Premda je dotad ostvario važne role poput one u antologijskom “Tramvaju zvanom čežnja” i “Na dokovima New Yorka”, početkom 70-ih pratila ga je reputacija glumca sklonog konfliktima i silnom kašnjenju na set. Pa ipak, redatelj Francis Ford Coppola upravo u njemu pronašao je snažnu pojavnost s dozom mističnog kakva mu je bila potrebna za novi projekt pod radnim naslovom “Kum”. No, moćni šef Paramounta mislio je drugačije: “Sve dok sam ja šef ovog studija, Marlon Brando neće igrati u ovom filmu.”
Kada su mu gurnuli pod nos prvu scenu s Bonaserom, pristao je angažirati Branda, uz tri uvjeta: da za svoju ulogu bude potplaćen, da mu svako kašnjenje direktno odbiju od crkavice i da pristane na probno snimanje – što Brandu tada nije padalo na pamet.
Francis Ford Coppola, ne bilo mu teško, spakirao je ručnu prijenosnu kameru, pokucao na Brandova vrata i rekao: “Hajde da probamo nešto.” Legenda kaže da taj probni zapis skriva čudesnu transformaciju: Brando odjeven u kimono svoju je dugu neurednu kosu začešljao unatrag i potamnio je razmazujući pastu za cipele, u usta natrpao vlažne maramice da dobije na izgledu buldoga, pa zamrmljao i dobio posao. A Coppola, angažiran za jedan u nizu jeftinih gangsterskih filmova, završio je režirajući jedan od najvećih epova svih vremena – priču o sicilijanskom imigrantu don Vitu Corleoneu, glavi jedne od najmoćnijih kriminalnih obitelji u državi – a onome koji ga je utjelovio, Marlonu Brandu, osigurao status besmrtnika još za života.
Dakako, Brando je tumačio širok spektar različitih uloga: od likova buntovnika preko lika američkog časnika zaljubljenog u Japanku u filmu Sajonara, nacista u Mladim lavovima, homoseksualca u Odsjajima u zlatnom oku, psihički rastrojenog aristokrata u Posljednjem tangu u Parizu do odbjeglog američkog časnika u Apokalipsi danas, no možda i najdublju brazdu u filmskoj industriji ostavit će kao autoritativni šef podzemlja u Kumu, za što je i nagrađen Oscarom.
Osim po nizu briljantnih uloga, zbog čega ga je Američki filmski institut proglasio za jednog od pet najvećih glumaca 20. stoljeća, ostat će, međutim, na glasu i kao jedan od najvećih hollywoodskih zavodnika. I više od toga, Marlon Brando bio je jedna od najutjecajnijih ličnosti pop-kulture.
Svojim agresivnim seksepilom i izrazitom muževnošću razbio je mit o uglađenom, dekadentnom džentlmenu kao idealu muške ljepote, nešto kao muški ekvivalent Marilyn Monroe, najvećeg seks–simbola dvadesetog stoljeća. No, recentne knjige i dokumentarni filmovi koji su ugledali svjetlo dana nakon njegove smrti otkrivaju kako je podjednako volio žene i muškarce. Njegova lista ljubavnika i ljubavnica vrlo je impresivna.
Tu su se našli Burt Lancaster, Laurence Olivier, John Gielgud, Marilyn Monroe, Marlene Dietrich, Grace Kelly, Rita Hayworth, Leonard Bernstein, Noël Coward, Ava Gardner, Gloria Vanderbilt, Tyrone Power, Hedy Lamarr, Anna Magnani, Montgomery Clift, James Dean, Tallulah Bankhead, Ingrid Bergman, Edith Piaf i Doris Duke, tada najbogatija žena na svijetu. Bračne zavjete izmijenio je četiri puta.
Prva supruga bila mu je Anna Kashfi, kojom se oženio 1957. vjerujući kako je indijanskog podrijetla, no poslije se ispostavilo da je katolkinja iz Walesa. Druga Brandova žena bila je sedam godina starija meksička glumica Movita Castaneda, no sreću je pronašao, barem nakratko, s Taritom Teriipu. Lijepu tahićansku domorotkinju upoznao je na snimanju filma “Pobuna na brodu Bounty”. U autobiografiji ju je opisao kao naivnu i priprostu. Četvrta supruga bila je Maria Christina Ruiz i s njom je ostao do kraja života, ispunjenog skandalima i obiteljskim tragedijama.
U New York je pobjegao zbog nesretnog djetinjstva: zbog očevih čestih izostanaka iz kuće i majčina alkoholizma, a upravo će figura majke biti razlogom njegovih emocionalnih nestabilnosti i poremećenih međuljudskih odnosa koji su ga pratili cijelog života.
“Počeo se prejedati, a onda i gladovati još od 60-ih godina, kada je bio na vrhuncu slave. Time je pokušavao popuniti emotivne rane koje su mu nanijeli roditelji. Njegova je majka bila alkoholičarka, a otac surovi sadist koji ga je do smrti javno podcjenjivao i kritizirao čak i pred novinarima”, jednom je prilikom otkrio Brandov prijatelj. Kako otkriva knjiga “Razgolićeni Brando” iz 2006., burna veza s Jamesom Deanom samo je jedna od brojnih homoseksualnih veza, flertova i avantura za jednu noć u koje se Marlon Brando upustio tijekom života ispunjenog seksualnom pohlepom.
