prije toga, krajem 2022. godine, puštene su u prodaju i ekspresno rasprodane ulaznice za nastupe po stadionima za europsku turneju idućeg ljeta. Koliko god bile skupe, ulaznice za europske koncerte bile su mačji kašalj spram onoga što je kasnije uslijedilo u Americi.
Ticketmasterova strategija "dinamičnih cijena" proizvela je pravi skandal u SAD-u, gdje su cijene ulaznice za Springsteenove koncerte rasle proporcionalno zanimanju publike, a suvišno je reći da je zanimanje bilo veliko, i dostizale su po nekoliko stotina, pa i tisuća dolara, što je na društvenim mrežama proizvelo pravi revolt odane publike sklone romantičnom razmišljanju da je Springsteen njihov heroj koji je godinama držao cijene ulaznica ispod "praga" onoga što je naplaćivala konkurencija.
I jest, ali vremena se mijenjaju, pa je i šturi odgovor menadžera Jona Landaua, a nešto kasnije i samog Springsteena u intervjuu magazinu Rolling Stone, posvjedočio da više nema "popusta". Ukratko, "napravili smo isto što i naša konkurencija danas radi", "godinama su na našim nastupima zarađivali preprodavači ulaznica", čime je pala u vodu i zadnja pomisao da je Springsteen, citirajmo njegov vlastiti stih iz pjesme "Better Days", "bogataš u košulji siromaha" koji vodi računa o svojoj publici, a ujedno nije i krupni kapitalist. Da bi stvar bila još gora, u intervjuu Rolling Stoneu ironično je poručio - mada je to daleko od istine - "ako niste zadovoljni, uvijek možete tražiti povrat novaca na izlazu iz dvorane".
No, čak i pored tolikih teških riječi, situacija je jasna; svijet krupnog kapitala i show-businessa uvelike se promijenio zadnjih godina, pa i pored svih panegirika kritičara, na kraju godine bitno je da ste na popisu onih s najvećim zaradama, po mogućnosti većim od konkurencije. Zadnjih godina Springsteen je itekako uspio i u tome; uknjižio je nedostignutih 550 milijuna dolara za prodaju svog kataloga pjesama Sonyju, samo za reklamu američkog automobilskog giganta Jeepa naplatio je par milijuna dolara - iako je 1985. odbio 15 milijuna dolara Chryslera da za reklamu automobila koristi pjesmu "Born in the U.S.A." - a astronomske cijene ulaznice za solističke recitale u kazalištu na Broadwayu bile su tek početak priče.
Međutim, i pored svega toga, nitko iz dvorane, niti na Broadwayu, gdje sam bio krajem 2018., a niti iz BOK Arene u Tulsi u Oklahomi, gdje sam ga gledao 21. veljače, nije izašao s primisli da bi tražio povrat novaca. Jednostavno rečeno, Springsteen i E Street Band još uvijek su najbolji veliki rock koncert koji možete doživjeti uživo, a čak i namjerno prosijeda kosa glavnog glumca govori da ne namjerava glumiti tinejdžerskog heroja ili poput Madonne "puniti" bore.
Ukratko, u dva sata i četrdeset pet minuta koncerta, sa 27 izvedenih pjesama, Springsteen i E Street Band još uvijek potroše više energije nego dvostruko mlađi konkurenti. Zapravo je čudno, da ne velim i protuprirodno, da čovjek sa 73 godine života može ovako dobro pjevati u visokim lagama iz večeri u večer, jer očekivali bismo da su mu barem glasnice dobile "po lampi" nakon godina trošenja po pozornicama. Mnogi su se zapravo pitali mogu li Springsteen i E Street Band nakon dugih šest godina stanke ponoviti vrhunce sa zadnjih turneja, kojima su ne samo bili na razini prethodnih povijesnih domašaja, nego su ih i u mnogome i nadmašili. Svjedočeći da, za razliku od mnogih konkurenata koji voze predjelima nostalgije, od Rolling Stonesa do U2, ne morate gledati u nečiju bolju prošlost, nego stvarnu sadašnjost.
Dakako, prisutna je tu i ona stara mantra da su ranije "svirali četiri sata", ali i to je mit koji su potvrdili samo nekoliko puta u 50 godina dugoj karijeri (upravo se obilježava 50 godina od izlaska prvog Springsteenova albuma "Greetings from Asbury Park, New Jersey" iz 1973.). Još uvijek svirajući puno dulje od konkurencije, istina bi bila da bi sa samo nekoliko dramaturških promjena i dodatnim govorancijama glavne zvijezde ovu minutažu vrlo lako pomakli na više od tri sata nastupa.
