Najpoznatiji i najimućniji suvremeni domaći slikar, poznat po tome što svoja umjetnička djela prodaje za visoke iznose, Zvonimir Mihanović živi u Splitu, točnije u gradskoj četvrti Meje. Inače, to je ekskluzivan i jedan od najskupljih dijelova grada kada je riječ o cijeni kvadrata. Čitatelj Večernjeg lista fotografirao je njegovu impresivnu vilu koja je definitivno jedna od najskupljih i najimpresivnijih građevina u usporedbi s drugima u blizini. Izgrađena od bračkog kamena, ova dvokatnica privlači pozornost svojim oštrim linijama i pažljivo osmišljenim detaljima. Na sjevernoj strani nalazi se skrivena garaža, pri je ulaznom dijelu vrt koji vodi do ateljea smještenog u staklenoj stijenci kuće na drugom katu, što prostoru daje obilje prirodnog svjetla i moderan izgled. S južne strane kuće smješten je veliki bazen na travnatoj površini, strateški zaklonjen od pogleda prolaznika..
Zvonimir Mihanović, 78-godišnjak, nedavno je viđen na svečanoj premijeri opere "I Pagliacci" u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Za ovaj poseban događaj Zvonimir je odjenuo crnu jaknu, ispod koje je nosio plavu košulju te sive traperice. Ovaj slikar u Sjedinjenim Američkim Državama svoje umjetnine prodaje pa cijenama od 80 do 150 tisuća dolara, a u Hrvatskoj su se, prema posljednjim podacima, pronašla tek tri kupca njegovih remek-djela. Mihanovićevi motivi oslikavanja većinom su more, brodovi, mala hrvatska mjesta u kojima dominira kamen, a slike koje naslika ovaj umjetnik pripadaju području hiperrealizma. Njegova djela redovito hvale i publika i kritičari.
FOTO Pogledajte kako izgleda impresivna vila slikara Zvonimira Mihanovića
Slikar koji je godinama živio u Parizu i Americi, danas živi na splitskim Mejama. Njegov atelje napravljen je prema nacrtu Picassova ateljea u Parizu. S prednje strane njegove vile nalazi se velika staklena stijenka iza koje je atelje, a sa stražnje strane smješten je bazen i ima pogled koji puca na more. Njegov imetak tipičan je za umjetnika svjetskog glasa pa čak i boemski.
Ranije je u velikom intervjuu za Večernji list Zvonimir Mihanović odgovorio na pitanja o svojem umjetničkom stvaralaštvu. – Ključni trenutak bilo je more, a postoje u tom smislu tri inspiracije. Ja sam kao dijete, možda čak negdje pri početku osnovne škole, ustajao rano i baš svako jutro odlazio na Bačvice, točnije na kamene sike između plaže Bačvice i plaže Ovčice. Tamo bih lovio ribu. I sad zamislite koji je to privilegij živjeti u Splitu, u Dalmaciji. Jutro je, šest sati, čuju se prva zvona s kampanela, a ja gledam u daljinu, bonaca je, more mijenja boje, sunce navire, valovi skrivaju stijene, mirišu borovi... To je bio presudan trenutak – more.
Zbog zaljubljenosti u more počinju moje iskonske aspiracije prema umjetnosti. Kad gledate more, onda gledate život, beskonačnost, mistiku, gledate nadi i vjeri u oči. Tada sam osjetio mir, spokoj, tišinu, a to me čini sretnim. Drugi motiv vezan je uz Komižu. Jedan dio djetinjstva proveo sam na Visu. Naime, tamo je živjela prijateljica moje majke kod koje bismo išli na ljetovanje. Mnoga ljeta proveo sam s ribarima. Ustajali smo usred vrućih noći i išli na ribe. Još i danas mi glavom odzvanja zvuk dizel-motora, miris mreža, viški dijalekt, ali i slike tih srdela koje u mreži svjetlucaju poput bisera. Treći i možda najvažniji motiv također se dogodio u Komiži. Tada se na Vis iz Pariza vratio Vinko Foretić, vrhunski, ali nažalost, javnosti nedovoljno poznat slikar. U biti, vratio se umrijeti na Vis budući da se u Parizu zarazio smrtonosnom bolesti. Susret s njim bio je moj prvi susret s ozbiljnim slikarstvom. Komiža je malo mjesto, svatko svakoga zna i nije trebalo dugo da se ja kao klinac i Foretić kao čovjek u posljednjoj etapi života počnemo družiti i razgovarati. Prepoznao je talent u meni. Dao mi je platno i boje i kazao mi: "'Ajde, mali, slikaj." Prije nego što sam ga upoznao nikad u životu nisam imao priliku vidjeti uljane boje. On mi je davao instrukcije. To je bila bajka. On je bio moj prvi učitelj, pričao mi je nekoliko godina, sve dok nije umro, o Parizu, životu, anegdotama, formirao me kao čovjeka i umjetnika – kazao nam je i otkrio kako i kad je prepoznao svoj talent za slikanje.
FOTO Pogledajte kako izgleda atraktivna vila Igora Tudora
– Bio sam jako mlad, baš negdje pred školu. Igrao sam se na ulici ispred kuće i kredom na asfaltu nacrtao konja u galopu. Igrom slučaja ulicom je prolazio novinar tada tek osnovane Slobodne Dalmacije, šjor Kragić. On me fotografirao i stavio u novine pod naslovom “Umjetnost na asfaltu”. Sva sreća da tada nisu postojali vrtići. Ja sam kao dijete živio lutalačkim životom, kao slobodar. Mislim da vrtići uskraćuju slobodu i ubijaju kreativnost. To je užas za djecu. Vrtić postoji zbog zaposlenih roditelja, a ne dobrobiti djeteta. Ništa ne može nadomjestiti dječju igru i smijeh na mediteranskoj toploj ulici.
Ponosno se pohvalio i da je politički pristalica HDZ-a. – Mogu reći da sam ponosni pristalica HDZ-a bez obzira na krize koje je ta stranka prolazila od svog osnutka. U njoj je, naime, sačuvana najzdravija jezgra hrvatskog naroda koja je pridonijela tome da ovaj narod preživi i opstane kroz stoljeća. Zbog toga sam od prvog dana stvaranja hrvatske države pomagao koliko sam mogao humanitarnim akcijama, prikupljanjem sredstava i pomažući našim iseljenicima. Radio sam mnogo i na međunarodnom lobiranju za priznanje Hrvatske. Preko svog kupca, bivšeg američkog senatora Johna Warnera, došao sam do tadašnjeg američkog predsjednika. Nekoliko sati sjedili smo i razgovarali o Hrvatskoj. On me je pomno slušao – rekao nam je i otkrio što misli o premijeru Andreju Plenkoviću. – Skidam mu kapu na vrlo mudrom i harmoničnom balansiranju između globalne politike i nacionalnih interesa. Stranku je pozicionirao na blagom desnom centru, a to hrvatskom narodu najviše odgovara. Mislim da je on svakako jedan od najsposobnijih političara u Europi i ne govorim to kao pristalica HDZ-a nego kao čovjek i rodoljub – zaključio je.
VIDEO Sandra Bagarić objavila fotografiju s putovanja i zgrozila pratitelje: 'Meni bi bilo neugodno'
Ako ima mušterije za svoje skupe slike neka gradi kako želi. Kod čitatelja koji je snimao postoji veliki stupanj zavidnosti.