Autor Darwin Porter u svojoj je knjizi opisao Brandov život i našao sugovornike koji su posvjedočili kako je glumac podjednako volio muškarce i žene, ali se o tome nikada nije govorilo zbog mita o njemu kao heteroseksualnom macho muškarcu kojeg su hollywoodski producenti prodavali svijetu. Porter je svoju priču započeo nevjerojatnom činjenicom da je pepeo Marlona Branda, prema njegovoj posljednjoj želji, bio prosut po Tahitiju i Dolini smrti u Kaliforniji, i to zajedno s pepelom njegova prijatelja Wallyja Coxa, koji je umro 1973. godine.
Nitko nije pokušao objasniti što je Wallyjev pepeo radio u posjedu Marlonove obitelji 31 godinu. Istina je, tvrdi autor, da je Wally bio dugogodišnji Brandov ljubavnik. Navodi se i kako bi glumac, kad je bio usamljen, večerao zajedno s urnom svoga ljubavnika i razgovarao s njim. Dotad, svijet je jedino znao za njegovu sklonost prema tamnoputim ženama poput Tahićanki i Indijanki.
Činjenica da je imao mršavog, blijedog ljubavnika s naočalama po imenu Wally nije se uklapala u imidž “pravog muškarčine”. Sam Brando priznao je jednom kako nikada nije bio sretan s nekom ženom i dodao: “Da je Wally bio žena, oženio bih se njime i živjeli bismo sretno do kraja života.”
U spomenutoj knjizi, bliska prijateljica Ann Hastings svjedoči kako je jedno popodne navratila u njihovu kuću i vidjela Marlona kako sjedi u odjeći svoje majke, uz koju je nosio cipele s visokim potpeticama i bio našminkan, te mu nije bilo nimalo neugodno kad ga je vidjela. Drugi prijatelj posvjedočio je kako su majka i sin često spavali u istom krevetu. Malo je tko znao da je Brando bio i u vezi s Marilyn Monroe, koju je upoznao dok još nisu bili slavni, u jednom baru 1946. Tada joj je navodno platio 15 dolara da dođe u njegovu sobu, gdje su vodili ljubav cijelu noć.
Marilyn je i sama priznala da je radila kao prostitutka na ulicama Hollywooda u 40-im godinama, ali “nikada nije uzimala novac, nego samo hranu”. Marlon i Marilyn sreli su se ponovno nekoliko godina poslije, kad su oboje tek postajali zvijezde. Njihov susret bio je od prvog trenutka nabijen strašću, a vrhunac je dosegao u 50-im godinama, a Brando joj je ostao prijatelj sve do njezine misteriozne smrti 1962. i bio jedan od onih kojem se zvijezda povjeravala.
Nekoliko godina nakon Brandove smrti, i Jackie Collins, autorica velikog broja bestselera, progovorila je za Daily Mail o svom seksualnom iskustvu s jednim od najvećih filmskih zavodnika, Marlonom Brandom. Čin zavođenja zbio se na hollywoodskoj zabavi, tek nekoliko dana nakon što je mlađahna Jackie stupila na tlo filmske meke. “Marlon je bio u ranim tridesetima, a meni je bilo 15 godina. Po nekoj osobi poručio mi je da me smatra vrlo lijepom, da imam prekrasno tijelo te da se želi upoznati sa mnom”, izjavila je Jackie Collins. Tako je (i) Jackie započela kratku, ali dinamičnu vezu s jednim od najkarizmatičnijih glumaca koji je u tom trenutku proživljavao vrhunce slave.
Pozadina kratkotrajne bajke malo je tamnija jer ljubavni klinč Branda i Jackie nije bio samo ilegalan čin već je stvorio razdor između buduće književnice i njezine starije sestre, glumice Joan Collins, koja je također bila u vezi s Brandom. Jackie, dakako, nije prva maloljetnica koja je završila u Marlonovu krevetu.
Nakon njegove smrti bivše ljubavi i ljubavnice počele su izvlačiti prljavo rublje te su nanizale svu silu njegovih seksualnih prijestupa, pa čak i s vlastitom kćeri. Također, 11 godina nakon njegove smrti snimljen je intimni dokumentarac “Listen to me Marlon”, na temelju 20 sati osobnih vrpci s priznanjima zvijezde koja inače nije rado izlazila u javnost s osobnim stvarima o svom seksualnom životu.
Glumac je ondje izjavio da je njegov seksualni nagon bio tako jak da se ponašao kao “zvijer” te da su mu žene ulazile na vrata, a izlazile kroz prozor. Otvoreno priča i o svojoj ulozi zavodnika, zahvaljujući kojoj je imao 16-ero djece iz brakova i bezbrojnih afera. O svom je potomstvu glumac govorio kao o najvećem propustu u životu, a često je osjećao krivnju kada je riječ baš o djeci.
Njegov najstariji sin Christian 1990. godine završio je u zatvoru jer je ubio tadašnjeg dečka svoje sestre Cheyenne u očevoj kući, a nekoliko godina nakon toga Cheyenne se objesila. “Bio sam mlad i želio sam proširiti svoje sjeme daleko i široko”, kazao je, pa dodao: “Moj je život bio glamurozan, ali neispunjen. Tražio sam sebe i ljubav, a ni jedno ni drugo nisam pronašao”, priznao je samome sebi.
Umro je 1. srpnja 2004. godine, a svijet je ostao bez istinske legende.
>> Seksi glumica svojom vatrenošću smirila najvećeg zavodnika među nogometašima
Gledala sam dokumentarac i čitala autobiografije,bio je veliki humanista,prijatelj,zagovarao je prava za Indijance,afrikance,uvijel su mu bila otvorena vrata,volio je obične,skromne ljude.Zanimljivo da to uopče ne spominjete,zato ga ni filmsko društvo nije htjelo,odbio je oskar jer filmovi iskrivljuju stvarnost Indijanaca.Legenda!!!!!