No, ova današnja predstava Springsteena i E Street Banda plijeni pažnju upravo jezgrovitošću, konkretnošću i brzinom bez stanki, u kojoj se gitare bacaju i mijenjaju brzinom munje, bez praznog hoda, bez suvišnih govorancija. Rijetko kada prije sastav je bio ovoliko spreman i uigran na samom početku turneje kao sada u Americi, skupa s duhačkom sekcijom i pratećim vokalima. Springsteen kao mastermind čitave operacije ujedno je vođa benda, pjevač i gitarist pakleno glasnih solaža, psiholog publike i ceremonijalmajstor predstave koja podjednako svjedoči sviračkoj sofisticiranosti velikog benda i spremnosti da se obrane odlike neposustajanja rock glazbe kao tradicije koja sve više zamire.
Kombinirajući materijal iz zadnje faze rada - odsvirao je osam novih pjesama sa zadnja dva albuma, otprilike trećinu koncerta - Springsteen povezuje razne faze karijere, Od početka s programatskom "No Surrender" koncept koncerta vodi publiku kroz soul-funk reviju zadnjeg albuma obrada "Only the Strong Survive", povezanu s raritetnim ranim biserima karijere poput "Kitty's Back" ili "E Street Shuffle", koje do nedavno niste mogli očekivati na svakom koncertu. Naravno, tu su i teškotonski hitovi odsvirani kroz sedam pjesama na bisu, kad svi padaju od iznemoglosti.
Američke sportske dvorane daleko su luksuznije opremljene od naših, od ponude hrane i pića, do sjedišta u parketu dvorane, i sve je pripremljeno za uživanje publike različito nego na europskim stadionima gdje stojite i čekate satima. Pogotovo je publika, smještena po cijelim tribinama oko pozornice, onaj faktor koji od pozornice pravi "ring" vidljiv sa svih strana i daje dodatni ugođaj "areni" u kojoj se "gladijatori" bore za svoju stvar.
Samo u dva navrata Springsteen se hvata akustične gitare; na sredini koncerta, tijekom uvoda u pjesmu "Last Man Standing" s predzadnjeg albuma "Letter To You", u kojoj se prisjeća umrlih prijatelja iz prvog tinejdžerskog benda, i završne akustične verzije "I'll See You in My Dreams", slične tematike, s istog albuma. Samo tu dobivamo kraće monologe, govorni narativ koncerta u kojem inače nema "pauze" i spuštanja razine trošenja energije. Završna poruka svijesti o proteklim godinama je jasna; "kad ste tinejdžer, sve vam je 'sutra', kad ste u ovim godinama, većina toga je 'jučer'".
Sjajne instrumentalne međuigre velikog benda u brojnim sviračkim bravurama tek ponekad pomiču svjetla reflektora s glavnog protagonista koji još uvijek suvereno vlada pozornicom i na samom kraju s pjesmom "Tenth Avenue Freeze-Out" ulazi među publiku po "krugu" ispred pozornice, gdje na isturenom dijelu manje bine prije toga s cijelim bendom oko sebe izvodi davnu "Rosalita (Come Out Tonight)", legendarni stari hit koji dovodi do delirija publiku u dvorani.
Početni dio turneje ne nudi pretjerane promjene repertoara, što se moglo i očekivati s obzirom na to da će većina publike, pogotovo uz ovakve cijene ulaznica, vidjeti samo jedan nastup. Na broju su svi klasici, od "Thunder Road" i "Born to Run", s upaljenim svjetlima u dvorani, do "Dancing in the Dark" i "Badlands", "The Rising", "The Promised Land" i "Candy's Room", a našlo se mjesta i za bendovsku verziju "Johnny 99" s "Nebraske" i vrhunac večeri, pjesmu "If I Was the Priest", rani biser iz davne 1972. koju je u Tulsi izveo tek drugi put u čitavoj karijeri.
Pretpostavka je da će kasnije uslijediti češće izmjene u set listi koje publika očekuje, a ne treba sumnjati da će možda i "zadnji pucanj" Springsteena s E Street Bandom na započetoj turneji potrajati bar dvije iduće godine. Nakon čega možete očekivati akustične solističke turneje na kojima će Springsteenov kantautorski profil doći do većeg izražaja. No, do tadašnje "starosti", ovako vitalan, nabijen i hiperaktivan koncert ostaje slavljem koje se ne može uspoređivati ni sa kojim aktualnim konkurentom. Pa je potrebno vidjeti ga ako imate priliku, a priliku će idućeg ljeta očito iskoristiti mnogi.
VIDEO: Jelenu Balašević uznemirile vijesti o majci Oliveri: bila sam za volanom, doživjela sam užasan stres
